Najveći broj hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka živi u Johannesburgu i Pretoriji. Manji broj živi u Cape Townu i Durbanu, a ima ih i u Vanderbijlparku, Pinetownu, Stellenboschu, Pietermaritzburgu, Westvilleu, Roodeportu i Brakpanu.
Aktivnosti i događaji tijekom proteklih godina mogu se svesti na nekoliko glavnih kategorija:
- Vjerske i duhovne aktivnosti vezane uz Katoličku Crkvu i Hrvatsku Katoličku Zajednicu Sv. Jeronima
- Kulturne, umjetničke i povijesne/tradicijske aktivnosti, vezane uz Hrvatsku Katoličku Zajednicu Sv Jeronima, ili one održavane pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Republike Hrvatske u Pretoriji
- Gospodarstvene aktivnosti inicirane djelovanjem Veleposlanstva u Pretoriji
- Znanstveno – obrazovne aktivnosti
- Humanitarne aktivnosti
- Sportske aktivnosti
U daljnjem tekstu je kratki sažetak svake od ovih inicijativa:
Vjerske i duhovne aktivnosti
Djelovanje i život hrvatske dijaspore u Južnoj Africi, a pogotovu u provinicji Gauteng, odnosno gradovima Pretoriji, Johannesburgu i Vanderbijlpark-u, može se s pravom okarakterizirati kao skupno i kohezivno djelovanje svih njezinih članova koji se okupljaju oko Hrvatske katoličke zajednice Sv. Jeronima u Johannesburgu. Crkva i njezini službenici su nesumnjivo najzaslužniji za održavanje i promicanje hrvatske kulturne baštine, hrvatskog jezika kao i duhovnu (a kada zatreba i fizičku) skrb nad njezinim članovima. To se naročito očitovalo tijekom Domovinskog rata kada je crkva bila ta koja je bila organizator potpore domovini, zbrinjavanju prognanika, izbjeglica i imigranata.
Crkvene i vjerske aktivnosti koje se redovito održavaju i koje okupljaju članove hrvatske zajednice i njezine prijatelje su:
- Redoviti vjerski obredi (Svete mise, krštenja, Prve pričesti, krizme, obredi vjenčanja, sprovoda, itd.)
- Okupljanja i duhovne aktivnosti štovatelja Međugorja
- Organizacija posjeta crkvenh velikodostojnika (biskupa, kardinala), svećenika iz Hrvatske, BiH, kao i svećenika misionara u Africi
- Hodočašća Marijanskim Svetištima u Hrvatskoj i BiH, kao i onima u Južnoj Africi i drugim zemljama svijeta
- Tiskanje župnih vijesti
- Redovito informiranje preko facebook stranice i internet stranice stjerome.co.za
Kulturne aktivnosti
Hrvatska katolička zajednica Sv. Jeronima kao i Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Pretoriji su najvažniji nositelji i organizatori kulturnih aktivnosti i aktivnosti vezanih za obilježavanje povijesnih događaja iz hrvatske starije i novije povijesti, kao što su:
- Obilježavanje Dana Državnosti Republike Hrvatske
- Organizacija posjeta hrvatskih umjetnika (opernih pjevača, glazbenika, glumaca, pisaca, pjesnika itd.) kulturnih društava, umjetničkih skupina, hrvatskih folklornih društava, kako iz Hrvatske tako i drugih zemalja svijeta
- Posjeti južnoafričkih umjetnika i društava
- Organiziranje i promicanje hrvatskog filma
- Izložbe djela hrvatskih slikara i kipara
- Okupljanja zajednice tijekom obilježavanja događaja vezanih za razne vjerske i svjetovne praznike, komemoracije, humanitarne akcije, proslave nove godine itd.
- Očuvanje hrvatske kulturne baštine, njegovanje demografske i etnološke samosvijesti kroz organizaciju manifestacija kao što su Slavonska večer i Dalmatinska večer
- Sudjelovanje klape Naša Klapa (koju sačinjavaju Hrvati dalmatinci iz Vele Luke koji žive u Južnoj Africi) na festivalu klapa u Omišu, kao njihovo redovito sudjelovanje na važnim manifestacijama u zajednici.
