Neznanje i želja za senzacionalizmom švicarskih novinara i ovaj put idu na štetu Hrvata u Švicarskoj.
U raznim stranim medijima i na socijalnim mrežama zadnjih dana diskutira se intenzivno o njemačkom golmanu Manuelu Neueru koji je tijekom svog godišnjeg odmora u Hrvatskoj s prijateljima pjevao pjesmu „Lijepa li si“.
Na članak u Bildu i u drugim njemačkim medijima reagirala je novoosnovana udruga navijača hrvatske reprezentacije Croatian fans embassy. Pročitaj članak
I kako to biva, vijest su preuzeli i švicarski mediji, Blick i 20min. U objavljenim člancima navodi se da Neuer pjeva pjesmu koju izvodi „Fascho-Band“. Spočitavaju autori našim vatrenima da su, za razliku od Neuera i oni tu pjesmu pjevali 2018. godine na dočeku u Zagrebu, iako su jako dobro znali sadržaj.
U članku dan kasnije pišu da se glede „tih pjesama“ izjasnio Ivan Rakitić koji je stao u obranu Neuera s kojim je neko vrijeme igrao i kojeg cijeni kao izuzetnog sportaša te poštuje i voli kao brata. Pokušava Rakitić objasniti da je upravo ta sporna pjesma prihvaćena od UEFE i bila himna reprezentacije na SP u Rusiji, te da tekst govori o ljepotama domovine i da nikog ne vrijeđa. Citira se u istom članku znanstvenik Dario Brentiniz Graza koji istražuje nacionalni identitet sportaša u postkomunističkoj Hrvatskoj i koji to, gle čuda vidi drugačije od Rakitića. Kaže gospodin znanstvenik, imajući u vidu spominjanje Herceg-Bosne u pjesmi:“To se može shvatiti kao preispitivanje državnosti Bosne i Hercegovine i kao veličanje hrvatskih napora za širenje u devedesetima.”
Mnogi od nas razmišljaju i reagirali su ovih dana kao Rakitić. Objašnjavam i sama mojim prijateljima Švicarcima, ponavljam strpljivo bezbroj puta istu stvar i neću odustati. Reagirali smo i službeno poslali priopćenje novinarima, dobili potpise hrvatskih udruga i mnogobrojnih Hrvata kojima je adresa boravka u Švicarskoj.
Poručujemo tim novinarima i ostalima koji su se okomili na Neuera i pjesmu: Da, cijenjeni švicarski novinari! Znali smo i znamo sadržaj pjesme svi mi – naši nogometaši, Hrvati diljem svijeta i svi mi koji smo u Zagrebu dočekali naše viceprvake, veličanstvenim dočekom kao da su se vratili sa zlatom. Pronalazimo se u toj pjesmi koja opisuje ljepotu naše domovine i krajeva u kojima živi naš hrvatski narod! Tako je to kad se nešto voli, tako je to kad se dočekom kojeg ni svjetski prvaci u Francuskoj nisu doživjeli demonstriraju zajedništvo, ponos i ljubav.
Pitam se međutim, kao i mnogi Hrvati ovih dana: Zašto se mi moramo pravdati glede te pjesme u kojoj se svatko od nas pronalazi? Trebamo li objašnjavati da su Thompsonove pjesme koje oni stavljaju u kontekst „fašističkog benda“ nastale tijekom Domovinskog rata? Jesmo li dužni objašnjavati da se Herceg-Bosna u pjesmi spominje jer su to područja na kojima stoljećima žive Hrvati? Objasniti im da nama, hrvatskom narodu ne mogu zabraniti da pjevamo pjesmu koja opisuje ljepote naše domovine i krajeva gdje živi naš narod? Trebamo li im pojasniti koji od aktualnih „vatrenih“ imaju korijene upravo u tom, za neke u pjesmi spornom kraju? Trebamo li reagirati na komentare gdje se vrijeđa, samo na osnovi svog izgleda u kontekstu tog negativnog natpisa naš Luka Modrić? Puno pitanja navire…
Kako bi bilo kad bi cijenjeni novinari pokušali uvidjeti što takvim člancima čine nama, Hrvatima u Švicarskoj? Što čine našoj djeci koja u pjesmi ne mogu prepoznati ništa ružnoga i koja će djelomično, zbog takvih članaka biti izložena ružnim komentarima? Zašto se ne traži prije objave netko s hrvatske strane tko bi dobio priliku objasniti Švicarcima ono što ne znaju?
Ostat će mnoga pitanja otvorena i pred nama, Hrvatima u Švicarskoj je ozbiljan zadatak. Više nego ikada potrebno nam je zajedništvo. Dužni smo zbog nas samih, naše djece i zbog imidža naše domovine zauzeti čvrst i jasan stav, pisati dopise novinarima koji, svi to znamo svako malo imaju, kad je u pitanju Hrvatska negativne članke. Više nego ikad potrebno je imati Odbor za medije i složiti popis udruga koje su spremne svojim potpisom podržati dopise koji će se medijima slati.
Ne moramo u ovoj priči biti istomišljenici ali moramo imati isti cilj a to je čuvanje našeg nacionalnog identiteta u zemlji u kojoj živimo.