Koliko je važno očuvati hrvatsku tradiciju, nacionalni i etnički identitet u iseljeništvu?



Nastupi u hrvatskim narodnim nošnjama su ono po čemu su Hrvati u cijelom svijetu prepoznatljivi.

Dugogodišnji projekt Hrvatske matice iseljenika su zimska i ljetna škola hrvatskog folklora. Ljetna škola ove se godine održala od 2. do 11. kolovoza u Omladinskom hostelu u Zadru.

U školi se ovaj put okupilo osamdeset polaznika iz domovine i Njemačke, Austrije, Češke Republike, Srbije, Italije, Australije, Mađarske, Kanade i  Sjedinjenih Američkih Država.

Ovaj, hvale vrijedan projekt Matica iseljenika započela je 1994. godine.  Andrija Ivančan umjetnički je voditelj od 2000. Škola potiče očuvanje, jačanje i promicanje hrvatske tradicijske kulture i hrvatskog nacionalnog i etničkog identiteta u hrvatskom iseljeništvu i među pripadnicima hrvatskih zajednica izvan domovine, te povezuje raseljenu i domovinsku Hrvatsku.

Posjetili smo ih tokom jedne probe, razgovarali s nekoliko sudionika, voditeljicom projekta Snježanom Jurišić i stručnim voditeljom škole folklora Andrijom Ivančanom, koji je inače umjetnički voditelj folklornog ansambla „Lado“.

– Veseli vidjeti sve mlade koji su se i ove godine okupili u školi folklora. Svi oni su deset dana svog godišnjeg odmora iskoristili da bi nešto naučili, a to je vrijedno pohvale. Budući da su i ovaj put u školi mladi sa svih strana svijeta, jasno je da postoji potreba za ovakvim školama, kaže nam voditeljica projekta Snježana Jurišić.

– Dođite, naučite i nosite dalje vaše znanje, kaže mladima koji su došli u školu već na samom početku Andrija Ivančan. – U kulturu bi trebalo više ulagati, folklorijade koje smo imali uvijek su privlačile mnoštvo mladih, osvrće se u razgovoru na dosadašnji rad. – Pošto je nemoguće da iz iseljeništva u škole folklora dođu svi oni koji bi htjeli, trebalo bi im ponuditi radionice u zemljama gdje žive. To bi mogle odraditi dvije-tri stručne osobe koje bi s iseljenicima ciljano radile. Uz to, žalosno je da u obrazovnom sustavu nema prostora za tradicijsku kulturu, bilo bi dobro kad bi se na tom radilo kroz jedan predmet. I Hrvatska radio televizija može odraditi puno toga jer  nema kulture bez tradicijske kulture, naglasio je Ivančan i uputio poruku Hrvatima u iseljeništvu: – Ne može niti jedan narod graditi budućnost bez prošlosti i sadašnjosti!

Voditeljica hostela od 1986. godine, Ivana Batur sa smješkom gleda mlade i kaže nam da joj je ovo najdraža grupa. – Veseli su, razdragani, vidi se da žele upoznati svoju domovinu. Uz to, svoje stečeno znanje nose dalje u svijet, govori nam uz osmjeh.

Anita je u školu folklora došla iz Nürnberga, član je HKM Don Josip Kokorić. -Upoznajem u školi Hrvate sa svih strana svijeta i učim nešto novo, kaže i ne krije svoje oduševljenje. Iako je rođena u Njemačkoj, njezin hrvatski je odličan. Kaže nam da je počela plesati s četiri godine i poručuje mladima: Nije ples samo za djevojke, dođite u školu folklora jer je odlično mjesto za upznavanje i povezivanje.

Iz Njemačke je i Denis koji je član društva „Adria“  iz Duisburga. – Prvi put sam ovdje i moram priznati da je naporno. Puno se radi ali sam siguran da će se trud isplatiti.

Treći put u školu je došao Marko Lovrić, član KUD-a „Ruža“ iz Stuttgarta. – Plešem već 14 godina. Prvi put sam u školi plesao, drugi put učio tradicijska glazbala, naučio svirati na pet instrumenata i sad evo opet plešem. Nije to samo škola. Ovdje dolazima u prvom redu zbog plesa, upoznamo se i družimo i to nam je često razlog doći opet, ističe ono što je vjerojatno često razlog da mnogi već više puta dolaze u škole folklora.

Kad se nađete na ovakvom mjestu, ili posjetite smotre folklora u iseljeništvu, kad vidite mlade koji ponekad i ne pričaju najbolje hrvatski jezik ali zato plešu hrvatske plesove, sviraju tamburice i ponosno oblače hrvatske narodne nošnje – najkasnije tada vam mora biti jasno da je očuvanje hrvatskog kulturnog identiteta iznimno bitno i da se to svakako treba i dalje, možda još i intenzivnije njegovati.