Hrvatske pjesme i plesovi – Što je to tipično hrvatsko?

U posljednje vrijeme svjedoci smo čestih rasprava na temu glazbe i plesa. Ne razmišlja se puno o tome dok se ne dogodi neki događaj poput  onoga kada se u lipnju tokom Europskog prvenstva hrvatska pobjeda slavila plešući uz zvukove kola susjedne nam države Srbije, dok se iznad učesnika u plesu vijorila hrvatska zastava. Ta je snimka obišla svijet i izazvala lavinu svih mogućih komentara u kojima smo se mi Hrvati, ako se mene pita, samo dodatno  osramotili jer smo pokazali koliko malo znamo o vlastitoj kulturi i tradiciji. Stoga, ovaj članak pišem u svrhu elementarne edukacije našeg naroda kako bi možda barem malo potaknula poštovanje prema onom što nam pripada i razlikovanju onoga što jest i što nije naše.

Nedavno me jedna osoba pitala znam li koliko postoji različitih vrsta narodnih nošnja u Hrvatskoj. Naravno da znam. Ima ih bezbroj. To je zato što vjerojatno na cijelom svijetu ne postoji još jedna tako mala zemlja kao što je Hrvatska s toliko raznolikom i bogatom folklornom baštinom. Razlozi zašto je to tako su prije svega zemljopisni i povijesni, ali i vjerski, magijski, gospodarstveni, politički…

U tom mnoštvu plesova i običaja nekima se točno može odrediti podrijetlo, dok se kod nekih podrijetlo pože samo naslutiti, a za neke se pretpostavlja da su autohtoni. Razna povijesna događanja, previranja i tranziti naroda donijeli su svoje utjecaje koji su se usvojili i zadržali kako u običajima, tako i u pjesmama, plesovima i glazbenim instrumentima. Na  folklor u Hrvata utjecao je u velikoj mjeri Bliski istok od kojih smo vjerojatno primili danas svima nam drage tambure. Vidljivi su utjecaji Rimljana, Slavena, Turaka, Roma, prepoznajemo i utjecaje starih Grka, Španjolske, Napuljske kraljevine… U novije vrijeme značajni su i utjecaju škole jer se koristeći priručnike djecu poučavalo plesovima drugih krajeva i zemalja. Vojnici su širili naročito srpska kola u gotovo sve naše krajeve pa se tako na naše područje proširilo danas svima poznato kolo „Kukunješće“.

Istraživači koji su zapisivali našu folklornu građu primjetili su kako se u nekoliko većih područja javljaju pretežno slični elementi dok se u drugim krajevima gotovo uopće ne pojavljuju. Prikupivši te značajke, područje nekadašnje Jugoslavije podijelili su na šest plesnih zona od kojih Hrvatska obuhvaća čak četiri plesne zone: Alpsku, Panonsku, Dinarsku i  Jadransku.  Sada ću Vam ukratko nastojati opisati kako se pjeva, pleše i svira u svakoj plesnoj zoni.

Alpska zona

Ovoj zoni pripada područje Istre, jedan dio Gorskog kotara, Prigorje, Hrvatsko Zagorje i Međimurje, te djelomično Podravina.

Pleše se u parovima, a parovi su raspoređeni po kružnici. Jedna od važnijih značajki plesa u ovoj zoni su intenzivne vrtnje parova. Plesači često udaraju rukama po nogama ili drugim dijelovima tijela. Najčešće se plešu polke i valceri uz gudačku pratnju plesa, sviranje na harmonikama, cimbalu i sl.

Kako to izgleda pogledajte na snimci Prigorskih plesova u izvedbi ansambla Lado:

Panonska zona

Obuhvaća Bilogoru, Posavinu, Bosansku Posavinu, Turopolje, Slavoniju i Baranju.

Plesovi se najčešće izvode u zatvorenom kolu u kojem su plesači gusto poredani tako što se drže za ruke sa drugom osobom od sebe. Često je vidljivo i plesanje posebno muških, a posebno ženskih plesača. Smjer kretanja kola je u smjeru hoda kazaljke na satu. Pomicanje u kolu je vrlo blago ali su naglašeni titraji odnosno drmanje plesača od kuda i dolazi naziv najpopularnijeg plesa u ovoj zoni – drmeša. Veliki broj kola izvodi se uz pjesmu ili naizmjenično uz pjesmu i pratnju svirke. Svira se danas najčešće na tamburama a u davnija vremena su se češće mogli čuti instrumenti kao što su dvojnice, gajde, tambura samica, šargija, violina i sl.

Kako se pjeva i pleše u Slavoniji pogledajte ovdje:

Dinarska zona

Dinarsko područje prostire se južno od rijeke Save gotovo do Jadranske obale. Ovo je pretežno gorski kraj koji je u sebi zadržao elemente oporog plesanja što je znak da se radi o veoma starim plesnim tradicijama, vjerojatno iz predslavenske ere Balkana. Osim gorskih dijelova Republike Hrvatske ova zona obuhvaća zapadnu i sjevernu Hercegovinu, Završje, Kupres, zapadnu Bosnu i srednjobosansko gorje.

Plesove u ovoj zoni karakterizira ples u otvorenim i zatvorenim kolima a plesači se drže široko za ruke, za pojaseve, za maramice ili ramena.  Za plesove u ovom dijelu zemlje karakteristični su snažni poskoci s noge na nogu te intenzivno svladavanje prostora. Kola se većinom izvode bez glazbene pratnje. U početku se najčešće laganije pleše i pjeva, a kad krenu poskoci prestaje pjevanje.

Ovdje pogledajte kako se dinarska zona očituje u Vrlici:

Jadranska zona

Jadranska zona obuhvaća sve otoke te priobalje od Rijeke sve do Boke Kotorske. Izuzetak čine Zadarsko i Šibensko Primorje i njihovi otoci jer u njima pretežu dinarski elementi.

Karakteristike plesa su plesanje u parovima ali i u parovima koji su razdvojeni u dvije linije. Intrumenti koji su značajni za ovu plesnu zonu su mijeh, sopile i lijerica (kasnije su ih zamijenili harmonikama, tamburama, mandolinama), a pjesma vrlo rijetko prati ples.

Splitske plesove pogledajte ovdje:

A kada smo već u Jadranskoj zoni, završimo ovu temu sa svima nam omiljenim linđom:

Autor


Ivana Pavletić (Lička)
Više o autoru