[av_one_full first min_height=” vertical_alignment=” space=” custom_margin=” margin=’0px’ padding=’0px’ border=” border_color=” radius=’0px’ background_color=” src=” background_position=’top left’ background_repeat=’no-repeat’ animation=” mobile_display=” av_uid=’av-1sig7gw’]
[av_heading heading=’Mišo Perak: Želja nam je širiti glas posavski’ tag=’h3′ style=” size=” subheading_active=” subheading_size=’15’ margin=” margin_sync=’true’ padding=’10’ color=” custom_font=” av-medium-font-size-title=” av-small-font-size-title=” av-mini-font-size-title=” av-medium-font-size=” av-small-font-size=” av-mini-font-size=” av_uid=’av-k03tactq’ admin_preview_bg=”][/av_heading]
[/av_one_full]
[av_one_full first min_height=” vertical_alignment=’av-align-top’ space=” custom_margin=’aviaTBcustom_margin’ margin=’0px’ margin_sync=’true’ padding=’0px’ padding_sync=’true’ border=” border_color=” radius=’0px’ radius_sync=’true’ background_color=” src=” attachment=” attachment_size=” background_position=’top left’ background_repeat=’no-repeat’ animation=” mobile_display=” av_uid=’av-13odkc0′]
[av_image src=’https://moja-domovina.net/wp-content/uploads/2019/09/Mišo-Perak-1030×552.jpg’ attachment=’24529′ attachment_size=’large’ align=’center’ styling=” hover=” link=’lightbox’ target=” caption=” font_size=” appearance=” overlay_opacity=’0.4′ overlay_color=’#000000′ overlay_text_color=’#ffffff’ copyright=” animation=’no-animation’ av_uid=’av-k03tb8w2′ admin_preview_bg=”][/av_image]
[/av_one_full]
[av_one_full first min_height=” vertical_alignment=’av-align-top’ space=” custom_margin=’aviaTBcustom_margin’ margin=’5px’ margin_sync=’true’ padding=’0px’ padding_sync=’true’ border=” border_color=” radius=’0px’ radius_sync=’true’ background_color=” src=” attachment=” attachment_size=” background_position=’top left’ background_repeat=’no-repeat’ animation=” mobile_display=” av_uid=’av-w3xlww’]
[av_textblock size=” font_color=” color=” av-medium-font-size=” av-small-font-size=” av-mini-font-size=” av_uid=’av-k03ttgx9′ admin_preview_bg=”]
Mišo Perak, poznati je posavski radoholičar, koji kruh zarađuje u Švicarskoj, ali ga se često može vidjeti u njegovoj Posavini i Garevcu.
Zaštitni je znak gotovo svih posavskih akcija, a u informativnom smislu predanim je radom učinio da se Bosanska Posavina polako izvlači iz medijske blokade. Njegov godišnji odmor i boravak u rodnom kraju iskoristili smo za kratki razgovor.
– Gospodine Perak, sa svojom obitelji živite i radite u Švicarskoj. Nedavno ste boravili u svom Garevcu na godišnjem odmoru. Kakvi su dojmovi?
M.P. Drago mi je da ste nas prepoznali, zahvaljujem se na pozivu i rado pristajem na ovaj intervju, te ujedno koristim zgodu da pozdravim sve čitatelji i posjetitelje ovoga portala. Ujedno je ovo prilika da se zahvalim i Vama gospodine Pranjkiću za dugogodišnju suradnju i moram priznati da nikada i nijedna moja odluka nije bila negativno prihvaćena s Vaše strane. Da, istina je, već skoro četiri desetljeća živim s obitelji i radim u Švicarskoj, ali koristim sve zgode i prilike da dođem u zavičaj i prođem Bosanskom Posavinom. Tako je bilo i
ovaj put, dio svog godišnjeg odmora proveo sam uz ogarice, garevinu, Garevo i Garevcu imenom koje davno iz pepela niče. Svaki moj susret s Garevcem jednim od prepoznatljivih toponima Bosanske Posavine je za mene nešto posebno. To malo, ali živopisno mjesto u općini Modriča koje se smjestilo uz desnu stranu rijeke Bosne, magistralnu cestu i željezničku prugu Šamac — Sarajevo je od Boga dano. Nadgrobni spomenici na groblju svetog Ilije prvi su pisani trag o sadašnjem pučanstvu, a garevačko je tlo katolicima bilo naseljeno i mnogo ranije – po nekima od 12. stoljeća. Naglasit ću da je naselje pod imenom Garevo u pisanim dokumentima prvi put zabilježeno 18. siječnja 1762. u Matici krštenih/vjenčanih/umrlih Župe Bijela kod Brčkog, a od 1932.
