Traganje za hrvatskim korijenima

U četvrtak, 29. ožujka 2018. dvadeset tri učenika hrvatske nastave iz Rima i Molisea u pratnji roditelja, posjetili su Veleposlanstvo RH u Budimpešti gdje su ih primili veleposlanik dr.sc. Mladen Andrlić, Marina Sikora, prvi tajnik te ostali djelatnici Veleposlanstva. Veleposlanik Andrlić gostima je predstavio djelovanje hrvatske manjine u Mađarskoj. Susretu su također nazočili dr. Gian Luca Borgese, ataše za kulturu Veleposlanstva Italije u Budimpešti i ravnatelj Talijanskog kulturnog centra u Budimpešti, koji je pozdravio sve prisutne te pohvalio Projekt Hrvata iz Italije, zatim Ana Gojtan, voditeljica Đačkog doma Hrvatske škole u Budimpešti te predstavnica hrvatske manjinske zajednice u Mađarskoj koja je predstavila djelovanje hrvatskog vrtića, osnovne i srednje škole te đačkog doma.

Novinarka medijskog centra „Croatice“ Kristina Goher popratila je događanje te je dogovorena suradnja s udrugom Mozaik i Jedna Musika za otvaranje već postojeće  izložbe u Mađarskoj. Zatim je uslijedilo druženje uz domjenak.

Nakon odlaska iz Veleposlanstva učenici hrvatske nastave iz Rima i Molisea s roditeljima krenuli su u razgledavanje mađarskog Parlamenta kao i povijesnih znamenitosti Budima i Pešte.

U petak, 30. ožujka 2018. Hrvati iz Italije otputovali su u Slovačku gdje su razgledali znamenitosti Bratislave te posjetili okolna mjesta gdje živi hrvatska manjina u Slovačkoj. 31. ožujka otputovali su u Austriju te u Beču posjetili Gradišćansko-hrvatski kulturni Centar gdje su ih primili Gabriela Novak-Karall, glavna tajnica i Petar Tyran. Gđa Novak-Karall objasnila je kako je nastao Centar i sve aktivnosti kojima se bavi, od jezičnih tečajeva gradišćansko-hrvatskoga jezika za sve uzraste i razine znanja, dvojezičnog dječjeg vrtića Viverica te raznih obrazovnih programa s predavanjima, izložbama, tečajevima tradicionalnih plesova i koncerata. Nakon toga posjetili su Veleposlanstvo RH u Beču gdje ih je primio drugi tajnik Domagoj Marić te pozdravio umjesto veleposlanice Vesne Cvjetković. Objasnio je djeci koja je uloga i zadaća veleposlanstva i zašto im može biti potrebno.

Zatim je uslijedio domjenak na kojem su se djeca i roditelji družili s diplomatima i osobljem veleposlanstva, a potom su se uputili na razgledavanje povijesne jezgre Beča.

1. travnja putovanje su nastavili posjetom Gradišću: prisustvovali su sv. misi u Trajštofu (Trausdorf), gdje ih je pozdravio župnik Željko Odobašić te ih upoznao s hrvatskim stanovništvom tog mjesta, a zatim su se družili uz Uskršnji domjenak . Djeca su bila oduševljena župnikom koji ih je fascinirao svojim pristupom djeci i pričom kako je igrao mali nogomet za austrijsku reprezentaciju te im je svima poklonio svoju knjigu „O poznatim hrvatskim sportašima u Austriji“. Na kraju su posjetili “Papin križ” koji se nalazi iza crkve u Trajštofu.

Uslijedilo je razgledavanje glavnog grada Gradišća Željezno/Eisenstadt, dvorac Esterhazy i Centar. Razgledavanje su nastavili u mjestu Rust gdje se nalazi jezero (djeca su odmah primijetila da jezero ima oblik talijanske čizme koja je okrenuta na suprotnu stranu).

Posjet se nastavio  jezgrom Šoprona nakon kojeg su  krenuli prema Koljnofu gdje danas živi oko 1200 Hrvata te su svi natpisi i na hrvatskom jeziku.  

Cilj ovog projekta je povezivanje najmlađe generacije Hrvata u Italiji s drugim skupinama Hrvata koji žive u dijaspori, a njegova realizacija od iznimne je važnosti za učenike i njihove roditelje. Posebno je važno njegovati komunikaciju s hrvatskom zajednicom, udrugama i institucijama u Italiji, ostvarivati suradnju s talijanskim ustanovama i udrugama i nastojati kada god je moguće uspostavljati kontakte s ostalim Hrvatima u domovini i dijaspori. Ovaj projekt teži upravo tome – susretu i komunikaciji čak triju različitih skupina Hrvata u dijaspori, koji imaju sasvim različite službeno priznate statuse u zemljama primateljicama te sasvim različitu povijesno-kulturološku pozadinu i specifičan jezični razvoj, ali koje istodobno imaju jako važnu zajedničku odrednicu, a to je hrvatski identitet. Zanimljivo je usporediti kako se taj hrvatski identitet razvijao i opstao u gradišćanskoj (18. generacija), a kako u moliškoj sredini (20. generacija), posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da je riječ o dvjema skupinama Hrvata koje su otprilike u isto vrijeme i u istom povijesno-političkom kontekstu krenule u emigraciju i koje su nakon toliko stoljeća uspjele sačuvati svoj jezik, što je zbilja fascinantna činjenica. Razmjena iskustava koju je ovaj projekt omogućio od velike je koristi svim trima hrvatskim zajednicama, koje se svakodnevno susreću s brojnim problemima kada su u pitanju očuvanje hrvatskoga identiteta i daljnja promidžba hrvatskoga jezika i kulture u sredinama u kojima žive i djeluju. Ovaj projekt je za najmlađe generacije od posebnog značaja zbog osvješćivanja važnosti učenja i očuvanja hrvatskoga jezika. Upravo  se na taj način najbolje uviđa značaj realizacije ovoga i svih sličnih projekata usmjerenih na oblikovanje identiteta i promidžbu hrvatskoga jezika i kulture među našim najmlađim generacijama u dijaspori, koje će u budućnosti biti odgovorne za važnu zadaću daljnjega prenošenja hrvatskoga jezika i kulture na svoje potomke te za promidžbu Hrvatske u zemljama primateljicama u kojima žive i djeluju. Učenica hrvatske nastave iz Rima Marta Šokić koja pohađa 4 srednje čitala je o projektu u VRH u Budimpešti i Beču koju su s oduševljenjem saslušali svi prisutni.

Projekt je realiziran uz financiranje dijela projekta od Središnjeg Državnog ureda za Hrvate izvan RH i roditelja učenika hrvatske nastave iz Rima i Molisea te voditeljica projekta Antonelle D’Antuono, predsjednice udruge Jedna Musika iz Kruča (Molise) i članice Savjeta Vlade RH kao predstavnice hrvatske manjine u Moliseu te Zrinke Bačić potpredsjednice udruge Hrvatsko talijanski Mozaik Rim, a čemu su također doprinijeli  Ivana Milina, predsjednica udruge Hrvatsko talijanski Mozaik Rim i Dragan Alvir blagajnik udruge.

Foto: Verdat Giulia i Ivan