Iseljavanje – porazna činjenica Hrvatske – Zagreb 23.10. 2018.

Dana 23. 10. 2018. godine, u Zagrebu je predstavljena knjiga autora doc.dr.sc. Tade Jurića pod naslovom „Iseljavanje Hrvata u Njemačku – Gubimo li Hrvatsku?“ Dvorana Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu, bila je premala za sve koji su htjeli čuti o ovoj aktualnoj temi, a privukla je interes kako stručnjaka iz akademske zajednice, tako i mnogih mladih ljudi koji su se htjeli bolje upoznati s najnovijim podacima o iseljavanju, konkretno u Njemačku.

Goste je, kao domaćin, pozdravio rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof.dr.sc. Željko Tanjić spomenuvši svoj nedavni boravak u Kanadi gdje je susreo mnoge Hrvate koji su zabrinuti za zbivanja u Hrvatskoj, a skupu se nadahnuto obratio i većinski vlasnik Školske knjige d.d., g. Ante Žužul u čijem izdanju je knjiga i ugledala svjetlo dana rekavši kako ne smijemo umrijeti u tišini i da podignemo svoj glas za spas naše Hrvatske, pa je dao prijedlog nekih mjera, npr. ukidanja poreza na hrvatskim otocima.

Knjigu je publici predstavio prof.dr. Tihomir Cipek s Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba kao njen recenzent. Objasnio je sadržaj knjige, zašto ljudi odlaze, koliko je ljudi otišlo i da li će se netko od njih vratiti. Prema anketi provedenoj u knjizi, iznenađuju razlozi odlazaka. To nisu bolji ekonomski uvjeti već na prvo mjesto izbija problem nezadovoljstva političkim potezima vladajućih svih zadnjih 27 godina. S druge strane, Njemačka svake godine treba 500 000 novo zaposlenih i oni vape za radnom snagom, pogotovo iz onih zemalja koje su po mnogočemu slične Njemačkoj, a po svim pokazateljima Hrvate smatraju najbolje integriranima, prilagodljivima, sposobnima i najsličnijima sebi da ih uopće ne doživljavaju kao strance. A ne zaboravimo i to kako je za integraciju Hrvata u Njemačko društvo potrebno 3 puta manje investirati nego za ljude iz drugih zemalja. Knjiga nas upozorava kako će u Hrvatskoj uskoro na jednog zaposlenog doći tri umirovljenika, a i činjenicu kako Hrvatska uopće nema nikakvu demografsku politiku.

Povijesnom ironijom ovo je prva knjiga koja studiozno govori o iseljavanju u Njemačku. Čak se komparativno utvrđuju razlozi odlazaka 70-tih godina XX. stoljeća i danas. Nekada su uz političke i te kako bili ekonomski razlozi iseljavanja. Ljudi su uglavnom odlazili sami i naglašavali su svoj povratak jednog dana. Današnja situacija je potpuno drugačija. Podaci govore kako se danas uglavnom iseljavaju cijele obitelji (52,3%) ili parovi i tek rijetki govore o povratku. Ljudi odlaze zbog politike, a novi trend nije nedostatak radnog mjesta jer jedan veliki postotak napušta svoja radna mjesta u Hrvatskoj. Najveći broj odlazi iz Zagreba i sjeverne Hrvatske, a najmanje iz Istre. Najviše ih smeta neuređenost države, a ne ono što se obično misli kako ima previše države. Kod nas ima previše države gdje je ne treba biti i premalo gdje je treba biti. Problem je dakle u tome što hrvatske političke elite nisu bile sposobne urediti državu svih ovih godina, zaključio je prof. Cipek.

Zatim se publici obratio i sam autor knjige doc.dr.sc. Tado Jurić sa Hrvatskog katoličkog sveučilišta za kojeg je već u uvodu rečeno kako ima sve predpostavke za napisati ovu knjigu jer je u svom dosadašnjem obrazovanju bosansko-hercegovački, osječki i njemački đak i na najbolji mogući način spaja te tri kulture. Na početku je zahvalio kolegama prof. Akrapu i doc. Štercu rekavši kako je ovo na neki način priznanje njihovom dugogodišnjem radu i upozoravanju na demografska zbivanja u Hrvatskoj, ali ih na žalost, nitko nije htio slušati. Prikazan je i jedan kratki video uradak komunikologinje Anje Bakota s osvrtom na temu o kojoj se govori u knjizi, a kasnije se kratkim izlaganjem pridružila i još jedna mlada osoba, sociologinja Lucija Kardaš. Njih dvije su pomagale u pripremi knjige doc. Juriću koji je ukazao kako treba što više mlade ljude uključivati u kreiranje i razvoj svih segmenata društva.

