Tina je sa svojom obitelji odlučila napustiti Švicarsku i vratiti se u domovinu. Pročitajte što je tu obitelj ponukalo na povratak.
Zovem se Tina i rođena sam u Švicarskoj, u jednom malom gradiću na sjeverozapadu te lijepe alpske zemlje. S mamom i braćom se kad sam imala pet godina selim u Hrvatsku. Tu živim i pohađam osnovnu školu do 3. razreda.
Odlazim nakon toga s obitelji u Švicarsku i do dvadesete godine živim u gradu gdje sam rođena. Upoznajem mog sadašnjeg supruga i selim u kanton u kojem je on živio. Dugo smo razmišljali i razgovarali te nakon određenog vremena došli do zaključka da ćemo našu budućnost graditi u domovini. Napuštamo Švicarsku i dolazimo živjeti u Slavoniju 2012. godine.
Mislila sam da ću, nakon što sam odrasla u programiranom švicarskom sustavu koji mi je bio svakodnevica, imati više problema s ovim načinom života. No moje iskustvo je pozitivno, moj najveću plus života u Hrvatskoj je vrijeme koje imam za moju obitelj. Preokrenula sam život i smatram da se ovdje u Hrvatskoj zdravije živi. Primjećujem da manje koristim rokovnik i rjeđe gledam na sat.
Najveći problem koji imam je moja izobrazba jer ovdje ne mogu raditi ono što sam u Švicarskoj radila 17 godina. Zbog različitog školskog sustava moja se diploma u Hrvatskoj ne priznaje. Dok se u Švicarskoj izobrazba „Stručne osobe za njegovanje i skrb“ postiže bez studiranja, u Hrvatskoj je za to potrebno studirati. Pošto ne mogu raditi posao za koji sam kvalificirana, dio mojeg vremena volonterski radim u Udruzi ”Društvo naše djece”, gdje imamo razne radionice za djecu na našem području.
Najvažnije u životu mi je moja obitelj, imam vrt u kojem moja djeca mogu ubrati voće i povrće. Ne patim za putovanjima niti modnim trendovima, želim samo mir i zdravlje za moju obitelj.
Ipak, ponešto švicarskog se kod nas još uvijek primjeti. Uz hrvatski jezik, doma pričamo i švicarski dijalekt s kojim sam odrasla. Krsni kumovi našeg sina su Švicarci i zbog tog želimo da naše dijete taj jezik ne zaboravi. Uz to, njegujemo i brojna prijateljstva iz tog vremena. Ono što je također ostalo tipično švicarsko je spontanost koja mi ponekad nedostaje. Često puta kad me netko na ulici susretne i pozove na kavu, najprije pomislim: „Joj, moram vidjeti dali mogu zbog vremena i ostalih obveza.“
Moja obitelj i ja gledamo pozitivno u budućnost. Svima koji ovo pročitaju želim svako dobro i šaljem tople pozdrave iz domovine.