Na dan presudne bitke za Beč vojska je sudjelovala na misi. Molila se krunica, a u boj protiv Osmanlija krenulo se s pouzdanjem u sveto i nepobjedivo Ime Marijino. Nakon mise i molitve kralj je došao pred svoje vojnike i rekao: “Pouzdajući se u sveto i nepobjedivo Ime Marijino, hrabro naprijed!”
Dolazak Turaka sve do Beča bila je ozbiljna prijetnja cijelom Zapadu. Kada je turska vojska opsjela Beč, bečke crkve bile su prepune vjernika koji su vapili Mariji za pomoć: “Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas!”, piše bitno.net.
Pobjeda je izvojevana 12. rujna 1683. godine, nakon što su na bojište prispjele poljske čete na čelu s poljskim kraljem Janom Sobieskim. Na dan presudne bitke vojska je sudjelovala na misi. Molila se i krunica, a u boj se krenulo s pouzdanjem u sveto i nepobjedivo Ime Marijino. Nakon mise i molitve kralj je došao pred svoje vojnike i rekao: “Pouzdajući se u sveto i nepobjedivo Ime Marijino, hrabro naprijed!”
Uz moćni Marijin zagovor neprijatelj je pobijeđen, a poljska vojska pobjedonosno je ušla u Beč. Pobjeda je bila početak sloma velike turske sile. Ovo nije jedini blagdan potaknut Marijinom pomoći u nevolji. Mariju se zazivalo i u drugim ratnim i drugim opasnostima kojima je čovjek bio izložen. Crkva bilježi brojne prigode Marijina zagovora. Za njih joj se zahvaljuje blagdanima i drugim molitvama i slavljima, a u sjećanju se drže spasenjski Božji zahvati.
Opći crkveni kalendar, obnovljen 1969. godine, ovaj blagdan više ne spominje kao obvezan za cijelu Crkvu, ali se slavi u mnogim krajevima, na lokalnoj razini. Cijela Austrija ga, iz razumljivih povijesnih razloga, i nadalje svečano slavi. Kako je taj blagdan u našem puku još uvijek prilično uvriježen, mi ćemo ga i dalje pobožno slaviti na današnji dan. (Bitno.net, narod.hr) ČUDO (Marijino) s požarom kod barutane (Pulvermagazin) – je doista bilo pravo čudo iako je tu bila i hrabrost zapovijednika Starhemberga kojim je sam svojim rukama gasio požar.
“Zlo se povećalo što se u blizini crkve benediktinaca porodila vatra, a u blizini se nalazilo skladište oružja i puščanog praha koje je tada bilo još puno. No na sreću vatra je ugašena izvanrednim marom Rüdigera Starhemberga, izvrsnog i hrabrog zapovjednika grada” (Dočkal, Hrv. Kolegij u Beču).
POLJACI DOLAZE! – Među njima je bilo i “poljskih Hrvata”. No došli su i mnogi drugi odredi carske vojske i saveznika. Sjetimo se ovdje i na druge Hrvate: U najvišem rangu branitelja bio je biskup (Bečkog Novog Mjesta) Lav Kolonić – duša obrane i 2 pukovnije Hrvata pod Dünewaldom.
Hrvatski konjanici brane i Bečko Novo Mjesto, a sam Beč brane Hrvatski konjanici Lodrona i Kerija, Hrvatski konjanici Rikardićeve/Ricciardi pukovnije, Frano Gundulić sa svojim (“njemačkim”) regimentom kirasira (oklopnici), “Četa hrvatskih vojnika od 600 ljudi koji su…doprinijeli lavlji dio” (Dočkal). Tu je i
poručnik/Leutnant Gregović u Heisterovom regimentu, major Martin Pritila, barun Hušin, kapetani/Hauptmann: Kuš, Mihačević, Malović, Molin, Roman, Sabelić. Krsto Erdödy, rođak bana Nikole Erdödyja bio je u carskoj pratnji,
Nikola Erdödy predvodio je 100 Hrvata. Adam Zrinski „Generalwachtmeister“ bio je na čelu jedne čete/Heerschar Hrvata, Juraj Križanić je bio vojni kapelan/Feldkurat u vojsci kralja Jana Sobjeskoga. Poljaci su se naravno borili za „čast kršćanskog imena“, ali su za ratne troškove dobili i novac od pape.
Vojvoda/Herzog Karlo Lotarinški (v. Lothringen) – to je Kačić-Miošićev (Pisma od Beča) “duka od Lorene” (tal. Lorena, franz. Lorraine = Lotaringija) bio je vojskovođa koji je zapovjedao carskom i savezničkom vojskom kao dijelom oslobodilačke vojske/ Entsatzheer.
“Dne 13. septembra …unišao je (kralj J. Sobjeski) u grad, pa je u dvorskoj crkvi (= Augustinerkirche) …bacivši se na zemlju jakim glasom zapjevao «Te Deum laudamus»…. Poslije se vratio u tabor i više nije dolazio u grad. (…) Dne 14. septembra je (car Leopold I.) unišao u grad, pa je …došao najprije u crkvu sv. Stjepana. Ondje je služio sv. misu i obavio Tebe Boga hvalimo gospodin Kolonić…” (Židić/Dočkal).
Ne zaboravimo na kraju niti na Krabata-Janka Šajatović u pratnji saksonskog kneza izbornika Johanna Georga III. Na dan Imena Marijinog 2020. – oslobođenja Beča – su na Kahlenbergu (brdo-Goljet-zvano) bilipapinski nuncij i poljska veleposlanica uz domaće političare.
