INTERVJU Nataša Balić, koordinatorica Hrvatske nastave u Švicarskoj Konfederaciji

Jedino zajedništvo čuva naš jezik, korijene i kulturu

Važna uloga u očuvanju hrvatske kulture i hrvatskog identiteta u Švicarskoj svakako pripada i Hrvatskoj nastavi koju pohađa velik broj učenika i koja od 1990. godine brine da se hrvatski jezik i u dalekoj tuđini njeguje i čuva. O tome kako funkcionira Hrvatska nastava danas, koliko je učenika pohađa te koji su problemi, a koji uspjesi te važne institucije, razgovarali smo s Natašom Balić, koordinatoricom HN-e u Švicarskoj. Rođena Ɖakovčanka u Švicarskoj je četvrtu godinu te nas je pobliže upoznala sa svojim radom te radom učitelja.

Koliko danas učenika pohađa Hrvatsku nastavu u Švicarskoj i kako se taj broj mijenjao od samih početaka do današnjih dana? U kojem mjestu ima najviše, a u kojem najmanje učenika?

U ožujku 2017. Hrvatsku nastavu na 63 nastavna mjesta u 19 kantona diljem Švicarske pohađa otprilike 900 učenika. Od osnutka Hrvatske škole, broj polaznika je sve do lani uglavnom bio u padu pa se tako sa svakom novom školskom godinom gubio određeni broj učenika (negativan razmjer broja upisanih u odnosu na broj završenih ili onih koji su prestali pohađati nastavu). Iako bismo, naravno, voljeli da je djece još više, lani smo uspjeli postići stagnaciju, a ove smo školske godine po prvi puta nadmašili broj učenika iz prošle godine – stoga smo brojkom vrlo zadovoljni. Logično je da je najveći broj polaznika u kantonima s najviše škola, kao što je to slučaj u kantonima Zürich i Aargau (konkretno nastavna mjesta Horgen i Aarau), dok za primjer negativnoga trenda možemo uzeti kanton Graubünden (školu Chur) gdje gubimo djecu.

Možete li pojasniti kako je organizirana Hrvatska nastava u Švicarskoj?

Organizacija nastave ima svoje specifičnosti; ona se, u pravilu, odvija uvijek u prostorijama švicarskih škola u poslijepodnevnim satima nakon redovne nastave. Učenici su podijeljeni u dvije skupine koje su prema dobnim karakteristikama i jezičnome predznanju izrazito heterogene; prvu skupinu čine djeca od predškolskog uzrasta do 4. razreda, a unutar druge skupine nastavu pohađaju polaznici 5. do 8. razreda. Srednjoškolci pak imaju priliku nastaviti svoje školovanje u uredu u Dietikonu ili s drugom nastavnom skupinom u mjestu gdje žive.

U rad Hrvatske nastave u Švicarskoj uključeni su i roditelji učenika. Kako oni pomažu u djelovanju Hrvatske nastave?

Pokretač nastave upravo i jest motivacija roditelja da upišu i kontinuirano dovode svoju djecu u Hrvatsku školu, a uspješnost našega rada uvelike je ovisna o njihovom stavu koji se prenosi i na samu djecu. Uspostavljanje kvalitetne suradnje važna je zadaća svih nas jer uz uzajamnu pomoć i podršku s lakoćom činimo velike stvari; napredujemo u znanju, povezujemo se, organiziramo izlete, humanitarne akcije, sportske susrete i druge aktivnosti. Na ovome mjestu važno je istaknuti i veliki angažman Udruge roditelja koja na brojne načine pomaže organizaciji i provođenju Hrvatske nastave.

Kada djeca mogu krenuti u hrvatsku školu? Ima li nekih dobnih ograničenja?

Hrvatsku školu u najvećem broju pohađaju učenici od 1. do 8. razreda. Rado bismo u većem broju zadržali i stariji uzrast, no oni najčešće zbog drugih obveza nakon 9. ili 10. razreda više nisu u mogućnosti dolaziti. Ukoliko su skupine manje i u dogovoru s učiteljem, školu mogu upisati i djeca koja pohađaju 2. godinu vrtića.

Prema Vašem mišljenju zašto bi djeca naših iseljenika trebala pohađati Hrvatsku nastavu?

