[av_one_full first min_height=” vertical_alignment=” space=” custom_margin=” margin=’0px’ padding=’0px’ border=” border_color=” radius=’0px’ background_color=” src=” background_position=’top left’ background_repeat=’no-repeat’ animation=” mobile_display=” av_uid=’av-a6k8a4′]
[av_heading heading=’Priča jednog mladog Hrvata koji je u zadnjem valu iseljavanja napustio Hrvatsku ‘ tag=’h3′ style=” size=” subheading_active=” subheading_size=’15’ margin=” margin_sync=’true’ padding=’10’ color=” custom_font=” av-medium-font-size-title=” av-small-font-size-title=” av-mini-font-size-title=” av-medium-font-size=” av-small-font-size=” av-mini-font-size=” av_uid=’av-khomvwjc’ admin_preview_bg=”][/av_heading]
[/av_one_full]
[av_one_full first min_height=” vertical_alignment=’av-align-top’ space=” custom_margin=’aviaTBcustom_margin’ margin=’0px’ margin_sync=’true’ padding=’0px’ padding_sync=’true’ border=” border_color=” radius=’0px’ radius_sync=’true’ background_color=” src=” attachment=” attachment_size=” background_position=’top left’ background_repeat=’no-repeat’ animation=” mobile_display=” av_uid=’av-9sejik’]
[av_image src=’https://moja-domovina.net/wp-content/uploads/2020/06/photo-Andrew-Neel.jpg’ attachment=’29595′ attachment_size=’full’ align=’center’ styling=” hover=” link=’lightbox’ target=” caption=” font_size=” appearance=” overlay_opacity=’0.4′ overlay_color=’#000000′ overlay_text_color=’#ffffff’ copyright=” animation=’no-animation’ av_uid=’av-khomxcbz’ admin_preview_bg=”][/av_image]
[/av_one_full]
[av_one_full first min_height=” vertical_alignment=’av-align-top’ space=” custom_margin=’aviaTBcustom_margin’ margin=’5px’ margin_sync=’true’ padding=’0px’ padding_sync=’true’ border=” border_color=” radius=’0px’ radius_sync=’true’ background_color=” src=” attachment=” attachment_size=” background_position=’top left’ background_repeat=’no-repeat’ animation=” mobile_display=” av_uid=’av-7orf3w’]
[av_textblock size=” font_color=” color=” av-medium-font-size=” av-small-font-size=” av-mini-font-size=” av_uid=’av-khomukj8′ admin_preview_bg=”]
I dok većina Hrvata koji su zadnjih godina iselili svoju sreću traži u zapadnoj Europi, ima i onih koji su svoju sreću potražili i pronašli na istoku.
Rođen sam u Hrvatskoj i dolazim iz prosječne radničke obitelji, bez ikakvih veza s politikom ili “rođačkim” vezama. Završio sam fakultet, isključivo uz potporu mojih roditelja i svojim trudom, radom i zalaganjem. Iskusio sam rad na određeno za malu plaću te ponovno traženje posla. Poslao sam stotine i stotine molbi, osobno obilazio poslodavce… Nikakvih rezultata. Čak mi je i moj savjetnik na HZZ-u savjetovao da se učlanim u političku stranku ako mislim uopće imati ikakve šanse za normalan posao. Jednog dana (dakako nakon po tko zna koji put sam dobio odbijenicu da ne zadovoljavam uvjete iako sam 100% ih ispunjavao), u meni se nešto prelomilo i odlučio sam da mi je dosta.
Dosta mi je živjeti okružen ljudima “zaleđenima” u prošlosti, u atmosferi mita i korupcije, podobnosti i veza te okružen mladima koji “kukaju” kako je sve teško, bezizlazno jer rade za male plaće. Dakako, to “kukanje” se odvija u kafićima, usred bijelog radnog dana, za vrijeme njihovog radnog vremena, dok pišu paralelno poruke na smartphonovima od 1000 eura.
