Uh, taj porez!

“Plaćanje poreza boli, no, više boli kad ne morate plaćati porez…znači da ni nemate ništa”, rekao je T. R. Duwar

Već poduže vrijeme pokušava ova samozvana “Mala od olovke” tj. ja, sastaviti i staviti na  papir  što bi rekli, nešto zanimljivo i  ljudima na razbibrigu.  No, kao da je to lako uz sve ove strke i frke oko svakidašnje egzistencije. Svi oko vas pričaju samo o “ozbiljnim “ temama;  te porez na nekretnine, te porez na mirovine, te obostrano oporezivanje…..pa kako da se prepustim zabavnom pisanju kad  ti  kao mač stoji nad glavom taj  “nesretan” porez!

Baš me zanima kako se vi nosite s ovom temom, koja izgleda da je napisana baš tako da  ju jedan “mali“, običan čovjek, poput mene,  što teže razumije. Ma što se tu treba razumjeti, reći će odmah drugi, “porez se mora platiti i gotovo, baš kao što se umrijeti mora”.

Evo, nudim vam zanimljivu priču o porezu! Možda vam ga nakon čitanja bude malo lakše platiti (kao da je to moguće, reći ćete…).

Znam ja da vi svi znate što je porez. Ta nije li prvo što ste naučili ovdje u lijepoj državi Švicarskoj da se najprije porez plati, a za ostalo je lako i kako bude?! To je uređen svijet, reći ćete  i biti ćete  u pravu .

Nikada jedna muka ne dolazi sama, kaže se u narodu, pa tako ni porez ne dolazi jedan i usamljen. Najčešće dolazi u dvokoraku da ne kažem trokoraku i to “pod ruku” s drugim porezima, baš kao koračnica, stupajući i nemilosrdno nametajući se.

Tako nam evo “ušetaše “u naše domove, računajući na naše džepove, i iz drage nam naše domovine, novi zakoni – plati porez!

Eto, kad smo se žalili do prije nekoliko godina kako nam je domovina u banani (ni danas ne razumijem zašto se to baš tako kaže, možda što je banana mekana, ako ju oguliš !?), te kako tamo dolje kod nas ništa nije   funkcioniralo, a ruku na srce, ni nije…

Odnedavno, točnije od ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, sve se promjenilo. Istina, i nama na ponos, ali bit će izgleda i na naš račun!  Lijepi moj narode, sada banana više nema ni tamo, iako se džungle još ponegdje i nađe, pa se možete pogubiti, ako ne pazite, ali zato  čim vas uoče i prepoznaju,  odmah te oporezuju.

“Kada je riječ o porezima na prihode, pravedan čovjek će platiti onoliko više koliko će manje platiti nepravedan čovjek.”  Sokrat

No jeste li se ikad upitali kako se taj namet razvijao kroz povijest i kako i na koji način su ga obični građani i svi oni drugi pokušavali izbjeći? Sama svrha poreza je vrlo jasna. Njime je vlast u svim vremenima sebi osigurala prihod za luksuzan i udoban život, novac za ratovanje, financiranje vojske, policije, tajnih službi … Njime se siromašne uvijek prisiljavalo da budu još siromašniji te da zahvaljujući svojoj bijedi, vjerno i poslušno služe bogatima.

Zanimljivo je i to da se čak ni danas ništa nije promijenilo. Dapače, nadzor i moguće kazne za neplaćanje poreza su sve veći i sve sličniji situaciji, koju je Orvel opisao u svojoj knjizi “1984

(opisao je viziju rezultata totalitarizma). No i njemu se potkrala pogreška, jer je zahvaljujući posvemašnjom informatiziranosti državnih i poreznih ureda, te velikim mogućnostima nadzora koji se na taj način mogu ostvariti “Veliki brat,” u naše domove pristigao tek s 30-ak godina zakašnjenja, ali je kako vidimo, ipak  stigao…

Vratimo se u prošlost i tome kako je to s porezima nekad davno bilo.

U antičko vrijeme vlast se brinula da porezi budu u skladu s bogatstvom onih koji ih plaćaju. Imućni su plaćali više, a siromašni manje. U srednjem vijeku to se promijenilo, i ta nepravda još ni danas nije ispravljena.

Vlast ne zanima kome će i koliko naplatiti porez i hoće li taj nakon toga moći preživjeti. U ono vrijeme novac je bio nužan da bi se moglo ratovati i osvajati, dok danas porez odlazi u posve druge svrhe, recimo mirovine i plaće saborskih zastupnika.

Da bi se sve te težnje i potrebe ostvarile važno je na bilo koji način sakupiti što više novaca.

I tako su izmišljeni novi porezi: na pse, na ovce, žito, prozore, dimnjake i sve drugo što su domišljati umovi mogli smisliti..

Turci su čak uveli i porez (danak) u krvi, kojim su od nemuslimanskog stanovništva otimali djecu, odvodili ih u tursku školovali, učili ih ratovati te ih zatim slali u najteže ratne zadatke.

Koliko su takvi ratnici bili okrutni prema svojim protivnicima govori nam i stara bosanska poslovica koje kaže “Bolje Turčin od Poturice”.

