“Ča se ono usred Brinja beli?
Il´ je vila, il´ je gruda sniga?
Nit je vila, nit je gruda sniga
već su dvori brinjskih Frankopana.“
Kad si željan sela i janjetine slobodno se zaleti u Brinje, općinu sa 3256 stanovnika na 360km². Zaletit se kod nekog, kod nas u Brinju znači, kad si željan s nekim prominit koju besedu (popričat), ti lipo dojdeš kod komšije bez najave u bilo koje vrime dana. Ravno u kujinju kadi se baš za te kuva kafa. Eto takovi su Brinjaci, ni to kej no u Zagrebu da bi se naručival kod komšije kej kod frizerke.
O nastanku imena Brinje neki smatraju da ime potiče od čakavskog naziva „brnja“ za borovnicu, a to je česta biljka u našem kraju. A ni meštri od jezikov misle da je ime nastalo od „brina“ naziv za uzvisinu. Brinje je naselje u sjeverozapadnom djelu Like te općina u Ličko-senjskoj županiji, na trasi Jozefinske ceste te uz današnju autocestu Zagreb – Split A1.
Glavna atrakcija vidljiva sa autoceste A1 je na uzvisini izgrađen stari grad „Sokolac” krčki knezova Frankopana. „Gradina Sokolac“, kako je Brinjaci zovedu spominje se prvi put 1411. godine, te je zato ovjekovječena u grbu općine Brinje U vrime moćnih Frankopana Brinje je bilo poznati plemićki grad, kasnije zapalo pod Vojnu krajinu i postalo vrlo važan u obrani protiv Turaka. Na su nam babe divanile legendu da se Brinje obranilo jer su Brinjske žene kuvanu vodu bacale sa gradine na napadače, te Brinje nikad ni bilo osvojeno od Turak. Kad su naši Frankopani ugošćavali ne vlasteline iz celog belog svita i o celoj Brinjskoj poviesti more se pogljedat u stalnoj izložbi, isto kej kapelicu sv. Trojstva koja je otvorena na Veliku Gospu, kad je istovremeno dan općine Brinje i kad se poslje procesije i maše produži na plac pod šator i obavezno mora zaplesat Kukunješće.
Odma ispod Sokolca kod starog motela nude se bicikli za iznajmit. Kud ćeš bolje nego zeleno i ekološki. E sad se lipo vrati keda ćeš ić za Zagreb i eto prije Vatrogasnog Doma lipo ti piše na drvenim daskam „Letinac“. Put ča ide za Letinac je uzak i pun žbunja, pazi se auta. Ako tako projdeš otprilike četiri kilometrov uz nekoliko kućic doć ćeś na jedan veliki zavoj ča dalje vodi u Letinac. U proliće kad je najlipše posjetit Ličke krajeve i ako je bilo dost kiše dočekat će te čarolija „Siničića“, malog Brinjskog slapa. Međutim na prvi pogled vidi se samo bistra posrnula voda i to je to. Ali Siničići kriju i svoju tajnu, za Brinjake i speologe poznatu špilju. E sad ki će ić tamo treba se lipo obuć i pripremit jer ipak špilja je špilja i nema utičnice za svetlo nego se lipo treba obratit turističkoj zajednici Brinje: www.visitbrinje.hr
E sad kad ste i to pogljedali treba se vratit jopet u Brinje, već je podne a želudac krulji kej u medvida kad se budi iz zimskog sna. Na tuom putu na puol puta se vidi u podnožju brda Humca crikvica sv. Vida iz 14. stoljeća. More se vratit u Brinje uz škamnicu, al to je za avanturiste, ča se ne bojidu srest koju lisicu ili nedaj Bože medvida u toj šumetini. Tako da moj ćaća obavezno nosi nu malu sikiricu kad ide u šumu, mada ti to niš ne pomaže kad gljedaš oči u oči nuom nakostriešenom medvidu.
Za jist u Brinju nema boljeg nego u restoranu Victoria, odma na početku kad se iz Križpolja zalazi u Brinje. Tamo nema ča nema. Svakojake pečienke janjetine, svinjetine i govedine, gulaš, čušpajz, fažol, te poznati lički prilog za vegeterijance: krumpir. E kad si lipo napunil trbuve treba malo leć u krevet. Eto fala Bog ima u Brinju smeštaja. A za ne goste ča vole brzinu autov i miris gum u nuovim hotelim “Lika-Jug“ i „Lika –Sjever“ na pumpi dočekat će i ljubezna usluga uz moderni ambijent, kej no u Zagrebu.
E sad kad se probudiš u rane jutarnje sate, to jest pet minuti prije puodne treba dalje nastavit sa razgledavanjem Brinja i okolice. A zaboravil si vratit no biciklo, a to košta po satu. Poskakuju ni kunići iz briktaša (novčanika), a još bolje trčidu u Brinjskoj pekari, kad ti zamirišu kalafute. A ča je to pitaš se; krofne dragi moji, al nisu ne majušne, nego ti kalafuta ne stane na dlan to je veliko kej šapa od Ličkog medvida.