Nemojte misliti da se nisam probao boriti u Hrvatskoj za bolje sutra, ali kada se na prosvjedima vezanim za neekonomske teme okupi 100 000 ljudi, a na prosvjedima vezanim za ekonomiju/gospodarstvo 1000 ljudi, e pa to je već vrlo zabrinjavajući signal. Signal koji znači da ih ne zanimaju posao i sigurnost.
E pa, mene zanima. Zanima me život dostojan čovjeka. Zanima me normalno radno vrijeme, ostvarivanja zakonom propisanih prava, normalno okruženje na poslu bez bojazni od nenadanog otkaza jer će nečiji “rođak” doći na tvoje mjesto.
Moja je sreća što govorim jako dobro engleski jezik i što sam skupio nešto malo iskustva u struci. Htio sam se zaposliti u zapadnoj Europi. Ali… Potrebno je bilo jako dobro procijeniti svoje mogućnosti i šanse. Bez znanja jezika države u koju idete (u zapadnoj Europi), za naći posao imate astronomski male šanse. Ovo što govorim odnosi se na osobe s fakultetom i to je činjenica. Takvi poslovi su popunjeni domaćim ljudima i takvi poslovi su vrlo dobro plaćeni. Ako na ovo dodate potrebnu radnu dozvolu (kao što je slučaj s Austrijom ili Švicarskom), e pa sami možete zaključiti zašto je teško zaposliti se.
Igrom slučaja sam naišao na ponudu preko interneta iz istočne Europe. Iskreno, nikad nisam mogao ni zamisliti da ću otići tamo. Nikome nisam ništa rekao, osim svojim roditeljima. Koliko god im je bilo teško to priznati, ipak su mi rekli: “Sine, idi gdje ti je bolje, gdje ćeš moći raditi i gdje će tvoj rad biti cijenjen. Ovdje samo gubiš vrijeme.”
Od trenutka kad sam poslao molbu, do intervjua za posao preko skype-a i početka rada je prošlo mjesec dana. Moram napomenuti da sam gotovo godinu dana tražio posla na zapadu, a u roku od 2 tjedna sam ga našao na istoku (ironija, ha). Plaća je bila cca. 5 500 kn, živio sam s cimerima (jer su stanovi skupi u velikim gradovima, kao i svugdje u Europi), ali bar sam bio zaposlen i čak sam mogao nešto i uštedjeti. Komentari iz Hrvatske su bili: A budale, za toliko može raditi i ovdje / Ja nikada ne bih išao na takvo nešto…
Ono što “genijalcima” nije bilo poznato je to da ja nemam namjeru živjeti tako idućih 20-30 godina.
Bio sam strpljiv, radio, dokazivao se te danas nakon nekoliko godina imam plaću od cca 12 000kn. Danas, a i kada sam došao ovdje, uz plaću dobivam za topli obrok cca 600-700kn mjesečno, 13 plaću i bonus. Također, dobivamo mjesečno još nekakve razne beneficije.
Živim sam u stanu od 45 m2 koji mi je 20 min pješke od posla, u ničem ne oskudjevam, dolazim 3-4 puta s autom na godišnji u Hrvatsku… I dakako uštedim nečiju plaću u Hrvatskoj. Za slučaj da se netko pita kakva bi bila situacija da ne živim sam, odgovor je jednostavan – i ona radi (iako je i moja plaća dovoljna za dvoje). Dvije plaće u kućanstvu su normalne ovdje. Godinama sam tu, a još nisam naišao na slučaj da je netko rekao da mu je partner/ica nezaposlen/a. Istina, plaće nisu kao na zapadu, ali su i troškovi manji.
