„Dobro se dobrim vraća“ bila bi jedna od sličnih i pozitivnih uzrečica kojima se koristimo u našim životima, a da je to tako, svejedoče i neobične skulpture koje su ugledale svjetlo dana sredinom ovog rujna, „ljeta Gospodnjeg“, na poznatoj Biogradskoj plaži, Kumenat.
Naime, dvojica mladića, Filip Streit i Christian Oberlin iz Švicarske, inače turisti i posjetioci ovog turističkog odredišta, Biograda na moru, poznatog po prekrasnim i dugim plažama, svoje oduševljenje ljepotama i gostoprimstvom, koje su doživjeli na ovom mjestu , prikazali su kroz svoj umjetnički izražaj.
Tako su jedno jutro, na lijevoj strani kamenite plaže Kumenat, koja je inače bila nepristupačna za kupače i nezanimljiva upravo zbog svog tog kamena , počeli nicati tzv „tothemi“, različitih visina i dimenzija. Neki oblici , koji su viši, podsjećaju na tornjeve Gaudijeve Sagrade Familije (poznate bazilike svete obitelji u Barceloni). Dok drugi, niži, sličniji su neolitskim spomenicima, a ostali su „kočoperni i prkosni“ te podsjećajući na razne oblike živih bića uhvaćeni u pokretu ili nemarnom okretu koji plijene pažnju svojom orginalnošću i pomalo tajanstvenim izgledom.
Ova umjetnička djela, ovaj perfomans, Filip i Christian, napravili su „igrajući se i slažući kamen na kamen,” u balansu, dakle u sila teži. tzv. tehnikom – Stein Balance .
Tu umjetnik ne koristi nikakva potporna sredstva za postavljanje ili održavanje skulptura, a niti bilo koju vrstu ljepila ili potpore između samih komada kamena koji se naslanjaju jedan na drugi.
Može se na neki način reći i kako ova umjetnost predstavlja i simbolizira stalnu težnju čovjeka da se odupre gravitaciji, bilo kako bi otišao u svemirska prostranstva, samostalno ustao iz kreveta nakon lezije ili pak svladao neki drugi svakodnevni zadatak.
Unatoč svojoj krhkoj konstrukciji koja izgleda kao da će se svakog trena srušiti, oni ipak odolijevaju vjetru i valovima, a i kupači ih vole jer rado pronalaze mjesto za sunčanje u blizini ovih zanimljivih “tothema” , dok ostali znatiželjnici obilaze i sa divljenjem komentiraju, sada već ovu novu dimenziju plaže.
Eto, sada smo i mi postali bogatiji , imamo novi pogled na uvalu, u mističnoj atmosferi sumraka, kada se od neobičnih skulptura naziru samo obrisi, ispred sunca koje užareno „uranja u more i gasi se“.
Ma, doista nam budi razne asocijacije, od spoznaje koliko smo mali u odnosu na prostranstva Svemira, a ujedno veliki duhom i ljeptom koji nosimo u sebi , sposobni dijeliti sa drugima i pokloniti.
Hvala Filipe, hvala Christiane, uljepšali ste i oplemenili dio „našeg Hrvatskog Svemira“, ne tražeći ništa zauzvrat. To je ljepota davanja čovjeka čovjeku.
Hrpa kamenja prestaje biti hrpa kamenja onog trenutka kad čovjek počne razmišljati o njoj noseći u sebi sliku katedrale.“