Uz brojne hrvatske, sačuvane su čak i njemačke narodne pjesme o hrabrom vitezu Nikoli Zrinskom i opsadi Sigeta.
“Osim na sebe, mi ne možemo računati ni na koga”
Nikola Šubić Zrinski, znan i kao Nikola IV. Zrinski, (Zrin, 1508 – Siget, 7. IX. 1566)., istaknuo se već u 21. godini života u obrani Beča 1529. godine. Osobito se proslavio 1542. godine kada je s 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti.
Zbog njegovog junaštva i Jurišićeve potpore, car i kralj Ferdinand I. 1542. godine, izabrao ga je za hrvatskog bana. Godine 1556. Zrinski se odrekao banske časti.
Sulejman, kojega su za života nazvali “Veličanstvenim”, a nakon smrti “Zakonodavcem”, od velike pobjede na Mohačkom polju 1526. godine vodio je čitav niz pohoda u Srednjoj Europi. Tako je sultan Sulejman tijekom svoje 46-godišnje vladavine, 1566. godine odlučio krenuti na šesti i posljednji vojni pohod s ciljem osvajanja Beča i potom čitave Europe.
Na čelu utvrde Siget nalazio se Nikola Zrinski, koji je nakon smrti Marka Stančića “Horvata”, legendarnog branitelja Sigeta u prvoj osmanskoj opsadi 1556. godine, na vlastiti zahtjev 1561. postao glavni kapetan Sigeta, a 1563. general i zapovjednik obrane cijelog Prekodunavlja, čime je pod neposrednu kontrolu stavio graničnu obranu između Blatnog jezera (Balatona) i rijeke Drave.
Kralj je Zrinskome ostavio na volju da u slučaju osmanske opsade ostane u Sigetu ili da ga prepusti drugom zapovjedniku. Tako u Sigetu 5. kolovoza počinje opsada koja je trajala punih mjesec dana. Obrana je nanijela teške gubitke turskoj vojsci te je veliki vezir Sokolović poslao Zrinskom strelicu s pismom da će mu darovati čitavu Hrvatsku ako mu preda Siget.
Malo poslije Sulejman šalje dokaz Zrinskome da su mu zarobili najstarijeg sina Jurja u Međimurju, te traži da mu preda grad ako ga želi živa. Međutim Zrinski i branitelji se nisu niti jednog trenutka pokolebali nego su nastavili uspješno odbijati mnogobrojne turske juriše.
Sultan Sulejman I. je iznenada umro 4. rujna, ali veliki vezir Mehmed-paša Sokolović vješto je zatajio njegovu smrt, da njegova iscrpljena vojska ne bi izgubila moral. Nakon što su 7. rujna vatrenim strijelama i loptama zapalili grad, Turci su očekivali predaju, ali Zrinski i preživjeli junaci provalili su iz grada, te su junački poginuli, skupo plaćajući svoje živote.
Mrtvom Zrinskom janičarski je zapovjednik dao odsjeći glavu.
Junačko djelo Nikole Zrinskog, ili kneza Mikule, kako su ga još zvali, izazvalo je divljenje čitave Europe.
Znameniti francuski kardinal Richelieu, ministar na dvoru kralja Luja XIII., napisao je:
“Čudo je trebalo da Habsburško Carstvo preživi. I to čudo dogodilo se u Sigetu”.
Uz brojne hrvatske, sačuvane su čak i njemačke narodne pjesme o hrabrom vitezu Nikoli Zrinskom i opsadi Sigeta.
Hrvatsko-ugarski velikaš koji je kod Sigeta pao junačkom smrću imao je i prije same bitke veliki ugled pred svojim istaknutim srednjoeuropskim rođacima. U jesen 1563. g. na skupštini u Požunu povjerena mu je najveća čast u Kraljevini Ugarskoj, čast palatina, a u kolovozu 1565., pak, povodom glavnog događaja reprezentacije vlasti u Habsburškoj Monarhiji, pogreba Ferdinanda I., on nosi u Beč kopiju Svete krune.