Gospodarstvene aktivnosti
Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Pretoriji bilo je nekoliko godina jedan od organizatora održavanja sajmova u sklopu djelovanja organizacije Centralno – Istočno- Europskog Gospodarstvenog Foruma (Central and Easter European Business Forum), gdje su uz ostale zemlje članice, hrvatske tvrtke imale priliku predstaviti svoju tehnologiju, proizvode, konzalting usluge vezane uz tkzv. know-how itd.
Također u nazočnosti Veleposlanstva djelovao je Hrvatski Business Forum, koji je okupljao poslodavce i uvažene Hrvate iz južnoafričkog gospodarstvenog, socijalnog i kulturnog miljea. Forum je imao za mandat okupljanje hrvatskih gospodarstvenika, inženjera, umjetnika, itd. u cilju gospodarstvenog umrežavanja kako na domaćoj tako i na internacionalnoj sceni. Također je bio zamišljen da bude spona izmedju Hrvatske i Južne Afrike u smislu marketinškog djelovanja kako za tvrtke koje bi željele prodrijeti na hrvatsko tržiste, tako i za hrvatske tvrtke koje bi plasirale svoje proizvode na južnoafričko tržiste. U Južnoj Africi žive i rade izuzetno uspješni gospodarstvenici i vlasnici tvrtki koji mogu itekako doprinijeti u gospodarstvenom povezivanju sa domovinom.
Forum na žalost više nije aktivan, ali postoje indicije o njegovu ponovnom oživljavanju.
Znanstveno – obrazovne aktivnosti
Hrvatska dijaspora u Južnoj Africi, iako mala, može se pohvaliti da među svojim članovima ima ugledne ljude koji su stekli reputaciju vrhunskih stručnjaka kako na domaćoj (južnoafričkoj) tako inozemnoj sceni. Hrvati u Južnoj Africi među svojim članovima imaju ugledne liječnike, liječnike specijaliste, doktore znanosti, inženjere i tehničare.
Znanje, učenje i očuvanje hrvatskog jezika jedna je od najbitnijih zadaća svake zajednice Hrvata u dijaspori. Tako je na inicijativu Hrvatske katoličke zajednice Sv. Jeronima djelovala Škola hrvatskog jezika, koja, na žalost, uslijed nedostatka učitelja trenutno ne djeluje, ali svakako postoji želja za njezinim oživljavanjem. Na sreću nadomjestak tomu je znanje koje mladi stječu tijekom kršćanske vjerske pouke koju dobivaju za vrijeme pohađanja vjeronauka u sklopu priprema za Prvu pričest i Krizmu.
Između tipičnih inicijativa u smislu razmjene znanja, znanstvenog istraživanja, obrazovanja i učenja jezika mogu se izdvojiti slijedeće:
- Razmjena studenata između sveučilista u Južnoj Africi i Hrvatskoj (primjer suradnje Sveučilišta u Zagrebu sa Sveučilištem u Pretoriji)
- Sudjelovanja stručnjaka iz Hrvatske i stručnjaka Hrvata iz Južne Afrike na raznim simpozijima, radionicama i kongresima u Južnoj Afici, kao onih organiziranih u Hrvatskoj (primjer suradnje Sveučilista u Zagrebu sa Sveučilištem u Cape Town-u, sudjelovanje na konferencijama RILEM, CoMS itd)
- Razmjena znanstvenog znanja između znanstvenih institucija u Južnoj Africi i Hrvatskoj
- Stipendiranje hrvatskih studenata iz Južne Afrike za studiranja na hrvatskim sveučilištima i višim školama. Može se reći da je ova vrsta incijative bila vrlo inertna u proteklim godinama, ali sa daljnim promoviranjem hrvatske kulture i znanosti za očekivati je veću zainteresiranost među mladima u hrvatskoj zajednici.
Humanitarne aktivnosti
Hrvatska dijaspora, na čelu s Hrvatskom katoličkom zajednicom je kroz sve godine svog postojanja podupirala razne humanitarne aktivnosti, skrbeći se o socijalno ugroženima, bolesnima i općenito onima koji trebaju pomoć, bilo da se radi o članovima zajednice, Hrvatima u domovini, BiH, Hrvatima u drugim zemljama svijeta ili socijalno ugroženim građanima Južne Afrike.
