Intervju – Demograf Stjepan Šterc: Hrvatsko iseljeništvo je bogatstvo Hrvatske

Doc. dr. sc. Stjepan Šterc, jedan od vodećih demografa u Hrvatskoj dao je  pred gostujuća predavanja koja će imati u travnju u Švicarskoj, intervju našem suradniku.

Moja Domovina: Zadovoljstvo mi je pozdraviti uvaženog doc. dr. Stjepana Šterca koji se bavi demografijom kao vrlo aktualnom tematikom. U zadnje vrijeme dosta se aktualizirala tema demografske problematike. Kakva je zaista situacija po pitanju demografije u Hrvatskoj?

Stjepan Šterc: Činjenica jest, demografska je problematika ključno pitanje hrvatske sadašnjosti i budućnosti i svi mi to moramo konačno shvatiti na svim razinama. Dakle, znanstvenim, javnim, političkim itd. i ukoliko ne shvatimo demografsku problematiku kao temelj ukupnog razvitka Hrvatske, onda po tom pitanju nećemo ništa ni napraviti. Inače, situacija je puno gora nego što izjavljujemo mi koji se bavimo time jer nam svaki novi podatak koji dolazi iz Državnog zavoda za statistiku i službenih statistika zemalja useljavanja, potvrđuje izrazito negativne pokazatelje i trendove. I svi su vezani za  demografsku problematiku, ali apsolutno svi su negativni. Danas u Hrvatskoj mi nemamo ni jednu drugu problematiku koja ima baš sve pokazatelje i parametre negativne. Podaci za 2017. potvrđuju godišnju razinu  prirodnog pada od gotovo 18 000 ljudi, što znači 18 000 ljudi više umire nego što se rađa. Već sama ta činjenica bi zahtijevala izvanrednu sjednicu Vlade i sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost jer ti procesi izravno utječu i na domovinsku sigurnost i na sve temeljne sustave u državi. Kad se tome doda još i negativna vanjska migracijska bilanca i razina iseljavanja iz Hrvatske, onda se prema službenim podacima državnog Zavoda za statistiku dolazi do brojke od 40 000 ljudi, a prema službenim podacima zemalja useljavanja, pogotovo Njemačke, Austrije i drugih, negdje oko 80 000 ljudi. Samo prošle godine, Njemačka je registrirala 57 000 ljudi useljenih iz Hrvatske. Ukupna depopulacija vjerojatno doseže brojku od oko 90 000 ljudi godišnje što je nevjerojatan podatak za populaciju koja sada broji nešto manje ili oko 4 milijuna stanovnika. Kad smo nedavno napravili korelaciju svih demografskih pokazatelja i temeljnih baza u sustavu države, onda smo vidjeli koliko ti negativni pokazatelji mogu u budućnosti negativno utjecati na mirovinski sustav, zdravstveni i obrazovni sustav, na sustav radne snage kao i na sam financijski sustav. Sasvim je sigurno kako će takvim intenzitetom iseljavanja i ukupnom depopulacijom biti apsolutno usporen gospodarski i ukupni rast zemlje i to predstavlja stratešku problematiku o kojoj se rezolutno mora očitovati Vlada.

MD: Osobno, susrećem mnoge mlade ljude po Hrvatskoj i ugodno me iznenadi njihov zreli stav i želja za stvaranjem obitelji i karijere, upravo u Hrvatskoj. Ali mnogi od njih kažu kako su prisiljeni otići u druge zemlje jer ih nitko od onih koji su na vlasti, nema vremena ni saslušati niti im pomoći u tome. Mislite li kako to ipak nije točno i kako veći broj ipak želi otići iz Hrvatske?

