Smeta li nekome što se u poreznoj reformi želi izaći u susret iseljeništvu i povratnicima

U sklopu porezne reforme, sadašnja Vlada i ministar financija Zdravko Marić, za sada, namjeravaju ispraviti nepravdu koju su iseljenicima – povratnicima i potencijalnim povratnicima nanijeli nadopunom Zakona o dohotku. Onom koji je na snagu stupio 01. ožujka 2012., donesenim od strane tadašnjeg ministra financija Slavka Linića te njegove i tada vladajuće stranke.

Ovih smo dana imali priliku pročitati da su umirovljenici s inozemnim mirovinama uz dobro plaćene menadžere najveći dobitnici porezne reforme. Iz perspektive iseljeništva takav razvoj događaja je pozitivan. Dakako, dugoročno bi to koristilo i državnom proračunu. Objema stranama. Međutim, ne znači da će ono što je najavljeno biti i ostvareno.

Pozitivna odluka bi imala i trenutačno dobar efekt. Potaknuo bi se povratak iseljeništva u domovinu, a možda bi se i zaustavio odlazak onih umirovljenika – povratnika koji su već spremni opet napustiti domovinu. Unatoč eventualno dobrim najavama za novu poreznu reformu, ona prethodna je već mnogima ostavila gorak okus. Olakšanje su tek mizerno osjetili oni umirovljenici – povratnici pogođeni retroaktivnom naplatom poreza. Onima pogođenim ovrhama za porezni dug, dug za koji nisu znali da imaju, i to unatrag četiri godine.

Dosta njih nije u stanju platiti u traženom roku pa je i njihova egzistencija i mirna starost dovedena u pitanje. S druge strane, treba se upitati da li svu krivnju i teret trebaju snositi umirovljenici – povratnici? Mogu li oni biti krivi što nisu na vrijeme obavješteni da su postali porezni obveznici? Trebamo li svi mi Hrvati svaki dan pratiti Narodne novine?  U ime svih tih umirovljenika treba postaviti pitanje: Tko je i zašto čekao skoro pune četiri godine da ih obavijesti da su postali porezni obveznici?

U svakodnevnici su nam poznate bake – povratnice iz Švicarske, mnogo njih. Znamo i da neke od tih baka već tjednima ne spavaju, zabrinute hoće li stvarno u svojoj domovini biti ovršene.

Zbog nemogućnosti plaćanja retroaktivnog poreznog duga, Udruga «Iseljenici, povratnici i useljenici» već mjesecima pokušava skrenuti pažnju nadležnima na te novonastale probleme. U više navrata se razgovaralo s predstojnikom Državnog ureda za Hrvate izvan RH, Zvonkom Milasom kako bi mu se objasnili probleme nastali zbog visokih poreznih stopa i retroaktivne potražnje od strane Porezne uprave.  Dopise su dobili i Ured Predsjednice  kao i Ministarstvo financija. Razgovaralo se i sa ravnateljem Porezne uprave Zdravkom Zrinušićem. Dakle, s problemima su upoznati svi oni koji bi mogli utjecati na to da se ti problemi riješe.

Dolazak Zvonka Milasa na sadašnju poziciju zasigurno je poboljšao odnos iseljeništva i domovine. Probleme s kojima su suočeni povratnici – umirovljenici prepoznao je i proslijedio nadležnom ministarstvu.

Na upit kako bi komentirao poreznu reformu i odnos ove Vlade prema iseljeništvu, Milas je rekao: »Iseljeništvo je oduvijek bilo od iznimne važnosti za domovinu. Moramo povratiti povjerenje koje su iseljenici izgubili i na tom radimo. Ova porezna reforma i namjera Vlade pokazuje da se želi poticati povratak iseljenika.» Naglasio je da će se osobno zalagati na tom da se veza s iseljeništvom učvrsti.

Kako je porezna reforma još u tijeku i treba «dobiti blagoslov» Sabora, iseljenici i povratnici s nadom u pozitivne promjene nestrpljivo čekaju definitivnu odluku i primjenu nove porezne reforme. No ako tako i bude izglasano, još uvijek preostaje golem put za prevalit, a to je retroaktivno oporezivanje. Njima ne preostaje ništa drugo nego nastaviti tražiti put riješenja i maštati da jednom budu bogate bake iz Švicarske.

Autor


Ruža Studer
Više o autoru