Dok se početkom 21. stoljeća sve više i više čuje za različite „svjetske dane“ jela i drugih aspekata života koji su više ili manje vrijedni spomena, jedan se nalazi u debeloj sjeni, a to je Svjetski dan štednje.
„I ove godine (o. a. 1911. u Vinkovcima, novine Svjetlost – srpanj 1911.), kao i lane, namjeravamo mi Vinkovčani proslaviti „Narodni blagdan“. I ove godine, mislimo mi čitavu slavu upriličiti tako, kako bi od nje bilo i moralne i materijalne koristi, t.j. tako, da se ideja „Narodnoga blagdana“ popularizira, da svaki naš čovjek shvati i spozna, zašto se taj dan slavi i koje mu je značenje u narodnom i kulturnom pogledu…“
U članku pod nazivom „Narodni blagdan“ riječ je o blagdanu svetih Ćirila i Metoda. Danu početkom srpnja kada su se diljem Slavonije, Srijema i Baranje, ali i drugih dijelova Republike Hrvatske nekada slavili suzaštitnici Europe.
Nekoliko desetljeća kasnije, nakon nestanka Austro-Ugarske Monarhije u sklopu koje je bila slavonska i srijemska ravnica, slavonsko gorje i zagorski bregi, ali i jadranska obala, otoci i ostali dijelovi Dalmacije, kao i Lika, papa Ivan Pavao II. proglasio ih je suzaštitnicima Europe.
Također su zadnjih godina srednjoeuropske, ali i takozvane podunavske Monarhije kao i desetljećima ranije i kasnije dalmatinske, zagorske, ličke i šokačke obitelji održavali i suvremenim rječnikom, promovirali običaje vezane uz Badnjak i Božić. Tako se recimo u okolici Iloka unosila slama uz riječi „Hvaljen Isus. Čestitam vam Adama i Evu i skoro Isusovorođenje.“
Kao i u mnogim drugim krajevima tako je i u slavonskoj Podravini najčešće domaćin unosio spomenutu slamu. Samo što je prema zabilježenim sjećanjima u selima uz Dravu govorio „Sretan Božić, Isusovo porođenje, da svi budete živi i zdravi. Dao Bog zdravlja i našoj marvi. Kobile se ždrijebile, krave se telile, krmače prasile, ovce janjile.“
Desetljećima su se navedeni i slični običaji održavali ili se slavio „narodni blagdan“. Dok se početkom 21. stoljeća sve više i više čuje za različite „svjetske dane“ jela i drugih aspekata života koji su više ili manje vrijedni spomena, jedan se nalazi u debeloj sjeni, a to je Svjetski dan štednje. Nalazi se u sjeni noći vještica. Dan koji ima tradiciju, što stvorenu kroz procese dugih trajanja u nekim drugim dijelovima Europe i svijeta, što kroz umjetno stvorene procese uzrokovane globalizacijom i potrošačkim mentalitetom. Tada se višestoljetni običaji mogu čuti u pričama, pročitati u kronikama ili uz sve veći napor negdje i vidjeti. Nakon noći vještica slijedi advent šarenih predmeta i različitih potreba koji je izgleda sve prihvatljiviji od Adventa ili Došašća kojeg odlikuje pokora i spremanje za dolazak Božića.
Uspoređujući kontekst, način života i navike ljudi prije četiri desetljeća kada su sveti Ćiril i Metod proglašeni zaštitnicima Europe ili iz vremena Austro-Ugarske Monarhije i vrijeme velikih mogućnosti interneta i drugih komunikacija 21. stoljeća, možemo primijetiti da je došlo do velikih promjena.
Do promjena u kojima običaji i tradicija stanovnika između rijeka Drave, Dunava i Save, kao i stanovnika podno Ćićarije, Velebita, Dinare i uz Jadransko more jednostavno nestaju.