SŠ: U posljednje vrijeme, mladi su održali nekoliko foruma. Jedan je održao Svjetski savez mladih, drugi je održao Forum plus, a u svakodnevnom razgovoru i sa svojim studentima jasno se može dobiti slika stanja. Oni zaista žele ostati u Hrvatskoj! Za njih se ne može reći kako nemaju hrvatski identitet, možda tek u nešto drugačijem obliku nego što ga imamo mi malo stariji, ali postojeća politička postupanja njih uvjeravaju kako su oni za politički sustav manje bitna populacija i prema njima se u stvari ne provode nikakve ozbiljnije poticajne mjere. U posljednje vrijeme sve je više  informacija, a to su i ankete pokazale, kako dominantni razlozi iseljavanja više nisu vezani uz radni odnos, financije itd., nego uz nepovjerenje u politički sustav i budućnost u Hrvatskoj. Iseljavaju i oni koji su zaposleni, čak i oni koji imaju solidne plaće u odnosu na hrvatski prosjek, ali odlaze u uređene sustave u drugim zemljama koji priznaju njihov rad. Zato su čak spremni na izazov u zemljama useljavanja, prihvatiti i raditi poslove koji su ispod razine njihovog obrazovanja što nije slučaj u Hrvatskoj. Rekao bih kako je prevladavajući razlog iseljavanja upravo politički upravljan sustav i mladi vide kako je tom političkom sustavu u odnosu na sve što čine, hrvatska populacija ponajmanja briga.

MD: Krajem veljače, bili smo na konferenciji za tisak koju je organizirao Svjetski savez mladih, gdje su organizatori zatražili od Vlade Republike Hrvatske donošenje sveobuhvatne demografske strategije. Vi ste na konferenciji podržali njihove stavove.

SŠ: Ono što me iznenadilo, bila je njihova rezolutnost. Moram priznati kako sam prvi puta osjetio tu razinu rezolutnosti prema javnoj i političkoj sceni koju su oni izrazili. Bili su vrlo eksplicitni, jasno su zatražili od Vlade pokretanje cijelog koncepta revitalizacije jer su naprosto osjetili kako se po tom pitanju ništa ne poduzima, a vjerojatno su i u sebi osjetili nekakav poriv za promjenom koju bi upravo trebali povesti oni, mladi. Uostalom, mladi i djeca jesu nositelji budućnosti i mnogi ne vjeruju u vlastitu budućnost, što ulazi pomalo u dekadenciju, jer politici svi drugi procesi postaju važniji, pa čak i oni koji usporavaju demografski razvitak. Takvi ne prihvaćaju kako je u našem društvenom i prostornom okruženju veličanstven proces upravo rađanje novog života. To vidimo i u prirodi i u ljudskoj populaciji i kad to tako shvatite onda shvatite i vrijednosti u sustavu. Ne tvrdim kako će mladi uspjeti u tome, ali ako se taj bunt, protest i snaga prošire s njihove razine na širu populaciju, možda ćemo svi zajedno imati snage mijenjati ovo što se danas događa u Hrvatskoj.

MD: Kad govorimo o drugim zemljama, da li imate neke podatke kako oni pokušavaju riješiti ovu problematiku?

