DIESSENHOFEN/DIETIKON- Posebna mi je čast biti večeras ovdje – rekla je okupljenima hrvatsko-američka spisateljica i prevoditeljica Julienne Eden Bušić, široj javnosti poznatija kao supruga pokojnog Zvonka Bušića, borca za hrvatsku neovisnost i slobodu. U četvrtak, 16. studenog, Julienne je gostovala u Diessenhofenu, u petak 17. studenog u Dietikonu, a sve u organizaciji portala „Moja Domovina“. Gostujući u Švicarskoj primovirala je memoare svog supruga „Zdravo oko sjećanja“ čijih je deset poglavlja nakon njegove smrti ona dovršila. Kroz književnu večer humanitarnog karaktera pod nazivom „Žena, majka, Hrvatica“ vodila nas je Željka Pelc Siroglavić, suradnica portala „Moja domovina“, dok su ulomke iz Bušićeve knjige čitali u Diessenhofenu Kristina Vukić, u Dietikonu Damir Petkov.
Malo tko u dvorani je mogao suspregnuti suze kada je prikazan ulomak iz dokumentarnog filma „Ljubavnici i luđaci“ koji prikazuje ljubavnu priču Julienne i Zvonka Bušića te njihovu borbu za neovisnu Hrvatsku. Par, koji se upoznao 1969. godine u Beču, zapravo je najveći dio svog života bio odvojen, a opet vjeran i odan jedan drugome. Zvonko Bušić u zatvoru je proveo pune 32 godine, a Julienne 13 godina. – Mi nikada ne bismo opstali da prije svega nismo bili prijatelji. Prijateljstvo nas je najviše spajalo- rekla je Julienne Bušić koja je sa svojim suprugom mogla samo ponekad telefonirati i viđati ga.
Njihov život promijenila je planirana otmica putničkog zrakoplova 1976. godine u svrhu informiranja svjetske javnosti o želji za neovisnost Hrvatske. Nažalost je u sklopu te cjelokupne akcije od postavljanja eksploziva poginuo američki policajac. Tada su Julienne i Zvonko bili uhićeni i za njih počinje život u zatvorskim ćelijama.
Nakon 13 godina iz zatvora izlazi Julienne Bušić te po proglašenju hrvatske neovonosti odlazi u Hrvatsku gdje je radila u Uredu predsjednika Franje Tuđmana. Predsjednik Tuđman se jako zalagao za oslobođenje Zvonka Bušića neprestano pišući američkim vlastima o njegovom slučaju. – Žao mi je da predsjednik nije doživio povratak Zvonka u Hrvatsku- napomenula je Julienne. Zvonko je bio iznimno sretan što je ona otišla živjeti u Hrvatsku jer je on preko nje imao osjećaj da je i on u Hrvatskoj.
Dugo očekivani dan slobode Zvonko je dočekao 24. srpnja 2008. godine te potom pokušao objediniti sve domoljubne snage u Hrvatskoj. Nakon dugih godina zatvorskog života i zatvorskih pravila, Zvonku je bilo teško prilagoditi se na novi život, nije mogao shvatiti da ljudi žive u tzv. Platonovoj pećini – zarobljenost materijalnim i tjelesnim, život bez ideala i borbe. Zvonko Bušić je mogao je sve podnijeti, ali ne i život bez ideala. Nakon samo pet godina na slobodi, u rujnu 2013. godine oduzeo si je život. No, njegovu i njihovu istini o borbi i dalje prenosi njegova odana supruga Julienne Bušić koja je u Hrvatskoj našla novu domovinu. U Hrvatskoj sada žive i njen brat sa obitelji te njena majka.
Pričajući o suprugu prožeta je tugom, ali i ponosom. Na pitanje je li joj žao što se nije zaljubila u Zvonka Bušića, „običnog čovjeka“, a ne u Zvonka Bušića „borca za slobodu Hrvatske“, odgovorila je da ne jer se zaljubila u Zvonka i sve što je on bio.
Julienne je pričala i o drugim svojim djelima „Tvoja krv i moja“, „Živa glava“. Večer u Dietikonu svojim je nastupom i pjesmama posvećenim Julienne i Zvonku obogatio nastup fra Šite Ćorića.
Valja naglasiti da se tijekom večeri skupljao dobrovoljan prilog za Udrugu roditelja djece s poteškoćama u razvoju „Vukovarski leptirići“, a cijeli program su podržali i sponzori i prijatelji portala „Moja domovina“- Hrvatska dopunska škola, organizatori Ličkih večeri Milan Dujmović i Milan Bobinac, Udruga Slavonia Zürich, VM Immobau, CroStand Dubravko Janjić i restoran Costa Blanca Mediterrana.
Drugi dio večeri bio je ispunjen prijateljskim ozračjem uz domjenak, što su mnogi iskoristili da bi Julienne uputili još koje pitanje i susret s ovom posebnom ženom okovječili fotografijom.
Autor fotografija: Božica Tonković, Dražen Bukovec