Pohađanje hrvatske nastave djecu može obogatiti na razne načine: uz jezik, koji je temelj poduke, nastava uključuje i stjecanje znanja o povijesnoj, kulturnoj i prirodnoj baštini RH. Nastavni materijali o povijesnom naslijeđu, geografskim obilježjima, hrvatski likovni i glazbeni izrazi inkorporirani su u područje hrvatskoga jezika i književnosti, gdje služe kao sadržajna osnova za razvijanje komunikacijskih vještina (govorenje, pisanje, čitanje, slušanje). Sve navedeno pridonosi razvoju osjećaja pripadnosti hrvatskome narodu i kulturi, njegovanju vlastitoga nacionalnoga identiteta, kao i izgradnji čitave djetetove ličnosti.

Tko dobro savlada svoj materinji jezik, lakše uči i njemački, kao i druge strane jezike, a što više jezika poznajemo vrjedniji smo na danas sve zahtjevnijem tržištu rada. Bogaćenjem općega znanja, razvijanjem kognitivnih vještina i radnih navika te jačanjem dječjega samopouzdanja, hrvatska nastava općenito potiče uspjeh i u redovnoj školi, a ne zaboravimo i sociološku komponentu stjecanja novih prijateljstava i druženja s vršnjacima s kojima imaju toliko toga zajedničkoga.

Sve je više djece koja su treća ili čak četvrta generacija naših iseljenika. Prema iskustvima s terena koliko oni tj. njihovi roditelji drže do učenja materinjeg jezika i kulture?

 Na nedavnome sastanku organiziranome od strane Ureda za obrazovanje kantona Zürich, koordinatorima je predstavljena statistika iz 2015. iz koje je vidljivo kako nastavu materinjega jezika u kantonu ZH pohađa tek jedna četvrtina djece s migracijskim porijeklom, no s obzirom na ranije spomenuto povećanje broja učenika rekla bih da je po pitanju Hrvatske nastave odnedavno trend ipak pozitivan. Sve počinje i završava na tome kolika je svijest roditelja o pripadnosti svome narodu, bez obzira na to jesu li se rodili, školovali i odrastali u Švicarskoj. Dakle, integracija je poželjna, ali ne i asimilacija.

U Švicarskoj svakako ima i puno dvonacionalnih brakova. Imaju li ti roditelji također interesa da im djeca uče hrvatski?

Takvih primjera svakako ima poprilično, ali su u manjini oni od njih koji se odluče upisati svoju djecu na nastavu materinjega jezika. Interes postoji, ponekad popraćen i nerealnim očekivanjima; u slučajevima kada roditelji ne shvaćaju da je podučavanje jezika sustavan i dugotrajan proces na kojemu moramo svi zajedno intenzivno raditi. Kolege i ja, nažalost, često imamo priliku čuti i kako se roditelji djeci obraćaju na njemačkome jeziku. Naravno, ima i puno pozitivnih primjera, ovisno o tome koliko je roditelj ozbiljan u namjeri naučiti svoje dijete vlastitim materinjim jezikom, održava li se kontakt s djedom, bakom i ostalom rodbinom, provode li vrijeme u domovini i sl.

Možete li pojasniti kako dolazi do izbora učitelja koje Ministarstvo obrazovanja i znanosti šalje iz Hrvatske?

Ministarstvo znanosti i obrazovanja na temelju Pravilnika o uvjetima i postupku izbora učitelja za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu raspisuje javni natječaj kojim odabire i zapošljava učitelje koji se na rad upućuju na mandat od četiri godine. Uz neke opće kriterije, natječajni uvjeti su, dakako, odgovarajuća razina obrazovanja za učitelja razredne nastave, hrvatskoga jezika ili povijesti, kao i vladanje jezikom zemlje primateljice.

Koliko se teško ili lako snaći učiteljima u švicarskom školskom sustavu i općenito životu ovdje?

Na mandat u Švicarsku često se vraćaju učitelji koji su već radili u Hrvatskoj   školi, tako da su njima dobro poznate ovdašnje prilike. Novim učiteljima u početku nije jednostavno niti na privatnom, niti na profesionalnom planu i svakako je potrebno određeno vrijeme da se snađu i prihvate novo okruženje, a razdoblje prilagodbe utoliko je kraće, ukoliko osoba suvereno vlada njemačkim jezikom i može računati na pomoć koordinatora, ostalih kolega i roditelja sa svoga područja ( pri tome mislim na praktične obveze na početku mandata kao što su ishođenje potrebne dozvole boravka, pronalazak i opremanje stana, prijavu na općini i druge administrativne poslove, pronalazak novih škola u nepoznatim mjestima i dr. ).

Učitelji,roditelji, kao i Vi koordinatorice, uvijek ste aktivni održavanjem raznih događanja koja su važna za dobrobit Hrvatske nastave. Možete li nabrojati neke od projekata koje ste imali posljednjih godina?