Pored gore-spomenute pomoći i aktivnosti tijekom Domovinskog rata, zajednica je aktivno sudjelovala i dalje sudjeluje u slijedećim inicijativama:
- Redovne aktivnosti Hrvatskog Karitasa
- Pomoć poplavljenim područjima u Hrvatskoj i BiH
- Božićno prikupljanje pomoći ugroženim obiteljima i zajednicama u Južnoj Africi
- Redovita pomoc Sestrama Misionarkama Ljubavi na Yeovillu (Johannesburg)
Sportske aktivnosti
Hrvatski sport i hrvatski sportaši su uvijek bili dio hrvatskog ponosa. Osim uspjeha na profesionalnom nivou, amaterski sport i zdravo življenje su bitne značajke opstojnosti hrvatskog identiteta.
Hrvatske Svjetske Sportske Igre su jedna od izuzetno značajnih inicijativa koje ne samo međusobno približuju članove hrvatske dijaspore iz cijelog svijeta, nego i dijaspore sa maticom Hrvatskom.
Južnoafricka dijaspora nema svoje sportske klubove. Sportske aktivnosti su uglavnom individualnog karaktera. Zajednica je, usprkos tomu, uspijevala poslati sportaše amatere da participiraju na igrama u Hrvatskoj.
Može se zaključiti, da iako mala, hrvatska zejednica u Južnoj Afici uspijeva održavati one najbitnije značajke hrvatskog identiteta, aktivno sudjeluje u raznim inicijativama koje organizira Hrvatska katolička zajednica Sv. Jeronima i Veleposlansto Republike Hrvatske u Pretoriji.
Zajednica se smanjila u posljednjih 20-tak godina, mahom zbog promjene ekonomskih i političko-socijalnih prilika u Južnoj Afirici, koje su rezultirale smanjenoj imigraciji a povećanoj emigraciji u druge preko-oceanske zemlje. Ima i dobrih primjera povratka Hrvata u Hrvatsku i BiH.
Ono sto se zacijelo može reći je da će zajednica i dalje biti kohezivna i čvrsta u samoopstojnosti, promicanju hrvatske kulture, hrvatske tradicije i općenito djelovanja na južnoafričkoj i globalnoj sceni. U sklopu inicijativa koje promiče Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, hrvatska dijaspora u Južnoj Africi će sigurno nastojati aktivno sudjelovati i dati svoj doprinos u suradnji sa domovinom Hrvatskom. Nastavak i daljnje poboljšanje postojećih inicijativa, koje su nabrojane u ovom elaboratu, bit će i dalje misija zajednice.
Antun Medić
Hrvatska katolička misija sv. Jeronima u Južnoj Africi proslaviti će 2019. zlatnu obljetnicu
Kratki povijesni prikaz o Hrvatima u Južnoj Africi
Antropolozi kažu da je život počeo u Africi pa je zato nazivaju kolijevkom čovječanstva, sociolozi i ekonomisti kažu da je to najbogatiji kontinent na kojem žive najsiromašniji ljudi, a papa emeritus Benedikt XVI kaže da je Afrika kontinent nade za Crkvu i svijet. Taj i takav kontinent bio je izazov za mnoge istraživače, pomorce, vojnike i avanturiste. Veće doseljavanje Europljana događa se sredinom 17. stoljeća kada se razvija pomorski promet između Europe i dalekog
Istoka. Do otvaranja Sueskog kanala 1869. godine (koga je blagoslovio hrvatski franjevac fra Ljudevit Ćurčija, Dubrovčanin. Kad je 17. XI. 1869. blagoslovio Sueski kanal pri otvaranju, odlikovan je velikim križem cara Franje Josipa I, te naslovom časnika francuske Legije časti.) sav pomorski promet odvijao se preko juga Afrike s odmorištem u Cape Town-u. Tu su se iskrcavali prvi doseljenici pa zato Cape Town zovu i Mother City, Majka Grad.
