Ako krenete stazama Zrinskih i Frankopana, doći će te i u malo ličko selo Dabar podno Male Kapele. Prvi put se spominje još 1379. godine, smješteno uz rubove Dabarske doline, a od grada Otočca udaljeno oko 20 km.
Prve zabilješke o Dabru govore da su u srednjem vijeku u njemu živjela dva plemena – Dabran i Zagorac, pa vjerojatno i odatle potječe samo ime mjesta. Frankopani su u mjestu sagradili svoju dabarsku utvrdu 1449. godine, povrh sela na brdu Vučjak. Time Dabar postaje dobro utvrđen grad, kod kojeg su Otočani 1527. potukli Turke.
Postoji legenda vezana za taj događaj da se poslije te bitke teško ranjeni zapovjednik turske vojske Osman-aga sakrio u šuplje deblo bukve gdje je pronađen mrtav, pa je po njemu Osman agino polje u Dabru dobilo svoje ime.
Utvrda Dabar gubi na važnosti 1689. godine kada je pop Marko Mesić istjerao Turke iz Like i Krbave. Utvrda se tada prestala uzdržavati, pretvarila se u ruševinu, a 1773. godine Dabar se spominje kao posve propali grad.
1857. godine u Dabru je živjelo 1904 žitelja, a 1910. g 2394 žitelja. U selu su bile dvije crkve; za pravoslavne vjernike crkva sv. Jeremije i za katolike crkva sv. Mihaela arkanđela, sagrađena 1730. godine..
U srednjem vijeku kad je grad Otočac bio političko središte, glavno kulturno sjedište je bio Dabar. Iz 1486. godine postoji Dabarski brevijar ili Dabarski molitvenik, napisan od popa Stipana. Napisan na 306 pergamentskih listova spada u glagoljske srednje vjekovne kodekse.
Sve je to bilo nekada. A danas… Danas Dabar broji svega 200 stanovnika i jedno je od sela koje slijedi sudbinu propadanja i nestajanja. Dabar izumire…
Najveća stradanja pretrpio je u Domovinskom ratu 1991. godine kada je pao u neprijateljske ruke, 21.11 1991. učinjen je u Dabru veliki pokolj nad civilima. Jedan dio civila odveden je u logore u Knin gdje su prošli svoj težak križni put. Sve je to doprinjelo velikom iseljavanju stanovništva, samo najhrabriji su se vratili na svoja zapaljena i razorena ognjišta i tu ostali.
Dabar danas nema škole, trgovine, stanovnici se bave poljoprivredom i to je težak i tvrd kruh jer je Dabarsko polje dobar dio godine pod vodom, pogotovo za kišnih godina.
A priroda je u ovom kraju predivna. Želite li uživati u miru, predivnoj ljepoti Dabarske doline u koju možete doći iz smjera Plitvica prema Plaškom i preko predivnih Kapelskih obronaka i crnogoričnu šumu, ili ako idete iz Otočca, kroz Škare i Glavace. Naravno, morate biti oprezni, uz samu cestu i rubove šuma vidjet će te bezbroj upozoravajućih tabli PAZI MINE, jer šumsko područje nije razminirano, razminirane su samo poljoprivredno površine .
Ali to nije razlog da se ne može uživati u prirodnom ljepotama samog mjesta, raznolikom bogatstvu flore i faune, popiti vodu s izvora, ili navratiti na piće u kafiću Izy.
U Dabar možete i na biciklu, stazom Dabarskog brevijara koja je duga 37. km.
Zadivit će vas mir i tišina kojom odzvanjaju glasni zvuci kukaca i lepršaju kolonije šarenih leptira. Naići će te na ponekog oronulog starca, koji će rado s vama porazgovarati o prošlosti ovog malog mjesta, njihova su srca puna jer su tu, na svom tlu dabarskom.
Neka ostane tako, neka živi ovo malo mjesto, i neka još dugo odjekuju zvona sa zvonika crkve svetog Mihaela arkanđela Dabarskom dolinom.