Da ne zaboravim: prethodno spomenuti “genijalci” su ili i dalje nezaposleni ili rade za minimalac, a dalje žive s roditeljima iako su prešli 30-te. Ali nije im teško reći kad me vide: “Ma, lako je tebi”. Dakako, nema veze što sam im predlagao da dođu, da probaju raditi…
Da sumiram ovaj poduži dopis:
– Ako ste nezaposleni, probajte svoju sreću izvan Hrvatske (uvijek se imate gdje vratiti)
– Ako ste zaposleni, a željni avanture – probajte pa se vratite
– Ako ste zaposleni, a imate nekretninu u Hrvatskoj dobro razmislite jer će te “vani” plaćati najamninu koja je najveći izdatak u budžetu
– Ako ste “zaposleni” (ovo ja kategorija uhljeba), imate nasljeđene nekretnine iz doba bivše države, za vas se znalo koji će te fakultet upisati i gdje će te se zaposliti prije nego ste se i rodili, e pa dragi moji,ostanite gdje jeste jer će vas surova stvarnost pojesti za doručak i izbaciti već do ručka.
Završili su dani kada se mogao u inozemstvu zaraditi velik novac i vratiti u Hrvatsku nakon 5 godina i sagraditi kuću. Možda i dalje postoji to ali će te raditi od jutra do mraka 10 godina, živjeti u sobičku, a zdravlje uništiti i svaki novac bačen na fasadu će te morati trošiti na terapiju).
Ako imate realna očekivanja i radne navike, moći će te živjeti kao ljudi ovdje.
Sve više ljudi se seli iz zapadne Europe na istok. Radna mjesta se zatvaraju u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, a ovdje doslovno niču poslovne zgrade sa kapacitetima od 500 do 1000 ljudi.
Ako znate engleski jezik i imate diplomu, potražite posao u Krakowu, Warszawi, Bratislavi, Pragu, Košicama i Budimpešti. Sigurno da nećete zarađivati kao na zapadu, ali isto tako će te stan plaćati 2-3 puta manje, osiguranje za auto će vam biti minimalno također 2-3 puta manje… Da i ne zaradite ništa, imate iskustvo koje vam može pružiti prednost u Hrvatskoj. Ako vas počne “pucati” nostalgija samo se vratite u svoje mjesto i pogledajte tko radi u banci, u lokalnim velikim tvrtkama ili u državnim službama. Vjerojatno ćete prepoznati svoje nekadašnje kolege koji su se “snašli”. I dok vam oni govore, uz opravdavajući ton, kako su našli oglas i javili se (iako oglasa nema unatrag godinu dana), vi će te sa smješkom klimati glavom i misliti: “Nije meni krivo što ti mene lažeš, nego mi je krivo što misliš da sam glup pa ti vjerujem”.
Budite hrabri, slušajte svoje srce i riskirajte. Ako ne znate koji vam je cilj, nećete ni znati kojom cestom ići.
Za kraj bih volio napomenuti da je ovo moje iskustvo, sa znanjem engleskog i diplomom. Vjerojatno će netko sa drugačijim profilom imati drugačiji put.
Puno pozdrava od bivšeg građanina RH koji nema namjeru glasati na bilo kakvim HR izborima.
P.S. Onaj tko se seli trajno neka se odjavi sa MUP-a, porezne i HZZO-a da vam ne bi kakva “čestitka” uljepšala blagdane. Možda neki od njih ne “češljaju” sistem, ali je dovoljna anonimna prijava zavidnog susjeda ili blesavog člana rodbine.
Autor: Iseljenik 2014.
[/av_textblock]
[/av_one_full][av_one_full first min_height=” vertical_alignment=” space=” custom_margin=” margin=’0px’ padding=’0px’ border=” border_color=” radius=’0px’ background_color=” src=” background_position=’top left’ background_repeat=’no-repeat’ animation=” mobile_display=” av_uid=’av-6j507g’]
[av_heading tag=’h3′ padding=’10’ heading=’Autor’ color=” style=” custom_font=” size=” subheading_active=” subheading_size=’15’ custom_class=” admin_preview_bg=” av_uid=’av-42ws2k’][/av_heading]
[av_textblock size=” font_color=” color=” admin_preview_bg=” av_uid=’av-ri7g’]
Ruža Studer
Više o autoru
[/av_textblock]
[/av_one_full]