Predavanje o aktualnim pitanjima ekonomske politike u Hrvatskoj održano je u nedjelju, 13. studenog ove godine, a organizirao ga je Hrvatski kulturni klub u Grand Casinu Baden. Da bi temu što jasnije prikazali, Hrvatski kulturni klub pozvao je ekonomskog stručnjaka dr. Dubravka Mihaljeka.
Nakon što je prisutne u ime organizatora pozdravio dopredsjednik društva Georg Foglar, riječ je dao Mihaljeku koji je već u uvodu otvorio mogućnost da svatko postavi pitanje već i tokom izlaganja. Zamolio je za razumijevanje ako ne bude imao odgovor na svako pitanje, jer se kao stručnjak bavi svjetskom ekonomijom pa mu ponekad neko aktualno događanje u Hrvatskoj možda i promakne.
Izlaganje je bilo podijeljeno na četiri dijela: stanje svjetske i hrvatske privrede krajem 2016., razvojne perspektive hrvatske privrede, uloga ekonomske politike u ostvarivanju razvojnih ciljeva i na kraju su slijedili zaključak i rasprava.
Radi stavljanja hrvatske priče u kontekst, Mihaljek je iznio podatke da se svjetska ekonomija krajem 2016. približila stopi rasta od 3,5 posto, što je istovremeno prosjek za period od 1980. do 2015. godine. Uz umjeren rast u SAD-u kao i postepeni oporavak u eurozoni i Japanu, prisutno je i određeno usporavanje u novim tržišnim privredama. Ipak, još uvijek se bilježi snažan rast ekonomije u Kini i ostatku Azije. Primjetan je početak oporavka u Latinskoj Americi, te umjeren rast u središnjoj i jugoistočnoj Europi. Inflacija je u razvijenim privredama vrlo niska i iznosi 1,5 posto. Povijesno niske kamatne stope uzrokovale su snažan uzlet na financijskim tržištima.
Kad je u pitanju Hrvatska ekonomija, tijekom 2015. uočen je rast. To su vrlo dobre vijesti s obzirom na dugotrajan period recesije od 2009. do 2014.. Nastavak pozitivnog trenda očekuje se i u rezultatima za 2016. i to s očekivanjem rasta BDP-a od 2.6 do 2.8 posto. Inflacija je u prvih devet mjeseci 2016. bila negativna i iznosila minus 0,4 posto dok je nezaposlenost pala sa 17,5 posto u 2013. na 13 posto u drugom kvartalu 2016.
Rast hrvatske privrede u zadnje dvije godine proizlazi iz snažnog izvoza robe i usluga. Tekuća platna bilanca tako je u plusu od 5 posto BDP-a u 2015., te 3,5 posto u 2016., za razliku od velikih deficita u prošlosti. Bilježi se i povećano razduživanje u sektoru poduzeća i stanovništva, dok kod države i banaka taj proces još traje. Deficit proračuna opće države smanjen je na minus 2,3 posto BDP-a s time da je 2011. taj minus iznosio 7,8 posto. No ono najvažnije što se može iščitati iz ovih rezultata jest uspjeh u očuvanju financijske stabilnosti.
No uz sve te pozitivne vijesti, ostaju izraženi strukturni problemi koji će otežavati nastavak oporavka. Uz visok dug države od 87 posto BDP-a, visok vanjski dug od 104 posto, niske stope zaposlenosti od 44 posto (za stanovništvo u dobi od 15–64 god.), kao i visoke stope nezaposlosti mladih (približno 30 posto), oporavak će i dalje otežavati nepovoljna poslovna klima, niska konkurentnost privrede i visok udio javnog sektora u ekonomiji.
Da bi se počeli rješavati ti dugotrajni problemi postignuo trajan oporavka, naglasio je Mihaljek, potrebne su temeljite strukturne promjene, kako ekonomske, tako i političke i društvene.
Glavni prioritet ekonomske politike u ovom trenutku trebala bi biti fiskalna konsolidacija, jer dugoročna fiskalna održivost još nije postignuta. Država se trenutačno zadužuje po relativno niskim kamatnim stopama, no stari dug otplaćaje po kamatnim stopama koje su u realnom izrazu (tj. uzimajući u obzir stope inflacije) više od realne stope ekonomskog rasta. To znači da velik dio javnog duga nije dugoročno održiv.
U srednjem roku, strateški cilj ekonomske politike trebao biti zadovoljavanje kriterija za uvođenje eura. Najvažniji od tih uvjeta u slučaju Hrvatske je smanjenje omjera javnog duga i BDP-a na manje od 60 posto. Uz to, uvjet je da se ta razina javnog duga u BDP-u ne povećava. Budući da je trenutačna razina javnog duga 87 posto BDP-a, postizanje tih uvjeta sigurno će dugo potrajati.