No to naravno nije sve jer su Turci naplaćivali i poseban porez kršćanima koji su ga morali plaćati samo zato jer su – kršćani.

Pošto u ono vrijeme nitko nije znao da postoji PDV odnosno jedinstvenu stopu poreza na sve proizvode vlast je svoju dosjetljivost isprobavala na razne načine.

Početkom 19. stoljeća u Engleskoj se plaćao poseban porez na broj prozora. Što ih je vlasnik kuće imao više, to je plaćao veći porez. Istovremeno u Poljskoj je naplaćivan i porez na dimnjake. Svaki put kad je vlasti nedostajalo novaca uveden je neki novi porez.

Najteže je bilo kmetovima u srednjem vijeku, koji su čak dvije trećine svog prihoda morali darivati crkvi, kralju i plemstvu. No ni to nije bilo dovoljno pa su pojedini plemići propisivali čak i to da svaka mlada djevojka svoju nevinost mora izgubiti baš s njima.

Takva porezna politika ili takva pljačka i ponižavanje dovela je do čestih pobuna kmetova i seljaka koje su svako malo izbijale, poput naše seljačke bune, no na kraju su uvijek ugušene krvlju potlačenih.

Francuski kardinal i državnik Richelieu prvi je shvatio da se iz strasti pušenja duhana može izvući velika korist za državu te je predložio oporezivanje uvezenog duhana.

S vremenom su taj porez prihvatile i sve ostale zemlje svijeta tako da se danas velik dio svakog državnog proračuna puni na račun duhana i duhanskih proizvoda.

Francuskom kralju Luju XV. financijski je savjetnik predložio da se uvede porez na inteligenciju, koji bi svi rado plaćali jer nitko ne bi za sebe javno priznao da je glup i da ne treba plaćati taj porez.

I naravno da pri tom vlast nikad nije željela sama sebi nametnuti poreze pa nikad nije ni zabilježen prijedlog o uvođenju poreza na glupost.

Dapače od najranijih vremena je vladao običaj da predstavnici vlasti u najvećoj mogućoj mjeri budu oslobođeni od poreza i svih ostalih davanja.

Prusi su, na primjer plaćali velik porez ukoliko su nosili čizme.

Da, čizme su u ono vrijeme bile velika rijetkost i luksuz. No danas je situacija drugačija pa svi mi plaćamo velike poreze i na posve banalne i krajnje neophodne stvari koje su potreba i nisu luksuz; recimo sapun ili četkice za zube

Talijani su potkraj 19. stoljeća morali plaćati porez na vožnju biciklom od 10 lira za održavanje putova koje su “uništavali”.

Iz tog poreza nastala je i današnja cestarina koju plaćate prilikom registracije vozila, vožnje autocestom, kupovine benzina i tko zna gdje drugdje.

U Francuskoj se u srednjem vijeku kartanje smatralo velikim grijehom. Da bi vlast suzbila tu strast, kupci karata za igru plaćali su velik porez.

Danas takav ili sličan porez plaćaju pušači. I nije samo zato jer se netko dosjetio da bi i pušenje moglo biti štetno.

Za vrijeme vladavine Petra Velikog muškarci su u Rusiji morali plaćati porez na bradu. Ruskog je cara naime ljutio njihov običaj nošenja duge brade.

Da bi stekao popularnost, rimski car Lucije Domicije Aurelijan izdao je 274. godine proglas, kojim je građanima oprostio sve zaostale poreze i naredio da se svi dokumenti o dugovanjima javno spale.

Kad rimska država više nije bila tako snažna, car Vespazijan (9.-79.) je s namjerom da joj vrati  staru slavu, uveo mnogobrojne nove namete.

Između ostaloga, građani Rima morali su plaćati porez na javne zahode. A kada je Vespazijanov sin Titus prigovorio ocu zbog donošenja takve odluke, car je zagrabio hrpu zlatnika zarađenih tim porezom i stavio ih sinu pod nos

Titus je izgovorio: “Non otet” (ne zaudara). U spomen na taj događaj u Francuskoj i danas javne zahode zovu “La Vespasiennes”.

Oprost poreza se od vremena Lucije Domicije Aurelijana više nikad nije dogodio, te je i danas svatko u slučaju da nešto zarađuje dužan predati poreznu prijavu i sav novac koji ide uz to.

Sve to uvodi nas i u priču o osnovnim postavkama modernog kapitalizma što bismo zasad željeli izbjeći pa je stoga važno ponoviti da i svi mi živimo u tom društvenom uređenju te da i za nas vrijedi pravilo koje kaže da čovjek u životu mora samo dvije stvari.

Umrijeti i platiti porez!

I stoga se nakon čitanja ovog članka pokušajte prisjetiti da li ste i ove godine ispunili poreznu prijavu, te da li ste posve sigurni da u međuvremenu nije izmišljen i neki novi porez.

“S novcem si zmaj, bez novca crv. Bolje je da ti zavide, nego da te sažaljevaju…pa makar i porez platio”! Herodot

Tekst:
Željka Pelc Siroglavić