Čarobna pokladna večer Slavonie Zürich uz vilenjake i pčelice

 „U neko vrijeme, tko zna kada, u nekoj zemlji, tko zna gdje, bijaše pčela malena…“, počinje dobro znana nam pjesmica o pčelici Maji.

U subotu, 10. veljače 2018. godine, pčelica Maja i njen prijatelj Willi mogli su se susresti u Zürichu, na adresi Seefeldstrasse 91, Kirchgemeindehaus Neumünster, na sada već tradicionalnim pokladama udruge Slavonie Zürich.

Eh, da je to bila samo jedna pčelica!? Sjatila se  tu cijela košnica pčela radilica i napravila još jedno nezaboravno karnevalsko druženje uz inačicu – Poklade su i ludi su dani.

Da čarobni svijet pčelica može zaživjeti u ljudskom izdanju pripomogli su ružičasti “vilenjaci”, TS Ringišpil koji su umjesto štapića za čaroliju koristili svoje muzičke instrumente.

Ajme, koja je to bila fantazija od muzičke magije, protkane narodnim taktovima, uz prstohvat rock’n’rolla, malo twista i na kraju začinjeno s nekoliko drmeša.

“Poklade su da pjevaju lole, a korizma da se babe mole.”

Sve prisutne maskirane i nemaskirane goste na početku večeri pozdravio je predsjednik udruge Slavonia Zürich, Ivan Vukić, te najavio bogatu tombolu, između ostalog, “sedam dana Mediterana “, izbor za tri najljepše maske, te svima poželio dobru zabavu.

Sjatila se cijela svita maskiranih faca, koja je zaposjela plesni podij te u ritmu plesa i pjesme slavila ovu večer bez granica, večer koju može samo čarobna prašina karnevala stvoriti.

“Stiglo vrijeme karnevala, vrijeme plesa, vrijeme šala, za sve maske divni dani, raspjevani, razigrani…”

Oko ponoći, kako to obično biva na ovakim zabavama, gdje su likovi u bezvremenskim kostimima koji odišu na kreativnu povjest naroda, okupio se žiri i odabrao ‘naj’ maske. Izbor im nije bio jednostavan kraj toliko pristiglih kostimiranih gostiju. Tako je treće mjesto dobio kostim gusarice u crvenom, drugo mjesto muškoj balerini, dok je prvo mjesto osvojio par iz doba twista i rock’n’rolla. Čestitke!

Bila je ovo još jedna pokladna večer udruge Slavonia Zürich o kojoj će se pričati i na koju će se gosti s maskama i bez njih vraćati.

Tko zna zašto je to tako?!

Možda zbog neposrednog pristupa, zbog gostoljubljivosti i susretljivosti domaćina, dobre atmosfere, a možda zbog nekog “čarobnog štapića ili meda ovih vrijednih pčelica”?!

Kako god, pamtit će se ova večer po pozitivi, pjesmi, plesu, veselju i svemu dobrom što pričinjava radost u ljudskom životu.   I ako se netko gledajući galeriju postavi pitanje gdje i kada se ovo čarobno veselje dogodilo, odgovor je jasan: Kad se ovo čudo zbilo, na pokladama to je bilo…”

Foto: Željko Stipić

Autor


Željka Pelc Siroglavić
Više o autoru