U dokumentima guvernera Cape Town-a iz 1757. godine spominje se prvi Hrvat Franjo Drago iz Herceg Novog koji je preživio brodolom i ostaje živjeti u Cape-u. Nakon toga slijede pojedinačni dolasci Hrvata u Južnu Afriku, koji se uglavnom događaju na poziv i uz potporu ranije doseljenog člana obitelji ili sumještanina. Kako gosp. A. Laušić spominje u Prilozima proučavanjima hrvatske dijaspore (2003.) useljavanje Hrvata u Južnu Afriku nije bilo masovno i organizirano. Citiram: „Taj iseljenički potočić prema Crnom kontinentu ni u kojem vremenu nije postao rijekom, pa je prema tomu i Južna Afrika bila uglavnom udaljena od tih glavnih emigrantskih strujanja iz Hrvatske. Stoga u njoj i znatno manji broj naših iseljenika, koji ni u koje vrijeme nije dosezao deset tisuća“ (Laušić, Anić, 2000, 49). Motivi dolaska u Afriku su najčešće bili ekonomske naravi. Hrvati su se bavili različitim zanimanjima, uglavnom poljoprivredom, vođenjem restorana, građevinarstvom, a kasnije sa otkrićem zlata mnogi su išli u rudnike nadajući se brzom bogatstvu.
Kao zanimljivost možemo spomenuti gosp. Juru Sinovčića iz Mirca na Braču koji je u Južnu
Afriku i u njezin glavni grad Pretoriju došao 1891. godine. Naime, radeći na imanju trećega predsjednika Južne Afrike Paul Krugera, ovaj mu je iz zahvalnosti darovao ogromno zemljište na periferiji Pretorije koje je danas izgrađeno i koje se zove po obiteljskom prezimenu Sinoville, a imena ulica u tom naselju dana su po članovima obitelji i mjestu porijekla: Vinko, Marija, Ursula,
Anton, Brač, Mirca. Zbog lakšeg izgovaranja prezime je kasnije promijenjeno u Sinovich. Sin Jure Sinovčića, George Sinovich bio je uspješan poslovni čovjek, načelnik općine i počasni konzul Kraljevine Jugoslavije.
Hrvatske organizacije u Južnoj Africi
Započinjući novi život u dalekom svijetu stvara se i prirodna potreba za druženjem i organiziranjem na nacionalnoj, kulturnoj i vjerskoj osnovi kako bi se lakše prebrodili ti mučni počeci. Simpatični pustolov, svjetski putnik i putopisac Pavle Vidas iz Hreljina kraj Rijeke u svom dnevniku spominje da je prva grupa svirača tamburica osnovana u Johanesburgu 1902. godine. Nakon toga pod utjecajem novih političkih vjetrova u Hrvatskoj, osniva se prvo poznato hrvatsko društvo pod imenom Jugoslavjansko podporno društvo koje usvaja pravila i statut
Hrvatske bratske zajednice iz Sjedinjenih Država. Istovremeno je postojala i Hrvatska čitaonica. Za vrijeme Prvoga svjetskoga rata osniva se društvo Slavjanska sloga, a 1918. godine Sokolsko društvo. Ubojstvo Stjepana Radića u beogradskoj skupštini imalo je snažan odjek među Hrvatima u Južnoj Africi. Taj događaj potaknuo je grupu Hrvata da osnuju Hrvatski prosvjetni klub Stjepan Radić. Već četiri godine nakon toga, pod utjecajem novopridošlih Hrvata, uglavnom iz Dalmacije i Primorja, klub mijenja ime u Jugoslavenski progresivni klub koji sačinjavaju isključivo Hrvati i u kojem djeluje i tamburaško društvo Jadran. Nakon 26. godina rada klub se gasi iz financijskih razloga i jer poslijeratni novi članovi hrvatske zajednice ne žele se priključiti klubu takva imena. 1962. godine novi članovi zajednice osnivaju nogometni klub „Croatia“ koji se uspješno natječe u južnoafričkoj nogometnoj ligi. „Croatia“ nije igrala samo nogomet nego je i organizirala niz društvenih događanja, a jedno vrijeme izdavala je i klupski časopis. Vrijedno je spomenuti da je Croatijin trener u to doba bio Aleksandar Aca Živković, predratna nogometna zvijezda zagrebačke Concordije i Građanskoga. Iz nogometne Croatie stvara se 1965. godine Croatia Centre, koji je zamišljen kao matična, krovna organizacija svih hrvatskih društava u Južnoj Africi. U tom osnivanju Centra puno je pomogao dr. Zdravko Šutej, kasniji sudac Vrhovnog suda Južne Afrike. Prvi predsjednik centra bio je gosp. Robert Lisica, a duša Centra bio je dr. Đuka Spužević koji je budno pazio da centar ne prijeđe u tuđe, tj. nehrvatske ruke.
