Putovanje kroz Liku se nastavlja, ovaj put kroz Donji i Gornji Kosinj za koje se zasigurno može reći da su kolijevka kulture i značajni povijesni i arheološki lokaliteti Hrvatske.
Kosinjsku dolinu čine slijedeća naselja: Gornji Kosinj, Mlakva, Kosinjski Bakovac, Krš, Lipovo Polje i Donji Kosinj. Sva ta naselja okružuju visoki i surovi vrhovi i obronci Velebita a kroz samu dolinu protječe rijeka Lika. Kosinjska dolina spominje se od davnina, prvi puta je zabilježeno spominjanje davne 1461. godine.
Put do Gornjeg Kosinja vodi kroz Krš, koji i je kao što sami naziv mjesta kaže – kamen i krš. Ima nešto obradivog tla a stanovnici se bave stočarstvom, poljoprivredom i šumskim poslovima. Prolazeći kroz Krš dolazimo na glavnu cestu prema Kosinju uz rijeku Liku a pogled zastaje na prekrasnom zdanju na rijeci Lici, na Kosinjskom mostu. Predivan kameni most i kanjon rijeke Like prizor je od kojeg zastaje dah. Lika teče mirno ispod mosta iz Gornjeg Kosinja prema Donjem Kosinju gdje njezina ljepota dolazi do izražaja kod crkve sv. Petra i Pavla, jer tu rijeka Lika čini prekrasne meandre i imate osjećaj da teku dvije rijeke jedna uz drugu, neviđena ljepota.
Lijevo od mosta ide se prema Gornjem Kosinju, putem uz kanjon rijeke Like. Prelijep ravničarski kraj s uzdignutim brdašcima ispod kojih se nalaze kuće, po polju pasu ovce. Na jednom brdašcu se nalazi barokna crkva svetog Antuna Padovanskog. Prije crkve pronalazi se i kapelica svetog Ante. Uz cestu se nalaze župni ured, osnovna škola i pošta. Tu je pravi centar sela i putokazi kamo krenuti i što sve možete (i trebate) obići kada dođete u Gornji Kosinj.
Jedan od putokaza vodi u Kosinjski Bakovac, u selo koje je bio cilj ovog izleta. Uska cesta prolazim kroz to malo, lijepo selo, predivna polja protežu se uz cestu, na livadama razigrani konji i ovce. Ovdje je dobro razvijeno stočarstvo i kod svake kuće se vidi stada ovaca. Put vodi do oznake za Kosinjsku tiskaru i kroz mali, tih zaseok od par kuća, pokošenom stazom kroz voćnjak stiže se na ostatke zidina Ličkog grada Ribnika, izvor rijeke Bakovac i mjesta gdje se nalazila prva glagoljska tiskara.
Tiskara je tu bila smještena prije Krbavske bitke 1493. godine, Anž Frankopan je financirao rad kosinjske tiskare i u njoj je tiskana prva hrvatska glagoljska knjiga. Tako da se zasigurno može reći da je Kosinj kolijevka kulture i pisane riječi jer i druga hrvatska knjiga, Kosinjski Brevijar tiskan u Kosinju. Šteta što je ovaj kraj za vrijeme turskih prodora razoren i opustošen a to je dovelo do raseljavanja hrvatskog stanovništva iz ovog kraja. Kamene ploče i ostaci slabo vidljivih zidina svjedoče da se na ovom mjestu nekada stvarala naša povijest.
U samom Kosinjskom Bakovcu nalazi se i crkvica svetog Vida, a iznad njezinih ulaznih vrata nalazi se na kamenoj ploči uklesan, naopako okrenut grb Anža Frankopana i tekst na glagoljici. Ploča je tu donesena i postavljena iz frankopanskog grada Ribnika.
Tu završava moj put prema Gornjem Kosinju i polako se vraćam natrag prema Donjem Kosinju preko Kosinjskog kamenog mosta iznad koje se uzdiže crkva svetog Nikole koja se trenutno obnavlja. Na ulazu zapušteni voćnjaci obrasli u mahovinu…a dalje put vodi kroz zaseok Vukelići do crkve svetog Ivana. Crkva Svetog Ivana Krstitelja je ranobarokna crkva u čijem ogradnom zidu se nalaze dvije kamene urne s uklesanim tekstom. Natpisi su vidljivi ali prilično nečitki. Za izgradnju ove crkve korišten je građevinski materijal dovezen s lokaliteta Basarice kod Tomčeve drage gdje se nekada nalazio rimski grad i crkva svetog Marka, rimsko groblje. Danas je to sve obraslo u grmlje i šipražje. S Basarice su dovezene urne, od tamo potječe još i poklopac japodske urne u obliku dvoslivnog krova koji danas služi kao postament za raspelo uz cestu u zaseoku Vukelići. Dva kamena sarkofaga se nalaze u crkvi svetog Ivana što dokazuje da se u Basarici odvijao život još u željezno doba ali i u doba antike.
