Učestalo imamo priliku čitati o mladima koji napuštaju domovinu. Kako im je kad se nađu negdje u bijelom svijetu i kad se suoče sa svakodnevicom? Objavljujemo razmišljanje jedne od njih. U njezinim riječima će se sigurno mnogi pronaći.
Kako je u tuđini, pitaju me?
Pitaju me o nostalgiji…
O nedostajanju onih najbližih srcu.
O privikavanju…na njihovu hranu, običaje, mentalitet…
U tuđini je tuđe.
Posuđeni dani nekih dalekih ljudi. Hladnih.
Posudili smo njihov zrak, njihov pogled u daljinu, njihov jezik.
Eto, tako je.
Ko’ u podstanarskom stanu. Tvoje je, al’ ne možeš staviti omiljenu sliku iznad bračnog kreveta jer u ugovoru piše da se čavli nipošto ne zabijaju u zid.
Eto, tako je.
Tvoje, a tuđe.
Autor: Kristina Čorak
Skulptura umjetnika Francesa Brune Catalana koja simbolizira prazninu koja nastaje u čovjeku kada biva prisiljen napustiti svoju zemlju, svoj život, svoje prijatelje, iz bilo kojeg razloga.