Početak HKM sv. Jeronima u Johanesburgu, Južna Afrika
Pod vodstvom najuglednijih Hrvata, hrvatski iseljenici u Južnoj Africi još su tamo od Prvog svjetskog rata, a poglavito nakon dolaska poslijeratne imigracije sustavno radili na ostvarenju dušobrižništva. Neumorni inspiratori ove misli poslije Drugog svjetskog rata bili su dr. Đuka Spužević, Milan Martinović i Robert Lisica, kojima je uspjelo da se do potkraj šezdesetih godina među Hrvatima u Južnoj Africi godišnje održi najmanje jedna misa na hrvatskom jeziku, koju je najčešće služio Slovenac o. Albin Kladnik, misionar u Carolini (istočno od Johannesburga).
U arhivu HBK u Zagrebu i u Ravnateljstvu dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu postoji korespodencija koja govori o kontaktima između Južne Afrike i Zagreba, Johannesburga i Rima u nastojanju da i u tu zemlju dođe hrvatski svećenik. To dopisivanje započinje početkom 1967. godine s tadašnjim ravnateljem HIP-a dr. Vladimirom Vinceom i traje oko godine i pol. Kroz ta pisma može se vidjeti i osjetiti želja i napor obiju strana da se to pitanje pozitivno riješi. Međutim, nakon nekoliko neuspješnih pokušaja s nekoliko svećenika i nakon smrti dr. Vincea sve je ostalo samo želja. Južnoafrički Hrvati ipak ne odustaju od ostvarivanja te želje. 24. 06. 1968. gosp. Robert Lisica piše pismo Biskupskoj konferenciji u Zagrebu u kojem moli da se hrvatskoj zajednici pošalje jedan dušobrižnik koji će, kako navodi gosp. Lisica, „raditi na slavu Božju i na spas povjerenih mu duša,“ apelirajući istodobno na biskupe u Zagrebu da to ozbiljno shvate „da naš glas ne ostane glas vapijućeg u pustinji.“Nakon kontaktiranja Franjevačke provincije u Zadru napokon se pronalazi i određuje prvi svećenik za Hrvate u Južnoj Africi. To je bio fra Ivo Stanko Perović, dugogodišnji misionar Franjevačke kustodije za Svetu zemlju koji je najviše vremena boravio u Egiptu. On dolazi u Južnu Afriku, u Johannesburg 29. 03. 1969.
Plodnu i raznovrsnu petnaestogodišnju djelatnost fra Ive Perovića pamte mnogi članovi Hrvatske zajednice u JAR-u. Kako netko za njega reče: „Bio je čovjek mnogih talenata“. Duhovnik, erudit, poliglot. Gosp. Tvrtko A. Mursalo, najbolji poznavatelj povijesti i razvoja hrvatske zajednice u JAR, za njega je s pravom rekao da je „Hrvatska zajednica u njemu dobila nagradu za sva čekanja da dobije svoga dušobrižnika“. Fra Ivo je organizirao Hrvatsku Misiju pod imenom sv. Jeronim, Pastoralno vijeće, zbor, pokrenuo bilten „Župne vijesti“, održavao predavanja na temu „Vjera i kultura“, započeo tečajeve hrvatskoga jezika – subotnju malu školu, prikazivao filmove, osnovao folklornu grupu. Mogli bismo reći da je novu Hrvatsku katoličku zajednicu u JAR-u utemeljio na vrlo čvrstim i solidnim temeljima. Dolaskom fra Veselka Grubišića 1979. godine i fra Marijana Zlovečere pet godina kasnije 1984. godine djelatnost Hrvatske Misije proširuje se i na Hrvate u Durbanu i u Cape Town-u. Zbog sve većih potreba Misije kupuje se puno veći prostor u kojem se i danas nalazi sjedište Misije u lijepom dijelu Johannesburga.