Nezavisno od pristupanja eurozoni, nositelji ekonomske politike u Hrvatskoj trebaju danas pronaći novi dugoročni model rasta. Od 2002. do 2008., rast u Hrvatskoj i mnogim drugim europskim zemljama temeljio se je na kreditnom financiranju osobne potrošnje i stambene izgradnje. Svjetska financijska kriza pokazala je da je takav rast neodrživ.
Još prije krize, ekonomska istraživanja pokazala su da u dugom roku dodanu vrijednost stvara jedino rast produktivnosti – drugim riječima, kreativnost i inovativnost u korištenju novih tehnologija.
„Tehnologija i tehničke inovacije uvijek su pokretale rast produktivnosti i time rast ekonomije. Trenutačno je to digitalna tehnologija. Šanse koje ona pruža trebale bi iskoristiti i hrvatska privreda i društvo. No za to je potrebno temeljito promijeniti obrazovni sustav i stvoriti efikasnije institucionalno i poslovno okruženje. Npr., učenje napamet nikome ne koristi. Obrazovni sustav treba promijeniti da đake i studente podučava kako treba analitički razmišljati i rješavati probleme, kako komunicirati i argumentiranu raspravljati, kako poticati timski i projektni rad.“, naglasio je Mihaljek.
Na pitanje hoće li digitalizacija dovesti do socijalnih problema i nezaposlenosti, Mihaljek je odgovorio da je kroz povijest svaka nova tehnologija rezultirala gašenjem nekih zanimanja, ali istovremeno i stvaranjem znatno većeg broja novih radnih mjesta. Hoće li tako biti i s digitalnom tehnologijom još uvijek se ne zna, trebat će sačekati desetak ili više godina. U kratkom roku, strah od promjena obično je prisutniji od spoznaja o ukupnim koristima novih tehnologija.
Zanimljivo je bilo i pitanje oko „bure“ koju su izazvali predsjednički izboru u SAD-u.
„Hoće li to imati posljedica na odnos SAD i EU teško je u ovom trenutku reći. Do sada je liberalizacija trgovine i financijskih tokova koristila ne samo Americi i Europi nego i cijeloj svjetskoj privredi, pa se nadam da se na te koristi neće zaboraviti“, odgovorio je Mihaljek.
Zaključak izlaganja bio je jasan. Problemi s kojima se hrvatsko gospodarstvo suočava nisu novi pa tako ni nepoznati. Uz fiskalnu konsolidaciju, ključnu ulogu u postizanju trajnog ekonomskog oporavka imaju strukturne reforme u javnoj upravi, obrazovanju, znanosti, zdravstvu, pravosuđu i javnim poduzećima.
Zbog odugovlačenja u provođenju strukturnih reformi propušta se, povijesno gledano, mogućnost ubiranja plodova sa niskih grana – korištenje digitalne tehnologije u promicanju rasta. Bila bi velika šteta da se ta jedinstvena razvojna prilika ne iskoristiti.
“Ostvareni ekonomski rast od 2002. do 2008. pokazuje da hrvatsko gospodarstvo nije osuđeno na stagnaciju. No takav rast nije bio dugoročno održiv i ne može služiti kao predložak za novi model rasta. Za pronalaženje novog modela rasta treba razmišljati na nov način.”, riječi su s kojima je Dubravko Mihaljek zaključio svoje izlaganje.
Automatska izmjena podataka Švicarska – EU
Slijedio je drugi dio u kojem se konzulica III GK RH u Zürichu, koja je na ovu dužnost stupila u svibnju 2016., Jelena Biljan najprije predstavila.
Svoje izlaganje počela je s predstavljanjem četiri glavna temelja Vlade i poreznom reformom. Još se nije dotakla dubine ove teme kad je iz publike stigao prijedlog da se preskoči detaljno izlaganje i izloži onaj dio koji je nazočne zanimao. Konkretno se to odnosilo na porez na dohodak i na porez na nekretnine.
Za konzulicu to nije bio problem, iako je smatrala da bi kroz izlaganje cjelokupne porezne reforme bio jasniji cilj iste.
Iz izlaganja izdvajamo ono najvažnije: Porez na dohodak, u koji se ubrajaju i inozemne mirovine ukazuje na promjene poreznih stopa u poreznoj reformi. Kako bi se smanjilo porezno opterećenje radnika, koje je u Republici Hrvatskoj još uvijek relativno visoko u odnosu na zemlje u okruženju te na taj način utjecalo pozitivno na tržište rada, poduzetničku klimu, konkurentnost hrvatskih radnika na međunarodnom tržištu rada posebice u dijelu sektora visokih tehnologija, poticanje zapošljavanja i smanjila porezna evazija ovim prijedlogom zakona, predlaže se obračunavanje i plaćanje predujma poreza na dohodak od nesamostalnog rada po stopama od 24 % i 36% na način da se porezna stopa od 24% primjenjuje na mjesečnu poreznu do visine 17.500,00 kuna, a stopa od 36% na mjesečnu poreznu osnovicu iznad 17.500,00 kuna. Na isti način predujam poreza na dohodak obračunavao bi se i poreznim obveznicima – umirovljenicima, ali bi se tako obračunani predujam poreza na dohodak umanjivao za 50%.