SŠ: Ovo što se događa u Hrvatskoj, u Europi se događa već godinama, ali ipak ne u svim zemljama. To se ne događa u onim zemljama koje imaju racionalno planiranje svog razvitka i svoje radne snage, a na koncu i domicilne populacije. To se ne događa u Irskoj, Islandu, nekim Skandinavskim zemljama, zemljama koje su počele vrlo ozbiljno razmatrati demografsku problematiku i koje su počele donositi važne odluke u interesu revitalizacije baš te radne snage. Zato sva opravdanja koja idu s političke razine, nisu objektivna. Depopuliraju i to intenzivno, samo one zemlje koje racionalno ne žele planirati vlastitu budućnost. Irska je npr., početkom ’30-tih godina prošlog stoljeća, sa 6,3 milijuna stanovnika, početkom ’60-tih pala na 2,8 milijuna stanovnika i kad su uvidjeli kako je sve postalo upitno zbog toga, počeli su donositi strateške odluke vezane uz revitalizaciju domicilne populacije, a između ostalog i za reemigraciju vlastitog iseljeništva. Oni su danas na 4,6 milijuna stanovnika i imaju sve demografske pokazatelje pozitivne. Prema svom iseljeništvu postupili su tako što su pozvali gospodarstvenike irskog podrijetla koji funkcioniraju na svjetskom tržištu da otvaraju pogone u Irskoj, a takve su oslobodili plaćanja poreza na dobit na 10 godina. Ti su pak irski gospodarstvenici shvatili kako im je funkcioniranje, u interesu profita, a što je temelj gospodarskog funkcioniranja, isplativije u Irskoj. Malo po malo su počeli vraćati Irce plus useljavati europsku obrazovanu i mladu populaciju koja je slična njihovom identitetu. Posebno im je u tom važna Hrvatska jer se hrvatski useljenici brzo prilagođavaju. Uostalom, nedavna proslava Sv. Patrika kojom se slavi kršćanstvo, obitelj, Irski ponos i dostojanstvo  itd., može biti pokazatelj  vrijednosti kojima bi i mi mogli težiti, ali smo to s promjenom Dana državnosti izgubili. Pored Irske imate i Izrael kojem su imigracijska politika i poticajna populacijska politika, temeljna strategija. Oni imaju Ured za strategiju koji je iznad ministarstava i sukladno tome su donijeli zakone o useljavanju. Oni imaju klasičnu reemigraciju stanovništva, imaju vrlo malo useljavanja ostalih i na tome temelje cjelokupni koncept gospodarskog razvitka i čak bih rekao kako je to možda i najprimjereniji model za Hrvatsku. Spomenuo bih i Island kao zemlju koja ima samo 330 000 stanovnika, ali provode politiku u interesu vlastite populacije. Oni brinu o vlastitoj populaciji i u ključnim momentima kad se ugrožavao njihov položaj, donijeli su neke strateške odluke vezane za banke. Znamo kako su odbili sanirati banke koje su u tuđem vlasništvu, uvjetno rečeno, te su proveli sudske postupke protiv bankara, zatvorili ih na 5-10 godina, a odbili su i pregovore o ulasku Islanda u EU. Oni se jednostavno brinu o vlastitoj populaciji.

MD: Poznavajući ljude iz struke, siguran sam kako imamo kapacitete za provesti određene pomake, ali Vas pitam, imamo li dovoljno snage i volje, napraviti nešto slično onome što su napravile druge zemlje koje ste spominjali?

SŠ: Za sada mi toga nemamo. Zašto? Zato što naš politički sustav nije prepoznao tu problematiku kao ključnu, kao što su to napravile spomenute zemlje. Stav vladinih ekonomista je još uvijek fokusiran na rješenje gospodarske situacije, a mišljenja su kako će se demografska situacija riješiti sama po sebi. Kako mi u zadnjih 25 godina nismo riješili gospodarsku situaciju, kako stagniramo negdje na europskom dnu, kako niti nemamo ključnu strategiju ukupnog gospodarskog razvoja Hrvatske, naravno da takav pristup izravno utječe na negativnost demografskih pokazatelja.  Trebamo shvatiti kako demografska problematika ne može biti samo u okviru socijalne i obiteljske politike, nego mora biti u temelju gospodarskog i ukupnog razvoja, a kad to shvatimo onda ćemo moći postupati i prihvatiti neke modele u interesu hrvatske budućnosti.

MD: Evo, nažalost, ipak smo svjedoci odlazaka mnogih ljudi iz Hrvatske i oni su sada u populaciji iseljeništva. Kako gledate na uključenje iseljeništva u procesu demografske obnove, unatoč tome što su upravo većinom mladi i obrazovani ljudi napustili Hrvatsku. Postoji li uopće mogućnost njihovog uključenja i na koji način?

