Putujuća scena – Hrvatsko amatersko kazalište u srcu Stuttgarta

Amatersko kazalište “Putujuća scena” iz Stutgarta, osnovano 2005. godine svojim predstavama oduševljava Hrvate u Njemačkoj.

„Ovo je jedino mjesto na svijetu na kojem osjećam potpunu slobodu.“

Kada stanem na scenu zaboravim sve probleme, i tko sam i što sam, osjećam se sigurno, ne razmišljam tko što misli… tih sat vremena sam lik iz priče i samo beskrajno uzivam.“

„Ovdje ulazimo u jedan drugi svijet, svijet ispunjen radošću i humorom, te dobivamo priliku graditi sebe, svoj karakter, učiti jezik i biti nešto što u stvarnom životu nismo.“

„Ovdje je za nas naša „bolja Hrvatska“ – ja to tako zovem. Ovdje smo svi iz različitih dijelova domovine, potpuno smo različiti, različite su nam životne priče, ali to koristimo da bismo se nadopunjavali i ujedinjuje nas ljubav prema kazalištu i glumi.“

„Mi igramo za publiku i uveseljavamo ljude. Publici svaki put priuštimo nešto lijepo te se uz nas i ona može opustiti i nasmijati. Jedan osmjeh u publici je naša najveća nagrada.“

Ovo su neke od izjava simpatične skupine amaterskih glumaca na pitanje zasto je baš kazalište mjesto gdje desetak članova provodi svake srijede svoje večernje sate.

Posjetivši jedno od njihovih posljednjih ostvarenja – predstavu „Udavače“  logičan slijed događaja nije mogao biti ništa drugo osim zaviriti iza kulisa i vidjeti na koji način nastaje taj fenomenalni proizvod koji oduševljava svojom suverenošću, protokom i dosljednošću radnje, jednostavnim ali izuzetno funkcionalnim scenskim efektima i rekvizitima koje prate likove u njihovim transformacijama. Radnja bazirana na tekstualnom predlošku koji je u potpunosti osmislila i u stvarnost pretvorila Gordana Bećirović – voditeljica ove izuzetno zanimljive, ali i uspješne skupine, na sceni funkcionira izuzetno dobro, usudili bismo se reći u rangu s nekim mnogo poznatijim kazališnim ostvarenjima. Na trenutke je amaterizam u toj izvedbi bio potpuno izgubljen iz vida. Kao gledatelj uvučeni ste u radnju od prvog do poslijednjeg trenutka, a dojam s kojim na poslijetku napustite dvoranu ne napušta vas danima. Shvatite da se tu negdje u vašoj okolini, potpuno suptilno i u tišini događaju fantastične stvari. Stvari učinjene iz čiste ljubavi prema dramskoj umjetnosti, prema svom narodu i jeziku, uz podršku voditeljce čiji je rad iako amaterski, i te kako osmišljen, educiran i profesionalan.

Naime, Gordana Bećirović  je već od malena kroz igru u rodnom Zagrebu animirala svoje prijatelje i nastajali su kojekakvi razigrani skečevi. Bila je to tada nevina dječja igra, ali Gordana je dobivala sve više inspiracije te je počela pisati različite tekstove koji su često bivali nagrađivani. Uskoro je upisala i završila školu za kulturu i umjetnost, ali se onda odlučila „uozbiljiti“ i potražiti „normalan“ posao. Nedugo zatim život joj je donio obrat i preselila se u Njemačku, u Stuttgart. Uskoro je bila zamoljena da uskoči kao glumica u jednoj dramskoj družini. Tu se prvi put susrela s pučkim kazalištem i otkrila čari tog jednostavnog narodnog prikaza ljudi i sredina. Nakon nekog vremena, režiser te skupine vratio se u Hrvatsku, a glumci se raspršili. Gordana je ponovno ostala sa svojim mislima.

„Godinu dana boreći se sama sa sobom, razmišljajući o posljedicama i obavezama koje jedna voditeljica treba snositi, vagajući sve dobro i loše, pitajući se treba li mi sve to, donešena je odluka. Da, ja želim probati, ispuniti svoju životnu želju, izbaciti ideje na papir i pokazati drugima taj moj svijet, nasmijati i uveseliti ih, pružiti im trenutak kada mogu zaboraviti na sve ono tužno i ružno, na posao i obaveze. Da, to je to!“ – rekla je Gordana.