Navedeno je predloženo kako bi se između ostalog, zaštitila kategorija poreznih obveznika – umirovljenika te kako bi se potaknuo povratak i useljavanje hrvatskih iseljenika u Republiku Hrvatsku odnosno kako bi se promaknule veze hrvatskih državljana koji žive i borave u inozemstvu s Domovinom, a što je u skladu s odredbama Zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske kao i Ustavna obveza Republike Hrvatske.
Uz to, konzulica Biljan je napomenula da će se aktualne komunalne naknade ubuduće zvati porez na nekretnine.
Vezano uz automatsku razmjenu podataka obrazložila je da se radi o implementaciji globalnog standarda za automatsku razmjenu informacija o financijskim računima. Švicarska i EU potpisale su 27. svibnja 2015. sporazum kojim se uređuje automatska razmjena podataka između dotičnih poreznih tijela u Švicarskoj i državama članicama. U podacima koji će se izmjenjivati navesti će se ime, adresa, država rezidentnosti, ako je dostupno i ako se traži porezni identifikacijski broj, te datum i mjesto rođenja. Uz to, izmjeniti će se i broj računa, naziv i identifikacijski broj financijske institucije i aktivnosti na računu koji uključuju: stanje računa ili vrijednost, kamate, dividende, primici od prodaje ili otkupa financijske imovine, ostali dohodak ostvaren od imovine, novčana ili otkupna vrijednost kod polica osiguranja i ostali dohodak od imovine na računu.
Republika Hrvatska podržala je usvajanje globalnog standarda na području automatske razmjene informacija o financijskim računima s početkom razmjene najkasnije do 30. rujna 2017. Nevezano za automatsku razmjenu informacija o financijskim računima, porezne vlasti jedne države mogu tražiti dodatne podatke od poreznih vlasti druge države i one su im dužne dostaviti poznate informacije, kao npr. informacije o vlasništvu nad nekretninama.
U pitanjima koja su bila upućena, pojašnjeno je pitanje rezidentnosti i diskutirano o različitim osobnim primjerima koje su nazočni naveli.
Odvjetnik Krešo Glavaš pojasnio je kako to izgleda iz pravnog aspekta kad je prebivalište u Švicarskoj. «Na imovinu u inozemstvu nećete u Švicarskoj plaćati porez, no svaki porezni obveznik dužan je vjerodostojno deklarirati u poreznom obrascu imovinu koju posjeduje u Švicarskoj i u inozemstvu», rekao je. Na pitanje: Što prijaviti?, odgovor je bio jasan: Sve! Potrebno je napraviti procjenu nekretnine i imovine u inozemstvu. U svakom slučaju, bolje je prijaviti više nego manje, jer bi u obrnutom slučaju moglo doći do kazne.
Na kraju ove diskusije, konzul Slobodan Mikac rekao je da će konzulat organizirati tribinu na koju će pozvati iz državnog ureda stručne osobe i poreznog stručnjaka iz Švicarske koji bi mogli odgovoriti na sva pitanja koja su očito mnoge zabrinula a na koje danas nije bilo odgovora.
Iz publike su se pri odlasku čuli pojedini nezadovoljni komentari onih koji su očekivali da će na ovoj prigodi biti više govora o aktualnom oporezivanju inozemnih mirovina.
Ovo poslijepodne pokazalo je da su itekako potrebne i poželjne organizacije ovakvih, informativnih događaja.
Odredbe ovog Ugovora primjenjuju se na osobe koje su rezidenti jedne ili obiju država ugovornica. Objašnjeno je što u poreznom smisli znači „rezident“ kako se određuje rezidentnost te što se i na koji način oporezuje. U tu svrhu prezentiran je i sadržaj upitnika TI i TU. Ti se upitnici popunjavaju u postupku utvrđivanja rezidentnosti poreznog obveznika na način da se Upitnik TU ispunjava prilikom ulaska poreznog obveznika u Republiku Hrvatsku, dok se Upitnik TI popunjava kod izlaska poreznog obveznika iz Republike Hrvatske. Cilj ovih upitnika je pojednostaviti primjenu postupka određenog ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, odnosno jednoobrazno i točno utvrditi povezanost poreznog obveznika s državom ugovornicom koja će u konačnici imati pravo oporezivanja poreznog obveznika. Nadalje, objašnjeno je da u slučaju da osoba drži da postupci jedne ili obiju država ugovornica kao posljedicu imaju ili će imati oporezivanje koje nije u skladu s odredbama ovog Ugovora, ona može, neovisno o pravnomu lijeku predviđenom u domaćem zakonodavstvu tih država, podnijeti zahtjev nadležnom tijelu države ugovornice čiji je rezident ili tijelu države ugovornice čiji je državljanin.
Odgovori na pitanja koja su bila upućena odvjetniku Glavašu i gđi Biljan mogu se podvesti pod jedan nazivnik: zakoni se trebaju poštivati.