SŠ: Naravno, postoji. Najprije ću reći kako je hrvatsko iseljeništvo bogatstvo Hrvatske po puno osnova, po demografskom, gospodarskom, intelektualnom, financijskom i svakom drugom potencijalu.  Nevjerojatno je da zemlja koja se nalazi u ovakvoj situaciji, apsolutno ne računa na svoje iseljeništvo u bilo kakvom konceptu razvoja Hrvatske. Mi u ovom momentu imamo više stanovnika izvan Hrvatske nego u Hrvatskoj. Procjena je kako u klasičnom iseljeništvu imamo 3 milijuna i 350 000, u BiH nešto manje od 400 000 i negdje je oko 250 000 Hrvata u susjednim zemljama kao manjinska populacija. Mi smo jedna od tri zemlje u svijetu koja ima više stanovnika izvan zemlje i to je to bogatstvo o kojem govorim. Međutim, mi smo se politički odredili prema njima kao populaciji koja postoji u iseljeništvu, ali ju ne uključujemo u ništa ozbiljnije u Hrvatskoj. Čak ih nismo u stanju uključiti ni u gospodarski, društveni ili politički život Hrvatske. Nismo u stanju promijeniti izborni sustav prema kojem bi oni, sukladno svom potencijalu, kroz nekoliko izbornih jedinica u svijetu, sudjelovali u parlamentarnom radu u Hrvatskoj. Još uvijek je ta ograda prema iseljeništvu Hrvatske vezana za njihovo političko temeljno djelovanje pa se iseljeništvo zapravo još uvijek smatra uvjetno rečeno, političkim protivnikom. Dok se to ne ispravi s iseljeništvom se nećemo uspjeti ozbiljnije povezati.

MD: Može li poboljšanje izbornog zakona donijeti nadu dijaspori u čvršću povezanost s domovinom?

SŠ: Izborni zakon bi se morao promijeniti. Reći ću Vam slijedeće: izborni zakon je protuustavan već sad. Naime, mi imamo 10 izbornih jedinica i u njima su se događale demografske promjene u odnosu na 2000. godinu kad su te izborne jedinica ustrojene. Obzirom na demografske procese vezane za prirodni pad i iseljavanje, promijenio se broj birača u izbornim jedinicama i prešao tolerantnih 5% odstupanja  u odnosu na prosječan broj birača po izbornoj jedinici. Razlika među pojedinim izbornim jedinicama u Hrvatskoj je već vjerojatno i 15% u odnosu na prosječni broj stanovnika koji bi trebao biti u izbornoj jedinici. Izborni sustav bi se morao mijenjati i zbog uključivanja hrvatskog iseljeništva u rad Sabora. Prema tome, cijela bi priča morala biti ozbiljnije postavljena nego što je trenutno. Nedavno smo jedan moj kolega student i ja objavili znanstveni rad u časopisu “Pilar” i predložili novi izborni sustav s promjenom izbornih jedinica u Hrvatskoj i formiranjem 4 izborne jedinice za hrvatsko iseljeništvo –Sjeverna i Južna Amerika, Europa te ostali dio, kako bi se izabrali predstavnici u hrvatski parlament sukladno potencijalu. Predvidjeli smo između ostalog, ako u iseljeništvu na izbore izađe manje birača od potrebnog broja birača za jednog zastupnika u Hrvatskoj, iseljeništvo će imati jednog predstavnika, ali ako izađe više birača od tog broja, onda mogu imati dva predstavnika po izbornoj jedinici ili ukupno 8 predstavnika hrvatskog iseljeništva. Sada se o tome može javno raspravljati jer je rad objavljen i svatko se može referirati na njega. Mi stalno govorimo i pišemo o tome, ali ništa se ne događa jer se prema hrvatskom iseljeništvu ne želi postupati na način kao što to postupaju Irska ili Izrael. Ipak, to će se morati promijeniti.

