Otvorenje izložbe u Mimari

Svijet keramike Adama Dworskoga u Mimari

Retrospektivna izložba povodom 100. godišnjice rođenja realizirana je u suradnji Hrvatske matice iseljenika kao inicijatora i koordinatora predstavljanja te Veleposlanstva Velike Britanije u Hrvatskoj

 

Retrospektivna izložba sitne keramike Adama Dworskoga, postavljena u Muzeju Mimara povodom 100. godišnjice rođenja, otvorena je 23. svibnja. Izložba je realizirana u suradnji Hrvatske matice iseljenika kao inicijatora i koordinatora predstavljanja te Veleposlanstva Velike Britanije u Hrvatskoj.

Na otvorenju se brojnoj publici i riječkim gostima obratila ravnateljica muzeja Lada Ratković Bukovčan, potom kipareva kći, uz nazočnost obojice braće, i autorica engleskoga teksta kataloga Marijana Dworski, zamjenik veleposlanika Velike Britanije u Hrvatskoj Peter Clemens i koordinatorica projekta Ljerka Galic te zamjenik ravnatelja HMI -ja Ivan Tepeš, koji je i otvorio izložbu.

Povjesničarka umjetnosti i autorica pratećeg kataloga izložbe, među inim, je kazala : “ Kvaliteta je apsolut i ne bi trebala biti podložna ukusima. Zato i nečemu što nam se ne sviđa ne treba osporavati vrijednost. U slučaju Adama Dvorskog te dvojbe nema. Visoka razina izvedbe sve će vas opčiniti svojom ljupkošću i ljepotom. Večeras zahvaljujem Adamu Dworskom koji nas je svojom moćnom iseljeničkom pričom združio u promicanju ljepote stvaranja i životne radosti“.

Predstavljanjem opusa keramičara i kipara Adama (Adaša) Dworskog zagrebačkoj javnosti zaokružuje se umjetnikova životna priča započeta u Fužinama 1917. godine.  Stoljeće nakon sušačkog djetinjstva, studija u Zagrebu, odlaska u Englesku, u kojoj je četrdesetak godina radio u svom atelieru u Walesu, pa do umirovljeničkog smiraja 1990-ih u Burgundiji Dworski se, izložbom, simbolički vraća u Hrvatsku.

Adam je bio unuk imućnoga Gjure Ružića koji je kći Nadu udao za austrougarskoga časnika, pomorskoga kapetana Emanuela Klemensa von Dworskoga de Prusa iz Lemberga (Lavova) u Galiciji (Poljskoj). Adaš je bio srednji od trojice braće, a u njihovoj se kući govorilo hrvatski i njemački. Godine 1936. odlučio je otići u Zagreb na studij arhitekture, ali je u konačnici diplomirao pravo. Zasigurno je na taj izbor utjecala teška bolest i smrt njegova oca, kao i promijenjene poslijeratne okolnosti. Poznanstvo njegove obitelji s jednim engleskim admiralom na Sušak su 30-ih godina dovele i Patriciju Nash. Nakon vjenčanja 1954. Adam i Paddy odlučili su živjeti u Velikoj Britaniji. Adaš je u početku radio raznovrsne poslove te je redovito slao u riječki Novi list priloge o životu u Engleskoj. Godine 1955. Adaš i Paddy su se sprijateljili s vlasnikom keramičarske radionice Overstone Studio Pottery. Nakon stručne naobrazbe,  on je 1956. otvorio je atelier “Wye Studio Pottery”u selu Clyro na samoj englesko-velškoj granici. Tamo je rođeno i odraslo njihovo troje djece. Ondje su ostali više od 40 godina. Studio je doživio procvat od šezdesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća. Posao je napredovao i Adaševa djela izlagana su u Velikoj Britaniji, Europi i Americi. Drugi atelier služio je Adašu sve do 1990. kada se sa suprugom odlučio preseliti u Francusku, gdje su već živjela oba njihova sina.

Veze s domovinom održavao je ljetovanjima sa suprugom, djecom, a kasnije i unučadi u Villi Dworski na riječkim Pećinama. Bračni i poslovni partneri, Paddy i Adaš, preminuli su u proljeće 2011. Nadgrobna ploča s njihovim imenima stoji odonda u mauzoleju obitelji Ružić na riječkom groblju Trsat. Njihovu ljubavnu i umjetničku priču i danas Adamova djela pronose širom svijeta.

Tekst:
Diana Šimurina-Šoufek

Fotografije:
Muzej Mimara