u svim se dokumentima i župnim maticama upisuje kao Garevac.
Čovjeku koji voli svoj zavičaj i svoje mjesto teško je opisati dojmove provedene u njemu. Rado dolazim u našu svetinju i to obično biva pet do šest puta godišnje. Posebno je to ljeti za vrijeme godišnjih odmora i blagdanu svetog Ilije kada Garevljane svi putovi u Garevac vode, jer tada nas obično u zavičaj dođe oko 1000 mještana. Osim središnje svete Mise posvećene našem zaštitniku svetom Iliji tu su i Garevački susreti uz sportsko-kulturne i zabavne programe. Moram naglasiti da su nam ipak najjači “magneti” grobovi naših predaka (meni i sina) i naša katolička crkva koja nas kao svoju djecu poziva k sebi. Mi koji nismo stalno u svojem rodnom posavskom kraju možemo puno učiniti da on i dalje bude živ jer u prvom redu ne želimo prodavati svoja ognjišta, već ih uređivati za generacije koje dolaze poslije nas. Želimo da naši mladi znaju gdje su im korijeni i odakle potječu.
Smatram da unatoč stradanju u Domovinskom ratu Garevac danas postaje sve više mjesto susreta onih koji istinski vole svoj zavičaj. Uređenjem Garevac je sada stvorio svoju novu sliku u kojoj se vide zasijane plodne njive, obnovljena garevačka crkva, spomen kapela Burića štala, mjesni dom i Otvorena kuća (Centar za mir i kulturu dijaloga. Uređena je infrastruktura, provedena ulična rasvjeta, telefon i internet u svakom zaseoku. Pitka voda je u svakom domaćinstvu kao i prija rata. Imamo svoj oficijelni grb, zastavu i himnu što ni veći gradovi pa i županija Posavska nema. Ako to sve usporedimo s mjestom Buford u američkom Wyomingu gdje živi samo jedan stanovnik u cijelom selu to je zasigurno veliki uspjeh. Zamislite postoji najmanje selo na svijetu sa samo jednim stanovnikom i to u Americi a ne kao što mnogi misle i govore u Bosanskoj Posavini.
Dakle ovo ipak pokazuje da se u Garevcu može lijepo i mirno živjeti i svi oni koji su tamo ne bi se promijenili ni za kakvo mjesto na svijetu pa čak ni velike svjetske metropole. Njima je lijepo i ugodno se osjećaju. Nikakav rad im nije težak jer ga rade iz zadovoljstva, a ne zato što ih poslodavci jure na to. Oni nemaju stresa niti znaju što je to. Često se ima osjećaj da su pojedini krajevi Bosanske Posavine zapostavljeni, ali da se nastoji stanje popraviti.
– Kakav dojmove, u tom smislu, nosite Vi?
M.P. Želja mi je širiti lijep glas posavski i to pretežno uspijevam, ali činjenice pokazuju su da su pojedini krajevi Bosanske Posavine doista zapostavljeni, a posebno oni s Hrvatskim pučanstvom u Republici Srpskoj. Drastična je razlika usporediti neka mjesta Federacije ili Brčko Distrikta koji su samo nekoliko kilometara zračne linije udaljeni jedno od drugoga. U većini mjesta gdje žive Hrvati u RS obnova je bila s osobnim mogućnostima i u tim
mjestima danas žive samo osobe treće životne dobi. Isto tako svima nam je jasno da su Bosna i Hercegovina pa i pojedini dijelovi Bosanske Posavine samo poligon političkih nadmetanja koji u izbornim godinama cvate, da bi se sljedeće četiri godine samo kukalo i druge okrivljivalo, kako su za sve krivi neki drugi. Kao da su ti drugi neki vanzemaljci, a ne oni koji žive u zemlji koju uporno uništavaju zaboravljajući da je BiH prejaka da je unište a preslaba da bi se u njoj dobro živjelo.