S obzirom da kolektiv čine dinamični i kreativni učitelji, ne nedostaje nam ideja za izvanškolske aktivnosti koje su izuzetno dobro prihvaćene od strane djece i roditelja ( pa čak i šire ). Redovito se organiziraju književni i sportski susreti, tematske Noći čitanja, jednodnevni i višednevni izleti, humanitarne akcije, razni kreativni projekti, radionice, izložbe dječjih likovnih radova u našim diplomatskim predstavništvima u Zürichu i Bernu, dopisivanje s učenicima iz Hrvatske i polaznicima HN u Chicagu, pripremanje djece za nastupe povodom proslavi sv. Nikole i Majčinog dana koje organiziraju Hrvatske katoličke misije diljem Švicarske, pisanje priloga za Movis, Libru, sudjelovanje u brojnim likovnim i literarnim natječajima, i dr.

Jedna od najvećih izvanškolskih aktivnosti na koju možemo biti izrazito ponosni svakako su Kazališni susreti malih glumačkih družina učenika Hrvatske škole. Početci kazališnih aktivnosti sežu u 2007. godinu kada je tadašnja koordinatorica Marijana Ćorluka u Trimbachu organizirala prvi susret. Od tada pa sve do danas na kazališnim daskama diljem Švicarske izveden je velik broj predstava u kojima su nastupile stotine učenika hrvatske nastave. Tijekom ovih jedanaest godina u svaki nastup uloženo je mnogo truda i rada učenika, učitelja i roditelja koji prepoznaju važnost njegovanja materinjeg jezika.

Školski list Govorimo hrvatski izlazi od 1992. godine i postao je tradicija koju njeguju svi učitelji i koordinatori imajući na umu ljepotu i vrijednost dječjeg likovnog i literarnog izričaja. Radi se o zborniku dječjih radova koje učitelji prikupljaju kroz cijelu školsku godinu, a zatim sabiru i uređuju u formi školskoga lista. Svaki broj aktualan je zbir emocija i događaja koji su obilježili tekuću školsku godinu i trajni zapis svim generacijama.

Osobno bih kao vrlo uspješne izdvojila prošlogodišnje književne susrete s pustolovom i putopiscem Hrvojem Jurićem koji biciklom putuje po svijetu, kao i Uskršnju radionicu na kojoj smo se učili tradicionalnom ukrašavanju pisanica voskom. Posebno se ponosimo zajedničkim projektima poput npr. „Priče o srcima“ učiteljice Božice Matak. Naime, Mali licitari i medičari  I. OŠ Vrbovec izradili su licitarska srca  koja su potom na ukrašavanje poslali učenicima Hrvatskih škola Schaffhausen i Neuhausen. Nakon što su ovdašnja djeca izradila završne šare, licitarska srca prodala su na priredbi povodom Majčina dana, a zarađeni novac poslala jednome vrbovečkom učeniku u invalidskim kolicima. Vrijednost projekta prepoznalo je i Ministarstvo znanosti, i obrazovanja pa je upravo njih odabralo na raspisanome natječaju za dodjeljivanje financijskih potpora međunarodnoj suradnji škola. Tako je 14 učenika 4., 6. i 8. razreda sa svojim dvjema učiteljicama iz Vrbovca  u travnju boravilo  u Schaffhausenu  te su osobno upoznali svoje suradnike učenike hrvatske škole iz Schaffhausena i Neuhausena, kao i njihove obitelji. Smještaj im je velikodušno osiguralo 10 obitelji u Schaffhausenu, Stettenu i Uhwiesenu.

Koja je Vaša zadaća kao koordinatorice Hrvatske nastave u Švicarskoj?

Koordinator je osoba zadužena za organizaciju nastave, koja posreduje u komunikaciji između Ministarstva i učitelja, vodi cjelokupnu administraciju, prati rad učitelja, rješava boravišne dozvole i pomaže pri traženju stanova za nove učitelje, surađuje s hrvatskim institucijama, udrugama i katoličkim misijama, redovito se sastaje s upravnim odborom Udruge roditelja, nazoči sastancima švicarskih ureda za odgoj i obrazovanje, pronalazi učionice za održavanje HN, organizira razne izvanškolske aktivnosti, vrši nabavku udžbenika, izradu školskog lista, ispunjava formulare i mrežne obrasce za kantonalne školske vlasti i dr.

S kojim se problemima susrećete?

U pojedinim kantonima problematičnim pamtim proces ishođenja viza za novoizabrane učitelje. Do poteškoća u suradnji s nekim Uredima za strance često dolazi zbog nedovoljne informiranosti ili nerazumijevanja naših zahtjeva od strane švicarskih službenika. Opisana situacija redovito se rješavala u našu korist, no ne i uvijek na vrijeme, zbog čega bismo u nekim nastavnim mjestima kasnili s početkom školske godine.

