Hrvatska diplomacija od 8. stoljeća do danas

Povratak u povijest i pogled u budućnost – U Parizu održan kolokvij koji je svojim sadržajem privukao mnogobrojne slušatelje

U subotu 14. listopada 2017., na Sveučilištu Pantheon-Assas Paris 2, održan je pod pokroviteljstvom dva sveučilišta: Pantheon-Assas, Paris 2 (Sorbonne) i Sveučilišta Paris-Est-Marne-la-Vallée, te Predstavničkog vijeća ustanova i zajednice Hrvata Francuske (CRICCF-HSKF) i Udruge bivših studenanta hrvatskih sveučilišta (AMCA) kolokvij pod naslovom „Hrvatska diplomacija od 8. stoljeća do danas. Povratak u povijest i pogled u budućnost“. Brojno slušateljstvo, među kojima i nekoliko stranih diplomata imali su priliku upoznati se kako s poviješću hrvatske državnosti od 8. stoljeća pa do naših dana, tako i s poviješću diplomacije i diplomatima koji su obilježili tu povijest.

Thierry  Mudry, odvjetnik i povjesničar, u uvodnom izvanrednom izlaganju oslikao je razvoj hrvatske diplomacije od kneza Branimira (oko 870. godine) do Branimira Jelića koji je sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća pokušavao svojim kontaktima u SSSR-u, u slučaju okupacije Jugoslavije od strane SSSR-a, stvaranje neovisne Hrvatske uz pomoć SSSR-a.

Diplomat Stjepan Špoljarić, oslikao je isusovca Josipa Ruđera Boškovića kao diplomata u službi Dubrovačke republike, istovremeno ukazujući na specifičnost njene diplomacije i način kako se dubrovačka republika, zahvaljujući svojoj diplomaciji i svom načinu upravljanja uspjela održati sve do njena ukinuća od strane Napolena.

Diplomatska događanja u vrijeme Luja XIV.  koja je dovela do pogibije hrvatskih velikaša Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana predstavio je povjesničar Luc Orešković.

Vlatko Marić govorio je o franjevcima – diplomatima i žrtvama diplomacije. Ukratko je opisao kako su franjevci već od samog početka bili upućivani kao diplomati u Mongoliju i Kinu. Ukratko je oslikao je dva velika franjevačka diplomata Ivana de Plan Carpin i Guillaume de Rubrouck, iz 13. stoljeća. Istaknuo je podatak da je iz hrvatskih prostora ili vezanim uz njih bilo više od četrdesetak franjevaca koji su igrali uloge diplomata. Kao primjer jednog od uspješnog diplomata u europskom  ali u kontekstu hrvatskog prostora ukratko je opisan fra Juraj Dragišić, te diplomatska aktivnost franjevaca Bosne Srebrene između 1776. i 1878., kako ih opisuje kroničar fra Jako Baltić.

Bivši ministar i sadašnji poslanik u Saboru, Miro Kovač predstavio tretman Hrvatskog pitanja u međunarodnim odnosima između 1914. i 1929. godine. Podsjetio je na poteškoće koje su onemogućile da Hrvatska i Hrvati dobiju samostalnost i slobodu jer su kao dio Austro-ugarske smatrani gubitnicima u ratu.

Nakon prvog dijela izlaganja uslijedila je konstruktivna diskusija u okviru okruglog stola. Izlagatelji su nastojali odgovoriti na postavljena pitanja i ukazati na mnoge nepoznate činjenice kada je u pitanju diplomatsko priznanje Republike Hrvatske.

U poslijepodnevnom dijelu kolikvija Georges–Marie Chenu, prvi francuski veleposlanik u Hrvatskoj, podsjetio je slušateljstvo kako su velike sile priznale Hrvatsku kao suverenu državu. Iznio je kakvi su bili stavovi velikih sila na početku agresije na Hrvatsku i Sloveniju, kako su se ti stavovi polako mijenjali i kako je došlo do priznanja.

Filip Vučak, veleposlanik Hrvatske u Parizu, govorio je o  Vatikanu i njegovom ponašanju prema Hrvatskoj kroz povijest, naglasak je stavio na odnos Vatikana prema Hrvatskoj u vrijeme agresije na Hrvatsku. U izlaganju je istaknuta uloga pape Ivana-Pavla II., koja je bila presudna za priznanje. Iako Vatikan nije bio prvi koji je priznao Hrvatsku (Island je bio prva zemlja koja je priznao Hrvatsku), bio je među prvima, ali moralni autoritet igrao je vrlo važnu ulogu. Hrvatski narod je prepoznao njegovu veliku ulogu i na tomu je jako zahvalan.

U izlaganju koje je poslao Reneo Lukić, sa sveučilišta Laval prikazan je razvoj odnosa između Hrvatske i Srbije između 1995. i 2000. godine. Uspostavljeni su diplomatski odnosi ali poteškoće još uvijek postoje zbog toga što su u Srbiji još uvijek nacionalisti koji razmišljaju u kategorijama velikosprstva i koji svojim djelovanjem još uvijek dovode u pitanje hrvatsku samostalnost.

O odnosima Hrvatske i Slovenije govorio je Boštjan Turk, sa Sveučilišta u Ljubljani u kontekstu osobnog viđenja, naglašavajući da su problemi u odnosima dvije prijateljske zemlje više proizvodi političkih elita koje žele sačuvati ili osvojiti vlast.

Marc Gjidara sa Sveučilišta Pantheon-Assas, Paris 2, govorio je o problemima s kojima se susreću zemlje kada se govori o problemu regionalizacije i to posebno kada se vlast države želi umanjiti ili totalno isključiti stavljanjem naglaska na regionalizaciju u europskom kontekstu. Takvo viđenje regionalizacije je destruktivno za zemlje članice ali i za samu Europsku uniju. Stoga je potrebno uzeti u obzir sve parametre kada je u pitanju regionalno povezivanje u mediteranskom i europskom kontekstu, bez gubljenja iz vida da su države nositeljice one koje omogućuju europsko zajedništvo i međusobnu suradnju.

Joseph Krulić, sa Sveučilišta Paris-Est-Marne-la-Vallee, predstavio je pravne aspekte priznanja država i poteškoćama u određivanju kriterija na osnovu kojih su Europske zemlje priznale Hrvatsku i Sloveniju. Bilo je presudno mišeljene Badinterove komisije te kriteriji zemalja Europske unije koje su Hrvatska i Slovenija ispunile.

Za vrijeme drugog okruglog  stola sudionici kolokvija su raspravljali o izloženim temama. Naglasak je svakako bio na kronologiji i uvjetima koji su bili stavljeni pred Hrvatsku i Sloveniju.

U kontekstu održavanja kolokvija o hrvatskoj diplomaciji oblježen je i Svjetski dan kravate. Sudionici kolokvija mogli su se upoznati s poviješću kravate, budući da su bile izložene ilustracije povijesti kravate na francuskom jeziku pripremili članovi upravnog odbora AMCA-e u suradnji s Akademijom Kravate.

Autor: Vlatko Marić