Konačno Hrvati neće biti stranci u Hrvatskoj

Ratne 1992. godine, Stipe Brčić, mladi zastupnik HDZ-a , podnio je amandman na Zakon o zapošljavanju stranaca, na članak 1. stavak 3. kojim se određuje da se  „Hrvati sa stranim državljanstvom ili bez državljanstva ne smatraju  strancima u smislu odredbi  ovog zakona“.

Tom izmjenom u ona teška ratna vremena, omogućio je mnogim prognanim i izbjeglim iz BiH boravak i zapošljavanje u Hrvatskoj. Nije mali broj žena koje su tada svojim radom uzdržavale obitelj dok su njihovi muževi biti u postrojbama  HVO-a ili u HV-u.

Zakonom o strancima koji je predložila sdp-ova koalicija prestao je važiti Zakon o zapošljavanju stranaca, a u Zakon o strancima nije unijeta odredba da Hrvati u Hrvatskoj u smislu odredbi Zakona o strancima nisu stranci ni kad nemaju držvljanstvo Republike Hrvatske.

Svi kasniji pokušaji predsjednika saborskog odbora za useljeništvo: Milana Kovača, Zdenke Babić Petričević, Ivana Bagarića i zastupnika Ilije Filipovića da amandmanom u Zakon o strancima ponovo bude unesena odredba da Hrvati u Hrvatskoj nisu nikad stranci, bili su uzaludni. Ni zadnji pokušaj u vrijeme vlade Jadranke Kosor nije bio bolje sreće. Uzaludni su bili svi dopisi Hrvatskog svjetskog kongresa.

Ali, kad je cijelo hrvatsko iseljeništvo zajedno s hrvatskim narodom izgubilo svaku nadu, i prividno se pomirilo s odredbom da su Hrvati bez hrvatskog državljanstva stranci, javio se dr. Božo Ljubić, novi predsjednik Odbora za useljeništvo. Uočio je novu priliku u Prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, s konačnim prijedlogom zakona, koji je uvršten u dnevni red po hitnom postupku. Navedeni prijedlog zakona stavio je na dnevni red Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske te je odbor nakon rasprave podnio amandman na članak 2. iza točke 2. koji glasi:“Hrvati sa stranim državljanstvom ili bez državljanstva, ne smatraju se strancima u smislu odredbi ovog Zakona“.

Svi članovi Odbora digli su ruku za taj amandman. U obrazloženju je jasno napisano: „U pravima na ulazak, kretanje, boravak i rad, osobe koje su hrvatske narodnosti treba izjednačavati s hrvatskim državljanima jer je to demografski i gospodarski interes Republike Hrvatske i njena ustavna obveza.“

Dr. Ljubić je u obrazloženu amandmana  podsjetio na ranije pokušaje usvajanja tog amandmana i na pitanje Vladi Republike Hrvatske koje je podnio zastupnik  Ilija Filipović u 7. sazivu Hvatskog sabora u svezi s ovom problematikom. Zastupnik Filipović je pitanje uputio bivšem premijeru Zoranu Milanoviću koji je odgovorio da će Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske predlagati usklađivanje zakona od interesa za Hrvate koji žive izvan Republike Hrvatske sa Zakonom o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske.

Dr. Ljubić primjetio je da tu svoju obvezu navedeni državni ured u prošlom sazivu Hrvatskog sabora, nije izvršio. Naprotiv, na gore je izmijenjen Zakon o hrvatskom državljanstvu. Hrvati koji nisu iselili s područja današnje Republike Hrvatske, izmjenom članka 11. Zakona o hrvatskom držvljanstvu, ne smatraju se u tom zakonu hrvatskim iseljenicima što pogađa barem polovicu hrvatskog iseljeništva koje gubitkom statusa hrvatskog iseljenika ne može ostvarivati prava temeljem tog statusa.  Izmjenom članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, ostavljen je preveliki prostor za diskrecijsku primjenu te, ali i nekih drugih odredbi. Umjesto jasnih definiranja pojmova kao što je pripadnik hrvatskog naroda, useljenik, povratnik itd. koje se npr. nalaze u Pravilniku o stipendiranju hrvatskih studenata iz inozemstva bivšeg Ministarstva useljeništva, danas nejasnoće otvaraju širok prostor arbitrarnoj primjeni zakona.

Za one koji bi se rado pozvali na pravnu stečevinu Europske unije protiv amandmana Odbora, dr. Ljubić  je citirao njemačko zakodnodavstvo  koje razlikuje etničkog Nijemca od stranaca, talijanski zakon o državljanstvu koji se temelji na načelu podrijetla po kojemu je Talijan dijete rođeno od oca i/ili majke Talijanke i na slovenski zakon za Slovence izvan Slovenije .

U slovenskom  zakonu  u poglavlju VI.  pod naslovom Status Slovenaca bez državljanstva Republike Slovenije  u članku 58. stoji:

„Republike Slovenija je matična domovina svih Slovenaca, zbog toga također Slovencima bez državljanstva na svojem području priiznaje  poseban status, koji imenovanima osigurava posebna prava i pogodnosti“.

