Kosinjska dolina – Kruščica

Na putu od grada Otočca prema Gospiću put kroz današnju priču vodi nas prema Kosinju, odnosno prema akumulacijskom jezeru Kruščica.

Kada dođete na domak jezera zastati će vam dah jer ćete pomisliti da ste došli na neke pješčane dine i piramide neke druge zemlje i kontinenta, nevjerojatan krajolik pruža se pred vama. Bit ćete zatečeni ljepotom koja je ispred vas, jezerom kojem se ne vidi kraj. U daljini se vidi kanjon rijeke Like a krajobrazi koje je voda stvorila su predivni.

Kruščica je oaza mira, tišine, lijepo jezero kojeg okružuje predivan reljef. Jezero Kruščica nastalo je 1966. godine potapanjem sela Kruščice kako bi se izgradila brana za potrebe HE Senj. Mještani su se raselili u druga mjesta širom domovine a voda je prekrila njihova ognjišta. Njihove kamene kuće, crkvu Svetog Ilije koja se nalazila u selu i oltar iz te crkve prije samog potapanja mještani su premjestili u obližnje selu Aleksinicu, dok su posmrtni ostaci više od tristo umrlih premješteni u zajedničku grobnicu nedaleko od jezera u mjesto Vaganac.


Dubina jezera je oko 60 metara i idealno je mjesto za ribolov jer u njemu obitavaju šarani i somovi a ima i drugih vrsta. Tog dana na jezeru su se mogli susresti ribolovci iz BiH, Italije, Francuske, Zagreba i Zadra. Ovaj kraj međutim ne posjećuju samo ribolovci, susresti se mogu i mnogobrojni kupači.

Za vrijeme ljetnih mjeseci i za vrijeme suše vodostaj rijeke Like pada pa se tako i voda jezera povlači, ostaje samo ispucalo tlo, poderan i vodom odrt krajobraz, naziru se i vide ostaci kamenih kuća, ostaci tornja crkve svetog Ilije, suhi panjevi i korijenje drveća koji su sada nijemi svjedoci da je na ovom prostoru nekada postojao život. Bio je tu nekada nečiji dom i crkva. Teško se živjelo na tom krškom području od poljoprivrede, ali su možda bili sretni i sretniji nego  tamo gdje su danas pronašli svoj novi dom.


Gledam u prozorčiće te kamene kuće koja je izvirila iz dubine jezera koja prkosi svojom ljepotom, svojom čvrstom kamenom gradnjom i ne da se ni vodi i vremenu. Neka se ne da, a u oku mi suza zaiskrila …bio je to nečiji dom.


Da li će se povijest ponoviti i doći do potapanja ostatka Gornjeg Kosinja, vidjet ćemo, godinama se o tome raspravlja i donose razne studije a upravo je i to razlog što ovaj kraj propada, što se ljudi iseljavaju jer ne znaju što će sutra biti s njima. Potapanje Gornjeg Kosinja bio bi najveći zločin prema prirodi, sakralnim i kulturnim objektima koja se nalaze na tom području.

Kosinjska dolina je bila jedno od najznačajnih povijesnih i kulturnih područja u 14. i 15. stoljeću na području Europe. O tome će biti riječi u jednom od sljedećih članaka.

Po povratku s jezera Kruščice nalazi se jedno prekrasno eko-etno imanje obitelji Hren iz Rijeke. Ljubazni i vrijedni supružnici Hren uspjeli su iz Kosinja i Kosinjske doline prikupiti sve što se dalo prikupiti, restaurirati i zaštiti od propadanja, te napraviti jednu prekrasnu izložbu eksponata iz Like u svojoj kući i na svom imanju.
Svakako da je najljepša lička etno kuća baš onakva kakva je nekada bila u našoj Lici. Starinski krevet sa slamnicom prekriven šlinganom plahtom i šarenicom. Krosna na kojima su osnovane krpare, u ličkoj radnoj nošnji na tronošcu sjedi baka Manda i prede vunu. U uglu sobice nalazi se starinska peć koza. Na zidu se nalaze dijelovi krosana (niti, brda).


Pod nadstrešnicom se nalaze razni radni strojevi: traktori, vršilica za žito s aranom, trijeri, plugovi, brane, šlite, mala gripa za konjsku zapregu (ukrasne saonice). U više prostorija njihove kuće nalaze se zbirke radnog alata, oruđa i oružja iz Like, starinski namještaj, kuhinjski kredenci, stare peći. Rado će posjetiteljima sve pokazati iako nisu Ličani.  Hvala im što su sve to prikupili i sačuvali od propadanja. U posjeti kod ove obitelji uživala sam jer me sve to vratilo u mladost.

Nadam se da će moja priča naići na još nekoga i potaknuti da posjeti i vidi ljepote davno zaboravljenog Ličkog kraja. Zasigurno ćete ostati oduševljeni jer je Lika prelijepa i tamo gdje je pusta.

Autor: Jelena Benčić