Putovanje kroz Liku se nastavlja, ovaj put kroz Donji i Gornji Kosinj za koje se zasigurno može reći da su kolijevka kulture i značajni povijesni i arheološki lokaliteti Hrvatske.
Kosinjsku dolinu čine slijedeća naselja: Gornji Kosinj, Mlakva, Kosinjski Bakovac, Krš, Lipovo Polje i Donji Kosinj. Sva ta naselja okružuju visoki i surovi vrhovi i obronci Velebita a kroz samu dolinu protječe rijeka Lika. Kosinjska dolina spominje se od davnina, prvi puta je zabilježeno spominjanje davne 1461. godine.
Lijevo od mosta ide se prema Gornjem Kosinju, putem uz kanjon rijeke Like. Prelijep ravničarski kraj s uzdignutim brdašcima ispod kojih se nalaze kuće, po polju pasu ovce. Na jednom brdašcu se nalazi barokna crkva svetog Antuna Padovanskog. Prije crkve pronalazi se i kapelica svetog Ante. Uz cestu se nalaze župni ured, osnovna škola i pošta. Tu je pravi centar sela i putokazi kamo krenuti i što sve možete (i trebate) obići kada dođete u Gornji Kosinj.
Jedan od putokaza vodi u Kosinjski Bakovac, u selo koje je bio cilj ovog izleta. Uska cesta prolazim kroz to malo, lijepo selo, predivna polja protežu se uz cestu, na livadama razigrani konji i ovce. Ovdje je dobro razvijeno stočarstvo i kod svake kuće se vidi stada ovaca. Put vodi do oznake za Kosinjsku tiskaru i kroz mali, tih zaseok od par kuća, pokošenom stazom kroz voćnjak stiže se na ostatke zidina Ličkog grada Ribnika, izvor rijeke Bakovac i mjesta gdje se nalazila prva glagoljska tiskara.
Tiskara je tu bila smještena prije Krbavske bitke 1493. godine, Anž Frankopan je financirao rad kosinjske tiskare i u njoj je tiskana prva hrvatska glagoljska knjiga. Tako da se zasigurno može reći da je Kosinj kolijevka kulture i pisane riječi jer i druga hrvatska knjiga, Kosinjski Brevijar tiskan u Kosinju. Šteta što je ovaj kraj za vrijeme turskih prodora razoren i opustošen a to je dovelo do raseljavanja hrvatskog stanovništva iz ovog kraja. Kamene ploče i ostaci slabo vidljivih zidina svjedoče da se na ovom mjestu nekada stvarala naša povijest.
U samom Kosinjskom Bakovcu nalazi se i crkvica svetog Vida, a iznad njezinih ulaznih vrata nalazi se na kamenoj ploči uklesan, naopako okrenut grb Anža Frankopana i tekst na glagoljici. Ploča je tu donesena i postavljena iz frankopanskog grada Ribnika.
Ako je vedro i posreći vam se, vidi se i hotel na svetištu Majke Božje na Krasnu a sve to okruženo planinskim divom Velebitom koji kao da grli i brani ovaj raj na zemlji od nedaća. Hoće li se obraniti pitanje je jer sudbina ovog kraja davno zapečaćena, uzalud bogata povijest i sva kulturna baština. Ovaj kraj i narod skoro svake godine izloženi su velikim poplavama. Ipak, nisu klonuli duhom i ne daju se. Jedan dio mještana Donjeg Kosinja se iselio krajem 19. stoljeća u Crno Jezero zbog učestalih poplava i tu su izgradili svoja ognjišta i ostali a ostali se bore s vodom i stalnim prijetnjama o izgradnji nove brane, novim potapanjem i stvaranjem novog akumulacijskog jezera. Potopit će se i crkve i groblja, kuće i ugasiti zauvijek ognjišta. Hoće li to slomiti snažan i jak duh u Kosinjanima? Neće, oni su čvrsti i nepokolebljivi .
Navratite u ovaj kraj, ima tu apartmana, ljudi se bave poljoprivredom, stočarstvom, ima velikih potencijala za razvoj turizma jer iz Kosinja možete planinariti na Velebit, ploviti rijekom Likom, baviti se lovom i ribolovom. Dalo bi se puno pisati o prebogatoj povijesti ovog kraja ali završiti ću svoj put u ovaj kraj s stihovima Augusta Šenoe što je napisao na nadgrobni spomenik poznatog kosinjskog pjesnika i prevoditelja Lavoslava Vukelića, rođenog u Bočaju u Gornjem Kosinju, sahranjenog u Svetom Križu Začretje.
S Bogom Lici!
S Bogom mi rode! Svjetla ti lica!
Rasti slobodom, rasti bratskom slogom.
Al u bogatstvu, slavi, slobodi
Ličkom se nikada duhu ne odrodi.