Održan 14. susret švicarsko – hrvatskih brakova i prijatelja

Susret švicarsko-hrvatskih bračnih parova i prijatelja, po 14.-ti put, održao su u nedjelju, 6. studenog 2016. na glavnom kolodvoru u Zürichu. Iako je dan bio kišovit i hladan, 18 sudionika ovog susreta okupilo se u čekaonici kolodvora kod velikog sata. Posebno nas je na ovom susretu razveselila nazočnost generalnog konzula RH u Zürich-u, gospodina Slobodana Mikaca i supruge Kristine, te konzulice III, gospođe Jelene Biljan i njezinog supruga Dražena.

Nakon pozdrava i sada već obvezne grupne fotografije za sjećanje, vodstvo je preuzela Liliane Hidber, koja nam je tijekom obilaska ukratko ispričala povijest grada.

Neki od nas ovaj grad dobro poznaju, djelomično i povijest grada, i upravo zbog toga smo s radoznalošću očekivali ovaj obilazak i novosti koje sam još nisu bile poznate. A bilo ih je….

Glavni kolodvor grada Züricha fascinira već samom svojom veličinom. Riječ je o najvećem švicarskom kolodvoru kojim dnevno prođe 437 000 putnika. Također, upravo je ovdje završavala stara i poznata švicarska linija, tzv. Spanisch- Brötli-Bahn. Na gornjem dijelu je glavni kolodvor dok se pod zemljom se nalazi S-Bahn Züricha. Kip anđela čuvara kolodvora „Nana“, koji bdije nad putnicima, djelo je Niki de Saint Phalle.

Ispred kolodvora nemoguće je zaobići spomenik Alfreda Eschera (1819.-1882.), švicarskog političara i jednog jako važnog imena švicarske ekonomije tog vremena. Osnivač je švicarskog univerziteta ETH, švicarske banke CSS i osiguravajućeg društva Zürich. Utjecao je u to vrijeme na političke odluke i ekonomski razvoj grada.

Na putu do Lindenhof (dvorišta lipa) otkrili smo još dosta zanimljivih detalja, koje kao slučajan prolaznik tek rijetki uoče.

Na ovoj, jednoj od ljepših lokacija grada, održavaju se razne gradske aktivnosti. Na zadnjoj gradskoj svečanosti, Züri-Fäscht koja se održala od 1. do 3. srpnja 2016., nastupili su članovi HKUD-a Fala iz Schaffhausena i članovi HKUD-a Silvije Strahimir Kranjčević iz Züricha. Za taj događaj u imali štand na kojem su se nudili hrvatski specijaliteti. S ovog mjesta koje nudi prekrasan pogled na grad, Liliane Hidber nam je objasnila povijest i izgradnju grada pod francuskim utjecajem.

Nakon toga spustili smo se u katakombe gdje smo imali mogućnost upoznati zanimljiv utjecaj rimske epohe. Stari zidovi tog vremena tu su još uvijek očuvani.

Put nas je nakon toga vodio kroz uske ulice grada do crkve Sv. Petra koja ima najveći brojčanik sata u Europi. Ova crkva se nalazi na jednoj uzvišici gdje se nalazilo rimsko naselje Turicum, iz kojeg proizlazi i samo ime grada.

Na putu do centralne gradske javno-znanstvene biblioteke prešli smo rijeku Limmat i kroz Niederdorfstrasse došli do ove dojmljive zgrade, gdje su mnogi studenti radili iako je bila nedjelja.

Još jednom smo se spustili u podzemlje. Ovaj put je to bilo spuštanje u prostorije gdje je, između ostalog, opisan povijesni nastanak navodnjavanja grada. Uz to, naš vodič Liliane Hidber nam je objasnila da odatle potiče i riječ za najpoznatiju švicarsku kobasicu Cervelat.

Takve i slične anegdote slušali smo na putu do mjesta dogovorenog za ručak. U toj šetnji prošli smo i pokraj kuće u kojoj je neko vrijeme boravio Lenin.

Na Münsterplatz-u smo dobili više informacija o Frauenmünster s poznatim oknima Marca Chagala. Ovdje su se nalazili samostan Frauenmünster, jedna benediktanska ženska zakladna škola i Klosterkirche.To je jedna od triju starih crkvi, a bila je simbol grada. Reformacija Huldrycha Zwinglija koji je preminuo 1531, rezultirala je time da su sve crkve postale protestantska molitvena mjesta bez ukrasa. Svi katolici su ili pobjegli ili su bili protjerani. Stoga dugo vremena niti jedan katolik u gradu nije mogao dobiti posao.

Udruge obrtnika u Zürichu, tzv. „Zünfte“, su u Švicarskoj veoma poznate. I restoran koji smo odabrali za ručak „Zur Waage“ pripada jednoj takvoj udruzi, Udruzi Tkalaca lana i vune. Zdenac koji stoji ispred restorana je poseban jer su u njemu društva umjesto vode mogla piti vino kako se spremnik znao napuniti vinom umjesto vode. No, mi to nismo mogli isprobati. Nakon što smo se zahvalili našem vodiču na stručnom i zanimljivom obilasku grada, pošli smo u restoran.

Tamo su nas pričekali parovi koji nisu mogli sudjelovati u obilasku. Nakon što smo nazdravili uz aperitiv, oprostili smo se od generalnog konzula i njegove supruge. Uz odabrane specijalitete izvanredne kuhinje ovog restorana, druženje se nastavilo u odličnoj atmosferi.

Dogovoren je sljedeći susret koji će se održati 19. ožujka 2017. u Einsiedelnu.

Autor teksta na njemačkom:

Stjepan Drozdek

Prijevod:

Ruža Studer

Fotografije:

Stjepan Drozdek & Ruža Studer