Od crkve se pruža prekrasan pogled na Kosinjsku dolinu i cesta nas vodi dalje prema zaseoku Selište gdje je izgrađena brana i gdje je skrenut tok rijeke Like u tunel koji izlazi u Šumećicu gdje se rijeka Lika i Gacka sjedinjuju i zajednički odlaze u hidroelektranu Senj. Skrećem prema Kloštru na kojem se nalazi kapela svetog Petra i Pavla, bio je to nekada pavlinski samostan odnosno samostan prvog pustinjaka svetog Pavla. Pavlini koje je narod zvao Bijeli fratri tu su postojali sve do 18.stoljeća, bili su pučki učitelji i u samom tiskarstvu odigrali su veliku i vrlo važnu ulogu. Sama kapela je na uzvišenju, kada dođete na to mjesto i pogledate oko sebe zasigurno ne možete vjerovati koja je ljepota pred vama.
Pogled na rijeku Liku koja tu stvara najljepše meandre daje vam osjećaj da dvije rijeke teku jedna uz drugu i krivudaju kroz Kosinjsku dolinu. Ostaje se bez daha jer to je ljepota Bogom dana ovom kršnom kraju. Mjesto je to gdje treba zastati i uživati u miru, tišini, modro-zelenoj rijeci čiji su rubovi obrasli u nisko grmlje koje daje posebnu čar toj krškoj ličkoj ljepotici. A pogled odavde seže širom Kosinjske doline prema Lipovom Polju selu preko rijeke Like, prema zaseoku Selište i prema zaseocima Maloj i Velikoj Rudinki iznad kojih se ponosno uzdiže Kalić stijena čija je nadmorska visina 969 m. Ako koga nanese put u ovaj kraj a ne ode na Kalić onda mu je to životna greška, uspon nije težak, put je markiran i vidljivo označen planinarskim znakovima tako da se na sam vrh lako stiže. A pogled s Kalića puca na sve strane. Imate osjećaj kao da vam je sve na dlanu cijela Kosinjska dolina, sva sela koja je okružuju, Lipovo Polje, Goljak, Rudinka, rijeka Lika, Markov Ponor.
Ako je vedro i posreći vam se, vidi se i hotel na svetištu Majke Božje na Krasnu a sve to okruženo planinskim divom Velebitom koji kao da grli i brani ovaj raj na zemlji od nedaća. Hoće li se obraniti pitanje je jer sudbina ovog kraja davno zapečaćena, uzalud bogata povijest i sva kulturna baština. Ovaj kraj i narod skoro svake godine izloženi su velikim poplavama. Ipak, nisu klonuli duhom i ne daju se. Jedan dio mještana Donjeg Kosinja se iselio krajem 19. stoljeća u Crno Jezero zbog učestalih poplava i tu su izgradili svoja ognjišta i ostali a ostali se bore s vodom i stalnim prijetnjama o izgradnji nove brane, novim potapanjem i stvaranjem novog akumulacijskog jezera. Potopit će se i crkve i groblja, kuće i ugasiti zauvijek ognjišta. Hoće li to slomiti snažan i jak duh u Kosinjanima? Neće, oni su čvrsti i nepokolebljivi .
Navratite u ovaj kraj, ima tu apartmana, ljudi se bave poljoprivredom, stočarstvom, ima velikih potencijala za razvoj turizma jer iz Kosinja možete planinariti na Velebit, ploviti rijekom Likom, baviti se lovom i ribolovom. Dalo bi se puno pisati o prebogatoj povijesti ovog kraja ali završiti ću svoj put u ovaj kraj s stihovima Augusta Šenoe što je napisao na nadgrobni spomenik poznatog kosinjskog pjesnika i prevoditelja Lavoslava Vukelića, rođenog u Bočaju u Gornjem Kosinju, sahranjenog u Svetom Križu Začretje.
S Bogom Lici!
S Bogom mi rode! Svjetla ti lica!
Rasti slobodom, rasti bratskom slogom.
Al u bogatstvu, slavi, slobodi
Ličkom se nikada duhu ne odrodi.