Bilo je to u kasnu jesen 2005. godine. Nastala je „Putujuća scena“.

Do danas odigrane su dvije dramske premijere (Sve se zna, zar ne!?, Cigle svete Elizabete), pet praizvedbi (U malom raju, Besplatni trošak, Kuhajte s Martom, Gastarbajteri na godišnjem, Udavače) i nekoliko skečeva (Mastadont, Ličko prelo, Ljudi s dvije domovine). Budući da družina nema svoje matično kazalište, trenutno koristi prostorije Katoličke misije Stuttgart i nakon obavljenog „posla“ putuje po Republici Njemačkoj na poziv Katoličkih misija, Hrvatskih kulturnih zajednica ili Hrvatske dopunske nastave. Gostovali su u Hrvatskoj 2010. s predstavom Besplatni trošak na 13. smotri kazališnih amatera zagrebačke županije u Buševcu i dobili Diplomu za očuvanje jezika i amaterizma u dijaspori. Na poziv Centra za kulturu i informacije Maksimir družina je ostvarila san svoje voditeljice i 09.05.2015. odigrala predstavu „Gastarbajteri na godišnjem“ u rodnome joj gradu Zagrebu. Dvije godine kasnije, 2017. sudjeluje na festivalu Dani hrvatskog pučkog teatra u Hercegovcu s predstavom Cigle svete Elizabete. I ove godine, 16. 07. 2019., na poziv Sinjskog pučkog kazališta sudjelovala je na Alka-festu s predstavom Udavače.

Kroz Putujuću scenu prošetalo je oko 40 glumaca amatera, a trenutačno broji 10 članova. Za izradu scene do 2018. bio je odgovoran Zlatko Duzbaba koji je svojim vještim rukama i dugogodišnjem iskustvom u njemačkom amaterskom kazalištu oblikovao ideje režiserke. Veliku prazninu koju je ostavio pokušavaju članovi grupe sami ispuniti tako što zajednički osmišljavaju i izrađuju scenografiju kao što se brinu i o kostimima i rekvizitima.

Ovo je jedna nadasve vrijedna i zanimljiva skupina. Njihove izvedbe nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Vrlo su zainteresirani  i otvoreni za različite oblike suradnje te pozivaju nove članove jer ih raduju novi ljudi, karakteri, likovi… Svakoga srdačno dočekaju bez obzira tko je, od kuda dolazi, koliko ima godina i koja je njegova priča. Ono što im je važno je da glume na svom jeziku. A ni to nije uvjet, pošto se i sami često nađu pred izazovom od novih narječja našeg bogatog jezika. Svi članovi ističu kako se njihovo poznavanje hrvatskog jezika bitno popravilo kroz ovaj hobi te smatraju kako je njihova skupina idealno mjesto za mlade Hrvate koji su već druga ili treća generacija u Njemačkoj i sve teže komuniciraju na materinjem jeziku. Ovo je divno mjesto očuvanja naše kulture i jezika te zasigurno zaslužuje apsolutnu potporu okoline.

Spremni su spakirati svoju „Putujuću scenu“ i na poziv zainteresiranih odigrati sat vremena programa koji ćete još dugo pamtiti.

Isto tako, ukoliko razmišljate pridružiti se ovoj skupini i provjeriti što se to događa na „daskama koje život znače“, iz grupe poručuju da Vas s radošću čekaju i da možete biti sigurni kako se nakon sat vremena s njima više nećete osjećati kao „novi“ već će Vas udomaćiti i prihvatiti kao jednoga od njih.

Antonio, najnoviji član „Putujuće scene“ koji je tek nedavno doselio iz rodne Hercegovine u Stuttgart kaže: „Ukoliko ste novi ovdje, dođite i osjećati ćete se kao da ste došli kući.“

Sve dodatne informacije o ovoj skupini možete pronaći na njihovoj Facebook stranici ili na “Putujuća scena”.

Autor


Ivana Pavletić (Lička)
Više o autoru