Izgradnja crkve sv. Jeronima u Johannesburgu
Nakon provedene ankete među hrvatskim vjernicima u Južnoj Africi svećenici sa Pastoralnim vijećem odlučuju se na gradnju vlastite crkve, prve hrvatske crkve na afričkom kontinentu. Kamen temeljac položen je 28. 04. 1991. Kako to obično biva, crkve su se uvijek gradile u teškim vremenima. Dok se u Domovini nazrijevao krvavi rat, Hrvati u Africi grade crkvu kao izraz svoje vjere, kulture, duhovnog i nacionalnog identiteta. Rat u Domovini i gradnja crkve još su ih više ujedinili i potaknuli da duhovno i materijalno pomažu i pravednu borbu za slobodu i sveto mjesto gdje će pronalaziti snagu i smisao za život. Plod te vjere i nade bio je novoosnovani hrvatski Karitas koji je pomagao i odazivao se na premnoge potrebe u Hrvatskoj i BiH. Vjerojatno najradosniji događaj u životu Misije i južnoafričkih Hrvata bio je dan posvete crkve sv. Jeronima u Johannesburgu 5. 12. 1993. Crkvu je posvetio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić. Iz njegova nadahnutog govora posebno je odjeknula njegova rečenica: „Dok nam u domovini ruše crkve i oltare, vi Hrvati u svijetu gradite nove crkve koje će vas kao u školi života okupljati da razvijete civilizaciju Duha a ne smrti“. Bio je to najveći skup hrvatskih katolika u Africi.
Sadašnjost i budućnost HKM sv. Jeronima u Južnoj Africi
Crkva sv. Jeronima i Misijski centar u Johannesburgu jedini su stožer oko kojega se okupljaju južnoafrički Hrvati kojih ima oko 4000 u cijeloj zemlji, a najviše u Johannesburgu koji je gospodarski centar Južne Afrike. Duša i srce toga okupljanja je nedjeljna Misa, zatim slavlja sakramenata krštenja, pričesti, krizme, vjenčanja i ispraćaja pokojnika na vječni počinak. U novije vrijeme organiziraju se hodočašća kao oblik rasta u vjeri i međusobnog povezivanja i zbližavanja. Nastoji se biti povezan s domovinom i domovinskom crkvom kroz pozivanje hrvatskih biskupa i drugih relevantnih osoba.
Zanimljivost i posebnost ove misije jest da je jedina hrvatska katolička misija na cijelom afričkom kontinentu. Zbog te činjenice događalo se, a i danas se događa, da hrvatski svećenik posjećuje malobrojne Hrvate u zemljama subsaharske Afrike (Zambija, Bocvana, Namibija, Mozambik…). Iako nema puno novih stalnih članova hrvatske zajednice u Africi, zanimljivo je da je ova zemlja postala mjesto privremenoga rada mnogih naših sunarodnjaka koji rade na velikim projektima u Južnoj Africi i koji u Misiji sv. Jeronima pronalaze veliki oslonac i sigurnost, a osobito oni koji su odvojeni od svojih obitelji, kao i onih koji su sami i traže svoju budućnost.
Južna Afrika i njezino društvo žele ostvariti afričku renesansu, tj. osloniti se na sebe, na svoje snage, bez puno pomoći sa strane, koja se često zapravo doživljavala kao izrabljivanje i iskorištavanje. Da li će u tome uspjeti, budućnost će pokazati. Zbog tih i takvih okolnosti, kako sam rekao i na početku ovoga izlaganja, „taj hrvatski iseljenički potočić prema Crnom kontinentu ni u kojem vremenu nije postao rijekom“, ali nije ni presušio već tiho i ustrajno teče živeći svoj hrvatski i katolički identitet na neki svoj afrički način.
Fra Ivica Karmelo Strčić