Narod se iseljava. Starci umiru usamljeni. Kuće su zaključane a grobovi se čiste samo jedanput godišnje i to je ono što me najviše boli. Umirovljenici gladuju. Ljudi ostaju bez posla. Mladi ne rade, a ako i rade, loše su plaćeni. Škole se dijele, na njihove i naše dok crkve i džamije niču tamo gdje nikada nisu bile, a nema tko ići ni u one stare. Zanimljivo je kako naši ljudi dobro funkcioniraju u nekoj tuđoj uređenoj zajednici, a kod svoje zajednice to ne mogu postići.
– Zašto je to tako?
M.P. – Mislim da bi odgovor trebali naći u sebi. Da bi nam svima bilo bolje ne moramo mijenjati cijeli svijet, trebamo promijeniti onaj u svojem selu, gradu, svojoj ulici, u svojoj obitelji. Promijeniti sebe. Moje selo i naša Posavina se ne sastoji od „drugih“ nego od mene i Tebe. Zato promijenimo perspektivu gledanja i odnos prema sebi i svojim mogućnostima, svojim sugrađanima, jer moramo imati povjerenja u njih, zato što baš i oni žele promjenu kao i mi sami. Ako budemo s njima pričali o tome, ne zadržavajući se na opisivanju problema, već traženju zajedničkih odgovora na postavljena pitanja tada će svima biti lakše i bolje. Stoga budimo pokretači nečega novog za bolje sutra svih nas.
Naša je Posavina plodna, lijepa i pitoma, a narod je napušta! Grijeh ju je ostavljati jer je othranila nas i naše pradjedove, a oni su je krvlju i znojem sačuvali. Zato, volimo svoju djedovinu, pa makar i teško živjeli na njoj. Divim se onima koji ostaju, ali ne osuđujem ni one koji odlaze. Moj prijedlog za oporavak zapostavljenih dijelova Bosanske Posavine bi svakako bio ruralni turizam koji podrazumijeva mirnu sredinu, odsutnost buke, očuvani okoliš, komunikaciju s domaćinima, domaću hranu i upoznavanje seoskih poslova. Po svim tim odrednicama, idealno područje za razvijanje nekih od oblika seoskog turizma je Posavina s bogatom tradicijom kulture, gastronomije, običaja, ali i starih zanata koji, istina, izumiru, ali ima ih još nekoliko koje bi trebalo zaštititi, i zajednički podržati kao što su: (tkalci, krojači, obućari, kovači…).
– Vaš Garevac, hvala Bogu, medijski nije zapostavljen. Najviše su za takvo stanje zahvalni zavičajni portali Garevac Info i Posavina Org.
M.P. Imate pravo. Garevački internetski portal počeo je svoje djelovanje u vrijeme kada su web-portali u Bosanskoj Posavini bili prava rijetkost. GIP je s radom počeo još 2001. godine kada se internet novinarstvo tek počelo razvijati. Dakle 24. lipnja 2019. godine napunili smo punih osamnaest godina ustrajnog informiranja Garevljana, prijatelja tog pitomog posavskog mjesta, kao i iseljenih Posavljaka diljem svijeta te pisati o povijesti,
životu i radu župe Garevac, ali i ostalih župa i mjesta Bosanske Posavine.
Ovih 18 godina napornog rada nije samo u statističkom zbroju tisuća informacija ,vijesti, obavijesti, savjeta, već i brojnih organiziranja manifestacija, ali i poticajnih ideja te humanitarnih akcija koje smo sprovodili iz godine u godinu za naše mjesto i one koji u njemu žive.
