Kada bi Zlatko Dalić birao 11. najboljih, izabrao bi hrvatsku repku. Kada bih ja, ja bih izabrao Vas! Ova kampanja počela je u trenucima kada nisam znao ništa o nastupima ove godine, kada se sve činilo tako loše, a vi ste mi nakon toga dokazali da je sve moguće. Svakim danom sam sve više vjerovao u ovu priču ali i Vas. Vjerovao sam da to nije kraj, već da je ovo tek početak ove priče. (Karlo Bukovac 30.12.2018.)
Pojam demokracija označava pluralistički oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili neizravno većina njezinih građana kroz izbore. Kada su ti uvjeti ispunjeni, vlast se može opisati kao demokratska (Wikipedija).
Parlamentarni izbori za 10. Saziv Hrvatskog sabora su pred nama. Ovim putem želim se obratiti svim iseljenicima s jasnom porukom: Jeste li spremni pomoći našem narodu graditi demokraciju u domovini?
Ne želim se previše baviti pojmom demokracije. Želim tematizirati sadašnjost i graditi budućnost! Kroz moj dugogodišnji rad, usko surađujući s mnogim iseljenicima i sunarodnjacima iz domovine postalo mi je jasno da u Hrvatskoj niti 30. godina kasnije nema demokracije. Znamo to svi mi, kako raseljeni, tako i oni koji su u domovini bez ikakvih prava.
Odluku, krenuti u ovu utrku donijela sam doslovce preko noći. Ponukalo me na to, uz činjenicu da dobro poznajem probleme iseljenika i povratnika, javljanje jedne mlade osobe koja se želi iseliti i koja svoju budućnost traži negdje u bijelom svijetu. Ono najbitnije što je u meni prelomilo da idem u utrku bile su riječi – Da bih mogao pomoći mojim roditeljima. Nema nade u domovini gospođo za nas mlade koji nemamo veze, ovo je jedini put. Jedan od mnogih – u domovini za koju se i njegov otac borio kaže da za njega nema nade ni budućnosti!
Skupljanje potpisa za neovisnu listu počela sam u užem krugu obitelji, prijatelja i poznanika. Kroz moje aktivnosti taj krug je širok i bila sam sigurna da je to moguće, usprkos činjenici da sam dobro znala da mi najveći broj onih koji me najbolje poznaju ne može dati podršku jer još uvijek imaju prijavljeno prebivalište u domovini.
Potpisi su počeli stizati sa svih strana svijeta i nada je bila sve veća da ću s tim potpisima moći ostvariti svoj cilj – ući u utrku da dobijem priliku na pravom mjestu biti glas iseljeništva. Zadnji dan prije isteka roka imali smo 500 potpisa i krenula sam pregledati liste da usporedim s mojim timom kakve su nam šanse. Ubrzo sam se morala prizemljiti i shvatiti da mi niti 1’000 potpisa neće biti dovoljno jer su čak i iz prekomorskih zemalja stigli potpisi s adresom iz domovine. Iz mnogih razgovora proteklih dana zaključila sam da su trajno odjavljeni najvećim dijelom oni koji imaju hrvatsko državljanstvo ali su, ili ona, najstarija gneracija koja se ne namjerava vratiti u domovinu ili mladi potomci Hrvata koji su već dobrim dijelom asimilirani pa ih hrvatska politika ne zanima.
Karte su se međutim pomiješale. 12. lipnja primila sam poziv za sastanak s čelnim ljudima stranke “Moja voljena Hrvatska” MVH. Slušajući predsjednika, već u prvim minutama razgovora prepoznala sam čovjeka kojem sam odlučila dati podršku u njegovoj namjeri kao vlasnica portala, odlučila sam pisati o svemu što mi je iznio. Isto tako sam mu otvoreno rekla da skupljam potpise i da nemam namjeru ići u koaliciju ako imam mogućnost tim putem ući u utrku. Nije od mene ništa tražio – rekao je; mi smo tu, dajemo vam priliku da uđete u utrku za mjesto koje pripada iseljeništvu pod okriljem naše stranke. Ugovor sa strankom sklopili smo, nakon što sam pregledala liste koje su mi stigle u kasnim satima ponedjeljka, dan prije nego smo morali predati liste DIP-u.
U kasnim satima utorka, pred Saborom smo potpisali liste – Marija Ružić, Ivan Lipak, Ruža Studer
Odlučila sam se na taj korak jer su mi se tijekom prikupljanja potpisa počeli javljati mnogi iz svijeta i domovine. Posebno me je na taj korak ponukalo više mladih iz domovine koji su se javili i rekli: Ne mogu Vam dati potpis ali Vas mogu i hoću podržati! Nama u domovini trebaju takvi ljudi!
Kao mi iseljenici obespravljeni su u domovini mnogi ljudi. Želim o svima koji su obespravljeni i u iseljeništvu i u domovini govoriti na pravom mjestu! Svi smo mi povezani, svatko od nas u domovini ima nekog ili pomaže kad skupljamo sredstva i pomažemo najpotrebitijima.
Upoznala sam već dobro hrvatski sustav i prepoznala gdje su potrebne nužne promjene. Mladi često odlaze iz domovine da bi financirali svoje koji su ostali. Svi o tom pričaju ali se ništa ne događa! Došao je trenutak kad to moramo mijenjati. Stručnjaci i demografi upozoravaju da smo pred demografskim slomom. Pokrenimo se, kako mi iseljeni, tako i vi u domovini. Narod je uvijek mogao sve mijenjati! I opet će ako mu je stalo do budućnosti, ne samo vlastite već i budućnosti domovine.
Idem i dalje čvrstim korakom u još jednu borbu, čistog obraza i punog srca – idem s mojim narodom! Broj 2. na mojoj listi je Ivo Petrović, mlad čovjek koji je između Švicarske i Bosne i Hercegovine izabrao svoju domovinu! Po uzoru na Zlatka Dalića, biram najbolje igrače i imam ih u svom timu!
Ne želim davati prazna obećanja, želim raditi i želim vratiti nadu u sve one koji su ju izgubili. Želim potaknuti mlade ljude da se aktiviraju, oni to mogu i oni to moraju učiniti, zajedno s nama koji ćemo im otvoriti vrata i biti spremni, onog trenutka kad naiđu bolji, stati po strani i pustiti ih da oni uđu u utakmicu.
Želim da moj narod dobije ono što mu pripada i za što se borio – vlast u svoje ruke! Smatram da svi mi imamo moralnu dužnost prema onima koji su u temelj domovine utkali svoje živote. Da smo dužni danas u miru, izaći 4. i 5. srpnja na izbore i pokazati da smo jedan narod s istim ciljem – sveopćim boljitkom za hrvatski narod.
Birajte po savjesti bilo koga ali BIRAJTE!
Mi, iseljenici možemo našom snagom, s ljubavlju prema domovini probuditi nadu u mladima koji još uvijek žele u domovini svoju budućnost graditi i u onima koji se u domovinu žele vratiti!
