Priča o glagoljici ili na mladima svijet ostaje

Jedan od najljepših dijelova učiteljskog poziva je kada imate priliku vidjeti u kakve divne, mlade ljude vaši bivši učenici izrastaju, te kako vas nadrastaju. A ako još pri tom prepoznate komadić koji ste im vi prenijeli, ponosu i sreći nema kraja, a vi znate da radite najljepši posao na svijetu.

Upravo tako nešto dogodilo se meni, bivšoj učiteljici Hrvatske nastave u Švicarskoj, koja sam u nekoliko navrata radila u HN-i, a prvi put prije 12 godina u kantonu Schaffhausen, kada mi je ova mlada dama, Ivona Jurić bila jedna od učenica iz prvih generacija.

Danas je Ivona 18-godišnja gimnazijalka, maturantica i kada je došao njen poziv na predstavljanje njenog maturalnog rada s temom glagoljice, mojoj sreći i ushićenju nije bilo kraja.

Stoga sam odlučila s njom i razgovarati o toj temi jer smatram da je rad i vodič koji je nastao itekako vrijedan pažnje, a možda nekog ponuka na istraživanje i/ili učenje tog starog, hrvatskog pisma.

Marina: Draga Ivona, dobro mi došla. Čestitam ti na odličnoj prezentaciji svog rada „Unbekannt, doch schriftlich relevant: Die glagolitische Schrift“ („Nepoznato, ali rukopisno relevantno: glagoljsko pismo“) . Otkud ideja i inspiracija za maturalni rad o glagoljici?

Ivona : Često sam kao mala u Hrvatskoj viđala tetovaže s nekim neobičnim pismom. Kada sam jedne godine na otoku Krku vidjela puno spomenika i natpisa na tom istom pismu, mama mi je rekla da se to pismo zove glagoljica.

Kada je došlo vrijeme da se odlučim za temu maturalnog rada, pala mi je baš ona na pamet jer povezuje moje hrvatske korijene s mojim interesima (mene su inače jako zanimala sva pisma, ćirilica također). Na početku sam htjela pisati rad iz povijesti, ali je to bilo malo teže jer nisam imala literature, sve je većinom na hrvatskom jeziku. Onda sam preko bratića stupila u kontakt s prof. Stjepanom Damjanovićem (op.a. umirovljeni profesor staroslavenskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i jedan od hrvatskih vodećih stručnjaka iz područja glagoljice) i prof. Milenom Žic koji su mi dali dosta knjiga, a preko njih sam došla i na ideju da bih mogla ići u ljetnu školu glagoljice i naučiti pisati glagoljicu.

Tada mi je došla ideja o ovom tipu maturalnog rada, dakle iz njemačkog jezika s priručnikom/vodičem kako samostalno naučiti pisati glagoljicu, ali za ljude koji ne govore hrvatski, nego njemački jezik jer nitko od Švicaraca nikad nije čuo za glagoljicu.

Marina: Kako je reagirao prof. Damjanović? Kako je reagirao profesor, tvoj mentor na tu temu?

Ivona: Prof. Damjanović je bio jako sretan što me to zanima i što se netko i u dijaspori interesira za tu temu; baš mi je posvetio dosta vremena za razgovor.

A tu u Švicarskoj, najprije sam došla s tom idejom profesorici  povijesti. Ona je, međutim, rekla da ne zna ništa o tome, ni kako bi mi mogla pomoći, iako zvuči jako zanimljivo, pa sam tako povijest prekrižila. Zatim sam otišla svom profesoru njemačkoga jezika, koji  je bio fasciniran time da se uopće želim baviti tako teškom temom, iako o istoj također nije ništa znao, ali je bio uvjeren kako će to na kraju ispasti fantastično, što mi je zapravo bio velik poticaj.

Ni moji prijatelji nisu ništa znali o temi, osim onih koji su išli u hrvatsku školu i koji su kod Vas obrađivali tu temu.

Marina: Je li bilo teško i što, je li bilo kriza i jesi li ikada pomislila “prevelik mi je to zalogaj, odustajem”? Jesi li požalila?

Ivona: Čitanje knjiga na hrvatskom koje su jako stručne te koje su zapravo namijenjene osobama na fakultetu mi je bio najteži dio. Mama i tata su mi tu dosta pomogli jer sam morala gotovo sve sama prevoditi. Mislim da mi je to pomoglo i u proširivanju mog znanja hrvatskog.

Nisam nikad požalila, iako je bilo kriza, itekako (smijeh), negdje na polovici rada, kad sam mislila da neću uspjeti.

