Svjetski uspjeh znanstvenice Đurđice Marošević

Samozatajni, vrijedni mladi ljudi koji svoj profesionalizam potvrđuju isključivo svojim radom i znanjem u svjetskim prijestolnicama nisu uvijek toliko poznati javnosti. Među njima je u tom biranom društvu i epidemiolog i mikrobiolog Đurđica Marošević iz Tolise.

Unatoč mladosti  Đurđica je uspjela dosegnuti sam znanstveni vrh svoje profesije, jer je u najvažnijim EU projektima epidemiologije i mikrobiologije. Prva je Hrvatica u EUPHEM programu (European Public Health Microbiology Training – Europski Program za obuku mikrobiologa javnog zdravstva). Završila je prestižan Fakultet molekularne biologije u Zagrebu, master u Francuskoj, bila 4 godine u Češkoj gdje privodi kraju doktorski rad, provela  pola godine u Norveškoj i sada je u Münhenu u Zavodu za javno zdravlje i sigurnost hrane Bavarske.

Mikrobiologija izazov

I kako to obično biva kod uspješnih osoba koje su sve u životu postigli bez privilegija, Đurđica je skromna, uvijek nasmijana, zrači pozitivnom energijom, uvijek spremna za nove znanstvene izazove. Trenutno radi laboratorijske ali i informatičke analize  genoma bakterija iz genusa Borrelia kao i rutinski posao nadgledanja zaraznih bolesti.

– Tokom studija u Zagrebu sam prvo otišla u Francusku jer je naš fakultet surađivao s Univerzitetom u Orleansu. Tamo sam provela pola godine i uradila master tezu. Tijekom boravka u Francuskoj već sam planirala sljedeći korak i prijavila se na praktikum u Češku (Veterinarski institut) koji je trebao trajati 4 mjeseca. Moj boravak se pretvorio u četiri godine jer su mi tamo ponudili da ostanem na doktoratu na temu „Molekularna epidemiologija MLSb rezistencije i mehanizmi koji utječu na njihovu pojavu i širenje“, kojeg privodim kraju, kaže Đurđica.

 Istražuje cijele mikrobiome

– Dok sam radila na doktoratu bavila sam se bioinformatičkim metodama mikrobioma, točnije 16S sekvenciranjem i analiziranjem. Istraživala sam kako se ponašaju, ne samo pojedine bakterije, već cijeli eko sustav bakterija  (mikrobiom) u crijevima pilića i kako se mijenja izložen djelovanjem različitih antibiotika. Širenje antibiotskih rezistencija je globalni i  interdisciplinarni problem koji se ne tiče samo pacijenata i liječnika u bolnici (na njih ima najveći utjecaj), nego bi se trebao ticati i svakog poljoprivrednika, farmera, proizvođača hrane, veterinara i inženjera koji se bavi otpadnim vodama, pojašnjava Đurđica.

Umiru zbog rezistentnih bakterija

Trenutne procjene u Europi kažu da godišnje zbog rezistentnih bakterija umre oko 25.000 ljudi, a projekcije Svjetske zdravstvene organizacije govore da bi 2050 taj broj na svjetskoj razini mogao narasti na 10 milijuna ljudi. – Budući da se u to vrijeme u mojoj instituciji u Češkoj nisu  radile metagenomskestudije i bioinformatičke analize, napisala sam i prijavila projekt kojeg je financirala Norveška vlada. Cilj je bio analizirat ne samo bakterije koje se nalaze u crijevima pilića, nego i što one sve nose u svom genomu. Projekt je bio odobren i otišla sam na šest mjeseci u Norvešku kako bi primjenjivala nove metode i učila. Tokom tog boravka opet sam planirala korak unaprijed i pronašla program doškolovavanja za mikrobiologe u javnom zdravstvu (European Public Health Microbiology – EUPHEM) koji organizira Europski centar za sprječavanje i kontrolu bolesti (ECDC) za znanstvenike u srednjoj fazi karijere.

Taj natječaj namijenjen je znanstvenicima koji imaju doktorate ili ga privode kraju ili imaju minimalno tri godine iskustva u relevantnom području (mikrobiologija/epidemiologija). Kandidati koji uspješno prođu selekciju dobiju posao u jednoj od vodećih europskih institucija za javno zdravstvo i tokom dvije godine prođu 10 tjedana intenzivnih seminara i workshopova, te se bave u svakodnevnom poslu projektima i temama koje su relevantne za tu javno zdravstvenu instituciju i državu. Od preko 100 prijavljenih, nas 15 je pozvano na telefonski intervju, od kojih 10 prolazi u sljedeći krug intervjua u Stockholmu, a u posljednji krug  je izabrano šest kandidata. Tokom trećeg kruga intervjua, u konačnici nas je bilo šest kandidata i sedam institucija, koji su se „borili“  za četiri pozicije, pojašnjava Đurđica „filtar“ kroz koji je morala proći do pozicije na Zavodu za javno zdravstvo u Bavarskoj.

Prvi u svijetu

Jedan od projekata koje je Đurđica radila je analiza zdravstvenog statusa azilanata koji su došlu u Bavarsku 2015. To je ujedno i najveće istraživanje takve vrste, budući da rijetko koja država ima tako sistematski organiziranu evidenciju i ponudu zdravstvenih pregleda kao u Bavarskoj. Rad je publiciran nedavno u prestižnom časopisu Eurosurveillance.

– Projekt koji mi je jako prirastao srcu je i cjelogenomsko sekvenciranje i usporedba genomskog diverziteta između više sojeva bakterije Borrelia recurrentis. To je nešto što nitko u svijetu nije radio, budući da su to bakterije koje se uglavnom pojavljuju u subsaharskoj Africi, pa je interes zapadnjačkog svijeta limitiran. Povrh svega toga, jako teško se uzgajaju u laboratoriju pa je i pristupačnost materijala ograničena. Rad je također publiciran u PloS Neglected Tropical Diseases časopisu. To je samo dio projekata na kojima sam radila. Trenutno sam dovršila laboratorijski dio posla antibiotske rezistencije Corynebacterium spp., patogena koji izazivaju bolest difteriju i pišem članak na tu temu koji bi uskoro trebao biti publiciran, kao i rad na temu ko-infekcije HIVom i syphilisom u Bavarskoj.

 Rad i zalaganje

– Sve što sam ostvarila rezultat je ogromnog rada i zalaganja, bez ikakvih protekcija kakve se uglavnom u mojoj zemlji uzimaju kao najvažniji parametar pri odabiru, i zbog čega sam najviše krenula u svijet kako bi se dokazala isključivo svojim znanjem. Željela sam vidjeti mogu li ja sama to ostvariti, a ne zbog zasluge mojih roditelja, prijatelja ili već nekoga, zaključuje Đurđica Marošević.

Tekst:
Nada Koturić

Izvor:
garevac.info