Doc. Jurić je pojasnio kako migracije nisu interesno neutralne jer svaki put kad se pokrene tako veliki broj ljudi nešto stoji iza toga, neka strategija. Čak se može postaviti i pitanje zašto je Hrvatska primljena u EU, a odgovori se kriju i u migrantskoj politici. Naime, Europski sud je donio 2017. godine presudu prema kojoj svaka izbjeglica mora biti registrirana u onoj zemlji članici EU gdje je ta osoba praktički prvi put stupila nogom na teritorij EU. To znači kako je cjelokupni teret migrantske krize prebačen na Španjolsku, Italiju, Hrvatsku i Grčku. Uzroci iseljavanja iz Hrvatske svakako leže u  slabosti hrvatskih institucija, nemoral i nekompetencija hrvatskih tzv. političkih elita koja će zbog iseljavanja 300 000 ljudi samo razmotriti neke mjere. Hrvatski građani sigurno nisu tražili takve državne institucije koje neće ništa poduzeti zbog ovako ozbiljne situacije, a ništa nije učinjeno što zbog neznanja, što zbog namjere. Spomenuo je i primjer doc. Strmote koji je onemogućen i spriječen u pokušaju donošenja određenih mjera, časno podnio ostavku na položaj u Ministarstvu demografije, obitelji, mladih i socijalne politike, međutim se i dalje ništa ne događa na tom polju. Ali je između ostalih i on bio nadahnuće za pisanje ove knjige, kako je rekao doc. Jurić.

Uputio je kritiku i medijima koji kao da su plaćeni motivirati ljude na iseljavanje, ali ih je i pohvalio jer su ipak prisilili političare priznati kako imamo ozbiljan problem u društvu jer su 2017. ti isti političari pokušali banalizirati cijelu situaciju opisujući je kao nešto sasvim normalno što se događa u svim zemljama EU. Ali kada usporedimo Hrvatsku sa svim ostalim zemljama EU onda lako uočavamo disproporciju gdje Hrvatska s 20% odskače od EU prosjeka koji se vrti oko 2-3% ukupnog iseljavanja. Hrvatska ujedno ima dodatni unutarnji problem koji usmjerava ljude prema Zagrebu umjesto da se razvijaju srednje veliki gradovi kao lokalna središta.

Možemo li išta napraviti pokazuje odgovor na pitanje koje je doc. Jurić uputio Europskoj komisiji, a glasi: Namjerava li EK financirati mjere koje bi ublažile jednosmjerne migracije unutar nje same? Odgovor je rekao sve: slobodno kretanje radnika je jedna od temeljnih sloboda Unije. Dakle, njih uopće ne zanima što će se događati sa zemljama poput Hrvatske. Sve četiri slobode EU su po njegovom mišljenju, potpuno anacionalne.

Spomenuo je i kategoriju emotivnog segmenta o kojem se uopće ne govori. Ljudi ulaze u jednu fazu promišljanja o ispravnosti postupka iseljavanja i to stalno traje, a kako bi to ublažili traže nove motive za svoj postupak jer je dokazano kako nije isključivo novac razlog odlaska. Jedno je otići sa 25 godina ili sa 40 godina. Isto tako, Nijemac će vas cijeniti kao radnika, ali već nakon prvog potresa vi ćete dobro znati kako vi niste Nijemac, a ako se budete pravili kao da jeste Nijemac, on će vas odmah podsjetiti kako vi to sigurno niste  i nitko vas više neće štititi. Ali, kako nas povijest uči, mnoge sile su se urušile i došlo je do velikih promjena, zato je važno naglasiti kako je za sve one koji su otišli, jedino utočište nacionalna kuća, država Hrvatska gdje se mora pokrenuti mehanizam drugačijeg odnosa prema svima koji rade i hrane ovo društvo, naravno među svima i političare koji misle kako će se problem riješiti sam od sebe jer oni su pokazali kako nemaju znanje za rješenje ove situacije.

Nije zaboravio spomenuti i Hrvate u BiH koji su u velikim problemima. Oni su desetljećima popunjavali prazninu iseljene hrvatske ali oni su sada prepolovljeni i bore se za vlastito preživljavanje.

Još je na kraju rekao kako milijun eura košta odlazak jednog visoko obrazovanog Hrvata i ako se uzme u obzir kako je samo od ulaska u EU iselilo 22 000 takvih, što daje impozantnu brojku od 22 milijarde eura, to nas još dodatno mora zabrinuti kako ne razmišljamo o svojim ljudima.

Ima li nade? Ima. Između otići i ostati, ogroman je prostor kojeg treba iskoristiti. Imamo vlastitu domovinu gdje sami možemo donositi određene mjere. Poljska i Češka su nam primjer kako se mogu okrenuti trendovi, ali samo ispravnim odlukama. Hrvatsko iseljeništvo je veće od domicilnog i tu se krije ogromni potencijal. Potrebno je širom otvoriti vrata i potaknuti povratak onih koji su već stekli iskustva i kapital kojeg žele uložiti u domovinu razvijajući i sebe i društvo, ali i povratak svih onih koji vole svoju domovinu.

Uslijedio je okrugli stol na kojem su govorili prof.dr.sc. Anđelko Akrap, posebni savjetnik predsjednice RH za pitanja demografije, doc.dr.sc. Stjepan Šterc s PMF-a u Zagrebu, doc.dr.sc. Marin Strmota s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i doc.dr.sc. Sanja Klempić Bogadi s instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu. Teme su bili životne i aktualne s ponuđenim mnogim riješenjima koja negdje u ladicama leže već godinama i zaključkom kako se mnogi neodlučni mladi moraju zajedno s hrvatskim iseljeništvom, uključiti u politička zbivanja u zemlji i potaknuti velike kvalitativne promjene u društvu.

Predstavljanje knjige završilo je zajedničkim druženjem uz okrjepu u organizaciji HKF-a.

Autor


Ivica Žuljević
Više o autoru