“Svi mi daleko od domovine pozvani smo obogaćivati zemlje u kojima živimo našim svjedočenjem kršćanskog života u obitelji, u društvu ili na radnom mjestu.“
Četrdeset i prvi susret hrvatske katoličke mladeži u Švicarskoj održao se u subotu, 30. rujna 2017. u Einsiedelnu. Tradicionalno predavanje u samostanskoj, baroknoj dvorani ove godine pod geslom “Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca” (Mt 11, 25-30) otvorio je fra Vine Ledušić iz misije Zürich. Nakon pozdravnih riječi opisao je ovogodišnjeg gosta patera Ivana Iku Mandurića kao braniteljâ branitelja, koji je ostao zapamćen po zaštiti branitelja od policije pred crkvom sv. Marka u Zagrebu.
Za patera Iku znaju svi mladi katolici koji su ikad boravili u Zagrebu. On je studenski kapelan i dušebrižnik, te i jedan od utemeljitelja večernje mise za mlade. Svakog petka u 20.30 sati u bazilici srca Isusovog u Palmotićevoj ulici redovito se okuplja više stotina mladih tokom školske godine. Za vrijeme odmora pater Ike vodi duhovne kampove diljem Hrvatske. Tako se našao sa 40 sudionika kampa među prvim volonterima u Gunji baš kada su harale poplave tim područjem i stanovnicima Gunje bila prijeko potrebna pomoć.
Pater Ike započeo je sa svojom životnom pričom i njegovom preobraćenju. Potječe iz mnogobrojne hercegovačke obitelji u kojoj se oduvijek molilo. Međutim to ga nije zaštitilo od ranog gubitka vjere u osnovnoj školi. Po njegovim riječima ispiranje mozgova marksizmom tokom njegovog obrazovanja učinilo je svoje, te se odvojio od vjere i postao ljuštura od čovjeka i najnesretniji čovjek na svijetu. Unatoč tomu bio je prepun pitanja te se tako našao na jednom duhovnom seminaru prof. dr. Ivančića u Splitu. Tada je započeo preokret i pater Ike je upoznao osobu koja je upoznala Boga. Njegovom racionalnom umu bio je to dovoljan dokaz da Bog uistinu postoji. Najprije je počeo čitati Sveto Pismo. Tada mu se stvorila želja da stalno slavi Boga i duboka potreba da čini dobro. Njegov duhovni put k svećeništvu je potrajao, te se pater Ike u kasnim godinama odlučio za redovničko zvanje.
Uz tako slikovito predavanje patera vrijeme je vrlo brzo prošlo, te je još ostalo malo vremena za pitanja iz publike.
Hodočasnici su nakon toga imali mogućnost ispovijediti se prije početka križnoga puta u 17.00 sati. Unatoč ovogodišnjem tipičnom jesenskom vremenu skupilo se puno mladih hodočasnika iz svih misija koji su se odupirali kiši i ustrajno moleći proživljavali Isusovu kalvariju kroz postaje.
Euharistijsko slavlje koje je upotpunio mješoviti zbor pod vodstvom prof. Jasne Jegić započeli su fra Branko Radoš i pater Urban toplim riječima dobrodošlice.
Pater Ike naglasio je u propovijedi kako mi živimo u teškim vremenima. Istodobno ovo vrijeme osobito zove hrabre, koji će svjedočiti svoju vjeru u Krista. Paralelu je povukao primjerom iz domovinskog rata, kada su slabo naoružani branitelji obranili našu domovinu, kao David u bitki protiv Golijata. Nije bila snaga u oružju, već u našim suzama, boli i molitvi. Zlo današnjice, utjelovljeno u borbi protiv braka, obitelji i nerođene djece uvijek prikazuje da smo mi manjina i da smo poraženi. Ne dajmo se pokoriti, ostanimo vjerni vojnici Gospodinu Isusu Kristu! Pater naglašava kako živimo u vremenu kada moramo izmoliti novo vrijeme. Svjedočenje kršćanskog života treba se očitovati u glazbi i odijevanju. Mi možemo izmoliti herojsku bitku za Isusa Krista. U današnje vrijeme u Hrvatskoj postoje snažne molitvene zajednice, nešto što druge zemlje zapadne Europe nemaju. Ta nova generacija mladih poznaje vrlo dobro Sveto Pismo. Zato smo svi mi daleko od domovine pozvani obogaćivati zemlje u kojim živimo našim svjedočenjem kršćanskog života u obitelji, u društvu ili na radnom mjestu. Ohrabrujuća poruka patera Ike na završetku misnog slavlja je da unatoč teškim vremenima, budimo sretni što živimo u tom vremenu, jer vrijeme nas čini velikim.
Zabavni program nastavio se u gradskoj dvorani Zwei Raben uz već poznati glazbeni sastav Vagabundo sve do ranih jutarnjih sati uz poznate nam, drage pjesme i u narodnom veselju.