U članku 60. stoji:

„ Slovenska narodnost (slovensko podrijetlo) se dokazuje izvodom iz matice rođenih i drugim vjerodostojnim dokumentima.“

U članku  61. stoji:

„Nije uvjet da preci osobe koja želi dobiti status, potječu s područja na kojem danas leži Republika Slovenija. Preci osobe koja želi dobiti status mogu potjecati izvan današnjih granica RS!.“

U članku 62. stoji:

„ Status Slovenaca bez državljanstva također mogu dobiti i maloljetne osobe.“

U članku 66. se Slovencima bez državljanstva određuju prava pa među ostalim  pravo na dobivanje vlasništva na nekretninama pod jednakim uvjetima koji  vrijede za državljane Republike Slovenije te prednost kod kandidiranja za slobodna radna mjesta – kad ispunjavaju uvjete za obavljanje poslova, pred ostalim strancima, pri čemu se misli na strance koji nisu državljani EU-a.

Pravo osoba sa statusom Slovenca bez slovenskog državljanstva iz devete alinee prvog stavka ovg člana moraju poštivati svi poslodavci u Republici Sloveniji.

Dr. Ljubić nije spomenuo da i srbijanski zakon državljanstvo temelji na istom načelu a u hrvatskim novinama srbijanska konzulica oglašava kako  obilazi hrvatske gradove i Srbima u Hrvatskoj nudi srbijansko državljanstvo besplatno.

Dr. Ljubiću i odboru kojemu je predsjednik, ostaje dovršiti još dosta potrebnih izmjena zakona  koji su od interesa hrvatskog iseljeništva a time i općih interesa hrvatske države.  Bit će potrebne izmjene i Zakona o prebivalištu. Na redu je i Migracijska politika koja je već trebala biti donesena. Kasni već godinu dana. Hrvatska nažalost nema svoju useljeničku politiku i skoro smo tu bez ikakve nade. Nijemcima su za izradu useljeničke politike trebale 4 godine.

Državna tajnica poučila neke zastupnike

Krajem prošle godine Slovenija je zbog novog migrantskog vala najavila svoj novi Zakon o strancima jer su „podatci o broju izbjeglica u državama odakle bi mogli doći do nas zabrinjavaljući“, rekao je Cerar.

„Slovenija će za slučaj novog migrantskog vala donijeti novi zakon o strancima koji će važiti na određeno vrijeme, a trebao bi osigurati “ravnotežu između sigurnosti i poštivanja ljudskih prava”, izjavio je slovenski ministar unutarnjih poslova Karl Erjavec nakon koalicijskog sastanka posvećenog migrantskoj problematici.

“Zakonska rješenja koja predlaže ministarstvo unutarnjih poslova osiguravaju da Slovenija ne postane slijepi rukavac na migrantskoj ruti”, kazao je Erjavec nakon sastanka, dodavši da mu se prijedlozi ne čine posebice strogima (www.nacional.hr, 13. listopada 2016.)

Sudeći po raspravama nekih  hrvatskih zastupnika o Konačnom prijedlogu zakona o strancima, čini se da nisu informirani o novim okolnostima koje valja uzeti u obzir kad je riječ o novom hrvatskom zakonu o strancima.  Tako je npr. zastupnik Goran Beus Richembergh rekao da se  u ime Hrvatske srami što je tek 40 izbjeglica zatražilo azil.

On ne zna da je prema podatcima Eurostata u Hrvatskoj u trećem kvartalu 2016.  azil u Hrvatskoj zatražilo 440 osoba dok je u istom razdoblju  2015. godine bilo 45 tražitelja azila.  Dakle, rast je čak 880%.  Zastupnici imaju pravo od vlade i državnih institucija dobiti sve inofrmacije pa čak i nacrte zakona.  Zastupnik bi trebao biti bolje informiran  već i zbog toga što ne treba iz Državnog proračuna izdvojiti jednaka sredstva za 440 kao za 40 tražitelja azila u Hrvatskoj.

Njemu i nekim drugim neinformiranim zastupnicima ali i nekim udrugama i obavijesnim sredstvima, državna tajnica Lidija Pelivan Stipetić, na kraju rasprave, vrlo sažeto i jasno iznijela je činjenice koje njihove tvrdnje opovrgavaju kao potpuno neutemeljene npr.navodni strah da će biti kažneni budu li pomogli nekom izbjelici hranom, smještajem i tomu sličnoj pomoći. Bila je prisiljena precizirati i eu direktive.  Njeno kratko uvodno predstavljanje zakona učinilo se zastupnicima da pred sobom imaju tek mladu bojažljivu djevojku koju je netko poslao da pročita što joj je netko napisao.

U međuvremenu, u HDZ-u su održali sastanak, na kojem je zaključeno da zbog složenosti predloženog zakona i odgovornosti  za neželjene  treba izraditi novi zakon. Bez sumnje, to je  dobra i odgovorna odluka.

Tekst:

Branko Barbić