Kad se lipo spustš u centar Brinja- kod gostione Santana- taman dojdeš na 200 godin stari mostić preko kojeg su prošli za vrime Domovinskog rata svi kamionđije za Rieku, Split, i Zagreb i UN-proforci kad su išli na more odmarat se od prevelikog promatranja. Uglavnom preko mostića par metri dalje skreće naj put desno kadi je svaki pondiljak plac sa svim i svačim. To je naj dan kad svi muški gredu ujutro rano uštirkani u mašnom odielu na plac pa se vrate tek kasno uvečer Bog zna od kud. Po običaju pita žena Jivu onda: „Ma kadi si bil sve te vrag spekal? A on: „Kata muči, ma san vidil kuma Vladu, pa se divân otiegal. Njeguov sin Anta, ča je no stukal naj nov auto, putuje jutra za Njemačku. Pa sam razmišljal ne billi vuog našeg telca Milu povukal za sobom, da se ne muva po gostioni.“ Brinjaci su oduvik odlazili iz Brinja trbuvom za kruvom. Poznati ke graditelji mnogih cesta i tunela diljem Europe, minama su probijali tunele, te su zato zavridili brončani spomenik brinjskom mineru.
Uglavnom nakon kratkog špancira na placi ča je prije bil obilan teladi, prasadi sad više obućom, voćem, povrćem i drangulijom za dicu, lipo se vrati na Frankopansku- i odma na livo je smešten jedini Brinjski muzej. Za vrime kad je otvoren treba se obratit Turističkoj zajednici. Uglavnom tamo ćeš nać alat ča su stari naši obavezno jimali u kući. Tako reć od britvic do krosni. A Brinje je također bilo poznato još početkom 20. stoljeća po gaćari i žiletam kad se još moglo nać dela u Brinju. E sad bi bilo dost te kulture, pa se pametno vratit na Frankopansku i napokon vratit biciklo kod starog motela. Napokon bilo bi i vrime!!!!
Odma preko puta stoji stanica za bus, koji vozi tri put za Zagreb i Senj, te u Otočac za vrime škuole više na dan. Preko puta uz Tiskaru, kadi je uvik radosna prodavačica stoji stara voćara ča po meni ima još uvik najkvalitetnije voće i povrće za kupit, pa obavezno tamo navrati.
Po meni uglavnom ako nisi bil u crkvi nisi bil u Brinju. A pošto kej i u svakom malom mistu najvažnije zgrade stojidu jedna pored druge, tako i Brinju crkva „Uznesenja Blažene Djevice Marije“ iz 18. stoljeća stoji odma uz OŠ Luke Perkovića. Preko puta crkve i škole odma je i dobrovoljno vatrogasno društvo ča je ve godine proslavilo 120-tu obljetnicu.
Kome je nakon molitve Gospi potrebna kafa evo odma preko puta stoji kafe bar Titanic kadi je najlipše popit kafu. A pitat će te zač? E pa lipi moji tamo je dućan pa tako da uvik moreš promatrat ne ljude ča dolaze i odlaze i kako se nakrivo parkiradu s autimi.. Na lito gljedaš razne turiste ča su skrenuli za more, to jest Senj koji je samo 32 km udaljen od Brinja-preko Vratnika na 700 m nadmorske visine, kadi je najlipši pogljed na otok Krk i Prvić. Poznat i po tome da se svaki Brinjak poslje spravljanja siena ili u današnje vrime nakon turske ili meksičke serije u puodne zaleti baš tamo da se malo baci u vodu.
Nego da se mi vratimo našim turistim, koji su zaglavili u kafiću- ili kako narod to lipo zove gostiona. Za ne ljude željne ribe preporučam starom cestom krenut za Otočac, to je kad se ide za Senj i Žutu Lokvu pa tamo piše „Plitvice nacionalni park prirode“. E da lipo tamo skreni pa ćeš prije posjetu od UNESCO zaštićenih Plitvic morat odvojit vrime za ribičiju na rijeci Gacki. Ča nikako ne smiš propustit je Majerovo vrilo kadi izvire rieka Gacka. Al pazi ako se koji oblak nako opasno nadvisi, ča ja česta pojava u Liki, da nisi slučajno zaboravil lumbrelu. E a ča ti je to pitat ćeš.Pa tako ni stari velidu kišobranu.
A za ne ki pitaju dal ima neko svetište u Brinjskom kraju. Ima ima narode. U mistu Krasno hodočasti se Majci Božjoj Krasnarskoj- smješteno na 714 m nadmorske visine kadi je središte nacionalnog parka Sjeverni Velebit, od kud se more planinarit na Zavižan. Tamo se po legendi ukazala Blažena Divica 1219.godine pastirima na jednom panju.Svake godine 15.kolovoza hodočasti narod iz Like i Primorja od davnina u čast blagdana Velike Gospe.
Prikraj kad voziš iz Brinja pokraj kamene kapelice sv. Fabijana iz 14. stoljeća i pored propale pilane ne moj zaboravit kupit domaće rakije, sira škripavca i Ličkog pršuta i slanine tako da moreš nešto pojist ako ćeš još ić u Kuterevo gljedat ne male medvidiće. Usput pogljedaj na škamnicu i uputi naj lički „oooooooooj“ za oproštaj od zelenih livadov ča na njimi vesela janjad skače za materom. Put pod noge i nek vas svi Sveci blagoslove.