Bili smo svjesni velike zadaće i odgovornosti koju smo preuzeli, ali ništa manje nismo sumnjali u razumijevanje i pomoć, što potvrđuje više milijuna posjetiteljskih klikova. To nisu samo brojke, nego su to žive osobe zaljubljene u svoj rodni Garevac, koje uvijek iznova nalaze razloga posjetiti ovaj medij i svojim savjetima, poticajima, pa barem i prijateljskim i domoljubnim pozdravima dati notu životnosti i obnoviteljskog duha.
Pokušavamo izgrađivati most povezanosti između raseljenih po cijelome svijetu Garevljana s rodnim krajem.
Portal Posavina.org smo pokrenuli 01. 4. 2011. sa željom da bude drugačiji od ostalih, jednostavno rečeno da bude portal koji ima dušu.
Danas postoje brojni portali kojima su isključivo blaćenje i tzv. crne vijesti u prvom planu. Mi ne želimo biti takvi, ali ne želimo biti ni bez kritike, naprotiv, nužno je izraziti i problem, ali ne zanemariti ni tisuću onih lijepih informacija o našem kraju i tzv. malim ljudima, ustvari velikim kada su njihova djela i život u pitanju. Prenosimo, uz ostalo, i takve životne priče, ali pišemo i o povijesti, životu i radu, kulturi i događajima iz svih
dijelova drage nam Bosanske Posavine. Želimo biti spona između rodnog kraja i rasutih Posavljaka diljem svijeta ma gdje god oni bili i mislim da smo velikim djelom u tome i uspjeli.
Ovaj moderni medij ima tu mogućnost i mi je nastojimo ispunjavati koliko je to u našoj moći. Međutim, posrednička uloga samo je jedan vid angažiranja i djelovanja našeg Portala. Smatramo važnim još i to napomenuti da su i Posavina.org i Garevački portal izvanstranačka i neprofitabilna ustanova, financirana iz osobnih fondova nas koji se odlučismo ostvariti ih i publicirati u svijetu.
– Kako se financirate i kako dolazite do informacija? Danas nije lako doći do informacije.
M.P – Iza nas su godine uspješnog djelovanja, a kao što sam već napomenu financiramo se iz osobnih fondova i drugih financijskih pomoći nemamo. Uz neprocjenjiv doprinosvolontera, za naše pravodobno i kontinuirano djelovanje potrebna su nam i financijska sredstva. Iako za naš portal mnogi pišu bez honorara, darujući nam svoje dragocjeno vrijeme i znanje – svakodnevno praćenje dnevnih događaja omogućuje naš mali, ali odlično uigran, profesionalni tim novinara. Svjesni smo da nam naš dugogodišnji rad nitko ne može platiti ali bi nam bila utjeha i jednokratno osvježenje! Svakako da danas nije lako pravovremeno doći do vrijednih informacija. Stoga
upućujemo zamolbu i za cijenjenu suradnju svih onih koji to mogu, znaju i hoće te očekujemo pomoć u vidu slanja vrijednih informacija iz različitih regija. Ukoliko ste svjedočili nekom pozitivnom događaju, te želite podijeliti informacije i fotografije javite nam se, isto tako otvoreni smo i za interesantne, poučne i motivirajuće
priče. Uvjereni smo, da ćemo ovim otvoriti mnoga srca dobrih ljudi, koji su nam spremni nesebično pomoći.
– Otvoreni ste za suradnju s drugim portalima?
M.P – Da, svakako. Kako bi naš Portal što uspješnije ostvarivao svoju svetu i domoljubnu zadaću, namjera nam je povezivati se i sa sličnim ustanovama kako iz regije tako i iz cijelog svijeta te uspostavljati povezanost s elektronskim i tiskanim medijima. Do sada u tome dobro uspijevamo te imamo izuzetno dobru suradnju s velikim i malim Informativnim agencijama. Tu suradnju ćemo svakako i dalje širiti jer je to garancija za
bolje sutra: zajedništva, međusobnog uvažavanja i tolerancije…
Razgovarao: Anto Pranjkić
[/av_textblock]
[/av_one_full]