Marina: Ti si zapravo radila i prevoditeljski posao, koliko i što je ispravljao tvoj mentor?

Ivona: Pa, nekako je to uzeo pod normalno da sama prevodim, možda je samo imao poneku stilsku napomenu ili izmjenu.

Marina: Koliko je utjecaja na tvoj izbor i na tebe imala hrvatska nastava? Imaš li što poručiti djeci i roditeljima sadašnjih đaka? Kako danas gledaš na vrijeme pohađanja HN-e, je li imalo to sve smisla?

Ivona: Kod kuće pričamo samo hrvatski, tako je uvijek bilo i zato smo i išli u hrvatsku školu – kako bismo to znanje produbili i proširili. A i općenito ja jako volim jezike, definitivno sam jezičarka u obitelji (smijeh). Način rada i sve teme koje smo obrađivali u školi su me dodatno motivirale da doznajem uvijek sve više i više o našoj domovini i njenoj povijesti.

Roditelji, pričajte kod kuće hrvatski! To je jako važno kako se ne bi zaboravila svoja kultura, povijest i tradicija, a u današnje je vrijeme jako važno znati svoje korijene i otkud potječeš.

Djeco, to vam nije kao švicarska škola, nego dobivate priliku učiti o sebi, tko ste i odakle ste, i jako je lijepo kasnije znati toliko jezika i vjerujte, ima to smisla. Nije gubljenje vremena, sigurno nije.

Marina: Imaš li kakvu ideju kako danas upotrijebiti glagoljicu u promociji i upoznavanju Hrvatske i njene kulture? Može li to strancima biti uopće zanimljivo ili mi svemu tome predajemo previše važnosti?

Ivona: Moj profesor i prijatelji sada puno drugačije gledaju na Hrvatsku. Moja prijateljica Švicarka se strašno zainteresirala, o svemu me ispitivala i to mi je bilo jako drago. Mislim da im je to potpuno drugačije od svega poznatog, egzotično je na neki način.

Marina: Koje ti je najdraže/najljepše slovo i zašto?

Ivona: Ne mogu izdvojiti niti jedno, sva su mi lijepa. Ako kažem da je I, onda je preočito (smijeh). Slova se općenito jako brzo nauče, ali brzo se i zaborave, nažalost.

Marina: Potvrda da je tvoj rad uistinu kvalitetan dolazi i u nominaciji za najbolji maturalni rad?

Ivona: Da, na razini grada Schaffhausena nominirana sam sa svojim radom za nagradu za najbolji maturalni rad u području humanističkih znanosti. Ne znam koliko radova je ukupno nominirano, to je tajna. 17. svibnja je izbor, pa ćemo znati više.

Marina: Dio koji me posebno oduševio je tzv. Leitprogramm zur glagolitischen Schrift –  Vodič za samostalno učenje glagoljice. Otkud ideja? Možeš li ga kratko predstaviti?

Ivona: Dakle, radi se o vodiču za samostalno učenje glagoljice, bez učitelja. U njemu se uči uglata, hrvatska glagoljica; prvi dio  je teorija, zapravo sažetak mog maturalnog rada. Drugi dio je praktični, gdje se po koracima uče slova, ali se svatko može i sam ocijeniti i ovisno o rezultatu,ponoviti gradivo ili ići dalje.

Tekstovi u vodiču su na njemačkom jeziku, azbuku sam prilagodila njemačkoj abecedi (bez čćčž), ali sam dodala ae i slična slova.

Vježbe sam smišljala i koncipirala sama, za predloške sam uzimala tekstove koji su mi se svidjeli i za koje sam mislila da mogu biti zanimljivi, ali sam inspiraciju dobila u školi glagoljice (op. a. koju je, kao pripremu za rad, pohađala tjedan dana na otoku Krku.)

Vidjela sam takve vodiče za druge programe, npr. kemiju, pa sam pomislila zašto ne napraviti nešto slično što može biti upotrebljivo. Učitelj se isto složio s time.

Marina: Je li netko već prošao program i naučio glagoljicu?

Ivona: Moj profesor ga je prošao, kaže da mu je jako zanimljiv, a i još ga nekoliko prijatelja planira proći.

Marina: Ivona,hvala ti na razgovoru, još jednom ti čestitam na odličnom radu i želim ti sreću na natječaju. Za kraj mi još samo reci, kakvi su ti daljnji planovi?

Ivona: Nakon mature planiram studirati psihologiju, jezici su mi više hobi. Hvala i Vama!

Autor: Marina Bukovec