Gledaju li švicarske školske vlasti pozitivno na školu materinjeg jezika i kulture? Podržavaju li takav način rada?

Osobno svaki kanton doživljavam kao državu unutar države pa ne mogu govoriti generalno o čitavoj Švicarskoj. Na nivou države mogu reći da nam uredi za obrazovanje, općine i škole osiguravanjem prostora redovito izlaze u susret, iz čega proizlazi da podržavaju učenje materinjega jezika.

S nekim kantonima (Zürich, Basel Stadt, Basel Land, Bern, Thurgau i St. Gallen) suradnja je pohvalna i intenzivna, a ostvaruje se prvenstveno kroz brojne sastanke na koje se pozivaju koordinatori i učitelji HSK (školskog predmeta Heimatliche Sprache und Kultur), a teme se odnose na višejezičnost, integraciju, multikulturalnost i sl., sudjelovanje u raznim forumima (npr. Forum za interkulturalni odgoj i obrazovanje u Zürichu), suautorstvo u pisanju metodičkih priručnika za rad u nastavi materinjeg jezika (PHZ), unošenje podataka o učiteljima, učenicima i školama na internetske platforme Ureda za obrazovanje pojedinih kantona početkom školske godine i dr.  Prisutna je i suradnja učitelja s interkulturalnim knjižnicama u Baselu, Fribourgu i Ticinu , sudjelovanje u brojnim natječajima kantonalnih ureda za obrazovanje, švicarskog Instituta za medije za djecu i mlade i dr.

Naši učitelji ocjenjuju učenike na kraju svakoga polugodišta i školske godine, a u kantonima ZH i BS te se ocjene upisuju u švicarske svjedodžbe. Upravo zbog toga postavljaju nam se određeni kriteriji za dobivanje tzv. „dozvole za rad“ (kantoni Zürich i Basel Stadt, izdaje se na 4 godine  i kriteriji za nastavak suradnje poput; pohađanje seminara Uvod u švicarski školski sustav, prilagođavanja našega plana i programa sa švicarskim, integracija učitelja u zajednicu sa zahtjevima o položenom B1 ili B2 stupnju njemačkog jezika (Goethe ili TELC), upoznavanje švicarskih zakona (kantoni St. Gallen i Thurgau, Staatskundekurs na kraju kojega se polaže ispit), prisustvovanje određenom broju sati redovne nastave u švicarskim školama, pohađanje raznih pedagoških seminara, stručnih usavršavanja i dr.

Uskoro završavate svoj dvogodišnji mandat. Kakvi su Vaši dojmovi? Na čemu bi se trebalo još poraditi, a sa čime ste zadovoljni?

Svjesna sam da su naša radna mjesta rotacijskog karaktera, no za tako specifičan posao širokoga opsega koji sa sobom nosi preseljenje u drugu državu, dvogodišnji ili četverogodišnji mandat izuzetno je kratko vremensko razdoblje.

Za sebe osobno mogu reći da mi je žao što odlazim u momentu kada sam razgranala čvrstu mrežu kvalitetnih kontakata kako na hrvatskoj, tako i na švicarskoj strani, a čini mi se da koordiniranje i organizaciju rada odrađujem s lakoćom.

Kako god bilo, slijedi primopredaja znanja i iskustava novome koordinatoru, a sa sobom nosim samo pozitivne uspomene ili, kako pjeva naša Gabi Novak, pamtim samo sretne dane.

Vaša poruka roditeljima čija djeca polaze ili će u budućnosti polaziti Hrvatsku nastavu.

Sve spomenuto ocrtava tek djelić onoga što Hrvatska škola predstavlja u Švicarskoj Konfederaciji jer teško je u ove retke prenijeti i opisati naporan, ali plodonosan rad učitelja, roditelja, učenika, Udruge roditelja i raznih institucija na očuvanju hrvatske tradicije i pripremanju mladih umova za život u šarenom, švicarskom društvu.

Dugogodišnje iskustvo nam kazuje kako jedino zajedništvo u školama i izvan njih pruža korijenje hrvatskog identiteta, jezika i tradicije, na kojemu pupaju multikulturalne perspektivne mlade ličnosti.

Svima koji su se čitajući ove retke prepoznali kao kotačić složenog mehanizma koji zovemo Hrvatska škola srdačno zahvaljujemo i radujemo se novim zajedničkim uspjesima.

Foto:
arhiv Hrvatska nastava

Autor


Helena Hrman
Više o autoru