Zajedništvo je rijeka koja nas povezuje, a mostovi spajaju

“Svi mi nosimo zastave, ali su najteže borbe u sutonu kad se osjećaju sakriveni zakoni života kao olovo i kada je teža teška kao grob.” Miroslav Krleža

Tuga, bol i nepravda najčvršće su niti koje povezuju. Na sve što se proteklih dana dogodilo reagirali su Hrvati iz Švicarske, spontano, svatko na svoj način. Donosimo razmišljanje jedne djevojke, Samante Lamešić i pjesmu posvećenu generalu koju je napisao Bože Radoš.

Recite mi, časni sude

Da, tek mi je dvadeset i jedna godina. Da, mlada sam. Ali vjerujte mi da me boli duša. Cijeli dan sam uživo pratila sva zbivanja: Od jednog predavanja do drugoga s laptopom ili mobitelom u ruci. Kada sam došla kući i o svemu tome progovorila – počela sam plakati kao neko malo dijete. Jer ako postoji nešto, što nikada nisam mogla prešutjeti, i to već od malih nogu, onda je to nepravda. Tako ni ovaj   put neću šutjeti.
Koliko fali do toga da jedan tako inteligentan čovjek digne ruku na samoga sebe? Sumnjate u njegovu inteligenciju? Eh, baš mi vas je žao…
Koliko fali do toga da netko tko je više puta ponovio da mu je savjest čista, okonča svoj život?
Koliko fali do toga da ljudina, da dobro ste čuli – ljudina, koja je čvrsto stajala iza svojih uvjerenja i djela, car koji je bio čovjek od morala digne ruku na samoga sebe?
Recite mi, (ne)časni sude – koliko?

Jedino što je tražio jest – pravda. Tražio je racionalno logičnu argumentaciju, tražio je povezivanje različitih znanja (kao što su sociologija, ratna psihologija ili stvarno znanje pojma vojske) kako bi se došlo do vjerojatne istine. Da, vjerojatne, jer je kao razuman čovjek bio svjestan toga da apsolutne istine u ovom pogledu nema.

A što je sve od toga dobio? Krive pretpostavke, uspoređivanje s neusporedivim i ono najbolnije – nepravdu.
Čovjek koji je bio spreman dati svoj život za svoj narod, ovaj put nije mogao živjeti s tom vašom nepravdom. Ne da se radi samo o nepravdi, nego je i pravno neutemeljena (što će se i pokazati).
Kako mogu ljudi narodima i događajima u državi suditi, za koje prije toga najvjerojatnije nisu ni čuli? Znate li uopće gdje se Bosna i Hercegovina nalazi na karti? Kako nam mogu suditi ljudi koji ne razumiju kako taj fenomen BiH sa svoja tri entiteta funkcionira?

Ovu vašu sramotu i nepravdu vam nikada nećemo zaboraviti, (ne)časni sude. Vjerujete li mu bar sada da je nevin i da nije kriv?  Pitam se samo kako ćete se sa svime tim nositi…

GENERALE, OVO TI SE NIKADA NE ĆE ZABORAVITI!

Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna neka mu svijetli.

Autor: Samanta Lamešić

 

ZBOGOM GENERALE

U tuđini noćas gorko plačem ja
suze moje u Neretvu teku,
nabujalu hladnu
ove noći najtužniju rijeku.

Noći tamnom crne ptice lete
svijeća gori Boga treba molit,
zemlja moja u suzama pliva
sunca nema a mjesec se skriva.
Dan tužniji nikad nije bio
zbog istine da se otrov pio,
otrov teški sada ću popiti
i zločinac nikad neću biti.

Sledila se cijela Herceg-Bosna
zanijemile ptice su u letu,
glavu gore zemljo moja mala
što imadeš takvog generala

Svoj je život za svoj narod dao
u sudnici Haškoj pred čitavim svijetom,
zato što je časno branio svoj dom
u ratnom i burnom vremenu tom.

Hvala tebi, dragi generale
tvoj te narod zaboravit neće,
Neretva će tužno još i dalje teći
istinu će pravu našoj djeci reći.
Sad vas pitam
vas moćnike svijeta:
Da li ćete noćas vi oka sklopit
ili ćete nešto prije toga popit?

Autor: Bože Radoš