T.S. Ekipa – nositelji hrvatskoga zvuka u Švicarskoj

Tamburaški sastav „Ekipa“ je družina koja broji šest zaljubljenika u instrumente koji u zemlji u kojoj žive malo kome nešto znače. Ipak, to ih ne obeshrabruje na putu do slušatelja, već ih motivira da svakome tko im podari trenutak svoje pažnje pruže ugodno iskustvo i dobru zabavu. Na njihovoj probi smo se malo družili s njima, a evo što oni kažu o sebi:

Dečki, kada ste počeli svirati tambure?

Većina nas svira već dvadesetak godina, jedino je naš basista na novom terenu, on berdu svira tek od kako smo se skupili, prije je svirao druge instrumente.

Od kada svirate zajedno i kako je nastao T.S. „Ekipa“?

Počeli smo zajedno svirati 2013. godine kada smo se okupili u cilju sviranja za potrebe HKUD-a  „Fala“ i od onda smo u ovom sastavu. Najprije smo se jednostavno zvali „Falini tamburaši“ što smo zapravo i danas jer još uvijek sviramo na „Falinim“ nastupima. Međutim, kada smo počeli nastupati samostalno ljudi su nas pitali kako se zovemo, a mi nismo imali odgovor nego smo objašnjavali. Pošto je naziv bio malo nespretan, 2014. smo odlučili početi svirati pod svojim imenom. Dugo smo razmišljali kako ćemo nazvati sastav, ali onda se sasvim spontano u razgovoru nametnulo to „Ekipa“ što se odmah svima svidjelo.

Zbog samostalnih nastupa ste morali nekako nazvati svoj sastav, zanima nas, koliko imate takvih nastupa?

Imamo dovoljno. Često sviramo rođendane, krstitke, svadbe, zabave… Zadovoljni smo brojem naših nastupa i raduje nas svaka nova prilika da zasviramo i razveselimo ljude.

Što smatrate svojim najjačim adutom kada je u pitanju vaš angažman? Zašto bi se netko trebao odlučiti za vas kada organizira neku zabavu?

Svatko voli neku vrstu i stil glazbe. Mi imamo svoj stil koji većini naših ljudi ovdje odgovara. Zabavni smo, svaki od nas ima svoj karakter i potpuno smo različiti, a opet smo toliko složni da nam baš odgovara ovaj naziv „Ekipa“. Na nastupima smo opušteni i znamo razveseliti publiku jer ovo radimo zato što nam je to hobi koji stvarno volimo. Trudimo se biti što profesionalniji, ali ipak ne shvaćamo sve to preozbiljno već i sami uživamo dok sviramo. Ono što nam je sretna okolnost, svi dobro pjevamo, izmjenjujemo se u pjevanju prvog glasa što stvara dinamiku kod slušatelja, a trudimo se i pjevati u što više različitih glasova kako bi naše izvedbe bile što bolje.

Koji je Vaš najveći uspjeh?

Što se nismo raspali (smijeh). Sada zvuči smiješno, ali stvarno je veliki uspjeh to što sviramo zajedno jer nam je vremenski zbilja teško redovno se naći i vježbati. Svi radimo dosta zahtjevne poslove, neki i u smjenama, svi imamo svoje obitelji, obaveze… Teško se uskladimo, ali evo, ipak uspjevamo.

Ostala nam je u sjećanju svirka za Slavonac Zug ’97 (u suradnji sa Slavonia Zürich) koju smatramo zaista posebnom. Tamo su bili drugačiji ljudi nego što je publika na koju smo ovdje naviknuli. Publika koja iznimno voli i cijeni tamburu i tamburašku glazbu. Veselili su se uz nas, a i mi jos više uz njih. Bila je to stvarno dobra fešta.

Imate li neke planove za budućnost?

Želimo što više usavršiti izvedbe pjesama koje sviramo, ali i naučiti nove pjesme koje bi trebale privući i mlađu publiku. Uglavnom želimo proširivati repertoar, možda malo i eksperimentirati sa različitim stilovima koji nisu baš tipični za tambure.

Nedavno ste nastupali na koncertu banda Verrückte Dichter u interesantnim obradama hrvatskih rock pjesama. Kako se ta suradnja odrazila na vas?

Ova suradnja je dosta utjecala na svakog od nas pojedinačno, a to se naravno odražava i na nas kao sastav. Vidici su nam se drastično proširili i tek smo sad postali svjesni kolike su mogućnosti tambura. To je bilo posebno jer publika takvo što nikad još nije čula. Nešto novo za sve nas. Pogotovo nas je oduševila reakcija publike na te izvedbe jer su tamo bili pretežno fanovi Verrückte Dichtera koji slušaju rock i većina nikada nije čula za tambure. Osjećaj je bio odličan i žao nam je što nismo imali priliku odsvirati više pjesama, prošlo nam je za čas.

Cijeni li Hrvatska publika vaš rad?

Sve ovisi od svirke do svirke. Nekad se ljudi vesele kada im sviraš bilo što, a nekada jednostavno nisu raspoloženi za ples i teško ih je motivirati, što ne znači da je nešto loše. Imamo osjećaj da se u samom Schaffhausenu nažalost  prilično slabo sluša ovakva glazba. Izvan Schaffhausena je osjetno više interesa. Moguće je da je ovdje u gradu već došlo do zasićenja našom svirkom jer već dosta dugo sviramo i ljudi su naviknuti na nas pa nas ne prihvaćaju s ushićenjem kao negdje gdje se jedva čeka čuti zvuk tamburice. Ipak, imamo osjećaj da i ovdje i izvan grada Hrvati cijene naš rad i trud.

Kako  Švicarci reagiraju na vaše nastupe?

Naša iskustva sa Švicarcima su apsolutno pozitivna. Kad god smo negdje svirali, pokazali su zanimanje i slušali. Čak smo svirali Švicarcima svadbu, to nam je bio poseban ugođaj. Unatoč tomu što riječi naših pjesama ne razumiju, oni zainteresirano slušaju i očito osjete vrstu glazbe. Cijene stranu glazbu i vole čuti nešto novo. Jedne prilike smo za vrijeme svirke htjeli odsvirati koju pjesmu na njemačkom jeziku, na što su Švicarci reagirali i rekli nam da ne sviramo to što već znaju jer žele slušati naše pjesme.

Hvala što ste odvojili vrijeme za nas, želimo vam puno uspjeha u budućem radu.

Hvala vama, drago nam je i zahvalni smo što nas pratite i podržavate.

Ukoliko želite poslušati kako zvuče ili pratiti djelovanje T.S. „Ekipa“ posjetite njihovu Facebook stranicu: https://www.facebook.com/tsekipa/

Autor


Ivana Pavletić (Lička)
Više o autoru