MD: Svi očekujemo te promjene pogotovo što smo svjesni da izborni zakon ima puno manjkavosti, a i sami ste rekli, promjenom strukture stanovništva te izborne jedinice treba mijenjati…

SŠ: Točno. Još bih dodao kako treba mijenjati i način izbora nacionalnih manjina, jer niti u jednoj zemlji ne postoji takav sustav gdje nacionalne manjine sudjeluju u kreiranju nacionalne politike. To je samo specifičnost Hrvatske, a čak bih rekao kako je Hrvatska primorana tako postupati. Zato se mnoge stvari i događaju koje se ne bi trebale događati.

MD: Želim Vas pitati, da li mislite kako će podobni političari donijeti kvalitativne promjene u našem društvu ili će to učiniti stručni ljudi i domoljubi?

SŠ: Podobni političari su i doveli cijelu Hrvatsku u ovakvu situaciju pa bih čak rekao kako zbog njih mladi i odlaze. Sposobni se mogu teško probiti kroz tako postavljenu stranačku infrastrukturu, odnosno na model klimanja glavom unutar političkog sustava kao i unutar Vlade i samoga Sabora. Moje je mišljenje kako se izborni zakon i uspostavljeni model mogu promijeniti samo referendumom. Teško se može očekivati razumno djelovanje političara koji zapravo funkcioniraju jedino na interesnom principu.

MD: Koristim prigodu i najavljujem Vaš dolazak na gostujuće predavanje u Švicarsku, pa Vas molim da za čitatelje našeg portala ukratko najavite teme o kojima ćete predavati.

SŠ: Odlazak u Švicarsku, a prije dva mjeseca i u Njemačku (Düsseldorf) naravno ima smisla jer je i to jedan od oblika povezivanja iseljeništva i domicilne Hrvatske. Želim i u Švicarskoj progovoriti o ključnim problemima Hrvatske, o demografskoj problematici, a posebno o problematici radne snage. Predavanje će biti usmjereno prema gospodarskoj problematici i problemima hrvatskih gospodarstvenika u Švicarskoj s radnom snagom, što se pokazalo i u Düsseldorfu.  Naime, manji su problemi dobivanja posla, nego su problemi vezan uz radnu snagu. Umjesto da se i u Hrvatskoj formiraju modeli po kojima bi nezaposlenu populaciju s naše burze usmjeravali prema našim firmama koje posluju u Njemačkoj i Švicarskoj, to se ne čini, iako se tu ne radi o konačnoj migraciji. Tu se uglavnom radi o odlasku nositelja obitelji na rad, dok ostali članovi obitelji uglavnom ostaju u Hrvatskoj, ali se šalju doznake što je isto tako jedan od načina povezivanja domicilne i iseljene Hrvatske. Pogotovo su doznake bitne i sada su na godišnjoj razini oko 2,5 milijarde dolara ili čak oko 12% državnog proračuna, dok  susjedne zemlje BiH i Srbija imaju dvostruko veći ulaz doznaka u njihov financijski sustav. To je i jedan od osnovnih razloga zadržavanja socijalnog mira u Hrvatskoj, a mogao bi biti i ključni koncept povezivanja. Kada razgovarate s hrvatskim Zavodom za zapošljavanje o svemu, jasno je kako se ne razmatra ozbiljnije ovo pitanje u klasičnom birokratskom djelovanju pa je zato nužno stalno ukazivati na problem.

MD: Već imam informacije kako se mnogi naši ljudi u Švicarskoj raduju Vašem gostovanju, pa Vam želim sretan i uspješan put, a ujedno Vam zahvaljujem što ste imali vremena dati intervju za naš, sve čitaniji portal diljem svijeta. Želim Vam dobro zdravlje.

SŠ: Hvala lijepo i Vama uz pozdrav svima u domicilnoj i iseljenoj Hrvatskoj.

Autor


Ivica Žuljević
Više o autoru