Hoće li iseljeništvo napokon dobiti medijsku pažnju kad se želi uključiti u politiku?

Imajući u vidu demografsku sliku Republike Hrvatske, zaustavljen povratak mnogih potencijalnih povratnika i zadnji val iseljavanja, smatram da iseljeništvo s pravom traži svog zastupnika u Hrvatskom saboru, poručuje Ruža Studer

Hrvatska se, suočena s mnogim problemima priprema za parlamentarne izbore koji će se održati 5. srpnja 2020. godine. U medijima se sučeljavaju politički oponenti koji se na različite načine sukobljavaju te predlažu rješenja problema s kojima se građani Republike Hrvatske suočavaju. I dok su neki već duboko u predizbornoj kampanji, jednoj skupini zaboravljenih građana na put da bi uopće i mogli kandidirati stoje mnogobrojne prepreke.

U medijima se rijetko govori o problemima hrvatskih iseljenika. Na temelju procjena hrvatskih diplomatskih misija i konzularnih ureda, hrvatskih katoličkih misija, kao i popisa stanovništva u državama u kojima borave hrvatski iseljenici i njihovi potomci, a na temelju procjena hrvatskih zajednica u nekim od tih država, procjenjuje se da oko 3 200 000 hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka živi izvan Hrvatske. Uzevši u obzir i činjenicu da je iz Hrvatske posljednjih godina iselilo više od 150 000 većinom mladih ljudi, postaje jasna važnost kvalitetnog i konstruktivnog suočavanja s problemima hrvatskog iseljeništva.

Hrvate s inozemnom adresom u Saboru predstavljaju 3. zastupnika. Dakle više od 3 000 000 ljudi, predstavljaju 3 zastupnika u Hrvatskom saboru. S tim da se ti kandidati najčešće biraju u Bosni i Hercegovini pa i nisu upoznati s problemima hrvatskih iseljenika.

Zanimljivo je da te zastupnike mogu birati isključivo oni koji imaju odjavljeno prebivališta iz RH. Zakon o prebivalištu otvara mogućnost da se osobe koje migriraju ne odjave trajno već im se nudi mogućnost prijaviti privremeni odlazak izvan Republike Hrvatske. Mnogi odsele u zemlje EU te zadržavaju svoje prebivalište i ne odjavljuju se iz mnoštva razloga, većinom zato što žele zadržati povezanost s Hrvatskom i planiraju svoj povratak u određenom trenutku.

Nelogičnost izbornog zakona pokazuje i slučaj Neovisne liste Ruže Studer. Gospođa Studer koja trenutno živi u Švicarskoj vlasnica je i urednica portala Moja Domovina. Suočena kroz svoj dugogodišnji rad s problemima iseljenika na nadolazećim izborima pokušala je kandidirati za novi saziv Sabora.

Međutim, uspješno prijaviti izbornu listu u XI. izbornoj jedinici skoro je pa nemoguće. Primjećuje se to već u prikupljanju potrebnih 500 potpisa čiji potpisnici mogu biti isključivo Hrvatice i Hrvati s adresom u inozemstvu, odnosno bez prebivališta u Republici Hrvatskoj.

Državno izborno povjerenstvo i aktualni zakon, u navedenu svrhu ne priznaju potpise Hrvata koji desetljećima žive i rade u dijaspori, a privremeno su se odjavili s prebivališta u Republici Hrvatskoj. Takav izborni zakon onemogućio je prikupljanje potrebnih potpisa u ostavljenom kratkom roku, koji osim što moraju biti od strane osoba koje nemaju prebivalište u RH, moraju biti dostavljeni na propisanom obrascu što je onemogućilo prikupljanje potpisa većinom Hrvata koji žive u prekooceanskim zemljama.

Iako je za kandidaturu Neovisne liste skupljeno više od 600 potpisa, najveći dio njih je s adresom u Republici Hrvatskoj i privremenim boravkom u inozemstvu. S tim da ovo privremeno traje u nekim primjerima više od 40. godina.

Kroz svoju kandidaturu gđa. Studer želi ukazati na nelogičnosti Zakona koji stoji na putu iseljenicima kada se žele uključiti u politiku. Također želi ukazati na mnogobrojne probleme s kojima je iseljeništvo suočeno a koje je potrebno rješavati da bi ostala povezanost između iseljenika i domovine.

“Imajući u vidu demografsku sliku Republike Hrvatske, zaustavljen povratak mnogih potencijalnih povratnika i zadnji val iseljavanja, smatram da iseljeništvo s pravom traži svog zastupnika u Hrvatskom saboru,” naglašava gđa. Studer u svom priopćenju medijima.

Priliku da ipak krene u borbu za zastupničko mjesto u XI. Izbornoj jedinici dobila je ponudom stranke «Moja voljena Hrvatska”.

Autor


Marija Ružić
Više o autoru