8.5 C
Zagreb
4.7 C
Zürich
7.3 C
New York
14.9 C
Buenos Aires
16.2 C
Melbourne
Četvrtak, 25 travnja 2024
spot_img

Prvi Hrvati koji su oplovili Zemlju

Velikom dijelu ljudi su poznati naši znameniti istraživači i putnici koji su u prošlosti, zbog raznih razloga, odlučili putovati i upoznati svijet. Čuli ste za Marka Pola, no jeste li čuli za imena: Vice Bune, Ivan Ratkay, Ferdinand Konščak, Ignazije Szentmartony?

Također su u modernije vrijeme poznati putovi braće Seljan, priče o putovanjima Mate Šimunovića i njegovog vjernog psa Globusa, zapisi moreplovca i književnika Jože Horvata koji je zaokružio Zemlju sportsko-rekreacijskom jedrilicom ili zadnjem u nizu pustolovu Saši Fegiću koji je je prvi pod hrvatskom zastavom uspio oploviti svijet.

I dok se bokeljskog kapetana, pomorca od zanata Ivu Visina slavi “kao prvog Hrvata koji je oplovio svijet”, tj. šestog moreplovca kojem je to nakon Magellana pošlo za rukom, Brođanin Tomo Skalica već je oplovio pola zemaljske kugle.

Žalosno da se o Tomi Skalici, prvom Hrvatu koji je oplovio Zemlju, teško može naći išta zapisano u hrvatskim leksikonima i enciklopedijama.

Tomo Martin Skalica rodio se u Brodu na Savi (nekadašnji naziv za Slavonski Brod) 3. siječnja 1825., a pretpostavlja se da je umro između 1885. i 1889. godine. Jedni misle da je umro u Brodu a drugi su skloniji vjerovanju da se vratio na Havaje u koje je bio zaljubljen.

Skalica je svladao tek nekoliko razreda Trivialschule (pojam za “niže” njemačke škole) i postao staklar koji se bavio jednim od obiteljskih poslova. Tomini roditelji bili su Tomo Skalica i Marija rođena Križanović. Otac je bio imućan, jer su uz imetak u gradu Skalice posjedovali i veliki vinograd u Brodskom brdu s prostranom vinogradarskom kućom. 1820. godine u novom gradskom magistratu otac je bio izabran za vanjskog vijećnika, čime je nastavljena obiteljska tradicija sudjelovanja Skalica u upravljanju gradom. Sin Stjepan (brat putopisca) pedesetak godina kasnije postat će gradski senator. Sam putopisac Tomo imao je tri sina, ali niti jedan nije imao muškog potomstva pa je njihova loza izumrla. Grobnica Skalica na gradskom groblju davno je nestala.

Tomo Skalica je poznavao njemački, engleski i ruski jezik.

Tih godina uzrok iseljavanja stanovništva iz Hrvatske i Slavonije nije bio samo potraga za poslom i bijeda stanovništva, već i mađarizacija preko škola i željeznica, te neodređeno političko i ekonomsko stanje u Hrvatskoj i Slavoniji. Društveno-politički aktivan Tomo Skalica je i sam teško podnosio vrijeme Bachovog apsolutizma te je odlučio iseliti.

Migracije stanovništva unutar Austro-Ugarske Monarhije je dosegnula toliko velike razmjere da je Hrvatsko-slavonski sabor 1906. godine izglasao novu zakonsku osnovu o “izseljivanju” iz Hrvatske i Slavonije, koja je nastojala suzbiti nekontrolirano iseljavanje. Veće grupe hrvatskih iseljenika krenule su u Ameriku kada su 1848. godine kod Sutter Creeka u Kaliforniji otkrivene bogate naslage zlata. Upravo o „zlatnoj groznici“ je prvi izvještavao Tomo Skalica u časopisu Neven koji je izlazio u Zagrebu 1854. i 1855. godine. Upozoravale su tadašnje novine kako ljudska lakovjernost o američkom načinu lijepog života može vrlo neugodno razočarati one koji se odluče na iseljavanje.

Postojale su i administrativne prepreke iseljavanju. Naime od 1885. godine u SAD-u je prihvaćen i zakon kojim se u zemlju zabranjuje dolazak unaprijed unajmljenim radnicima (contract labor), a uvedene su tada i dvije vrste evidencije za kontrolu priljeva stanovništva: federalni popis pučanstva i migracijska statistika. Evidencije doseljenika u SAD-u vode se od 1898., ali do 1907. godine nije bilo jedinstvenog stava o useljavanju, stoga je Kongres SAD-a imenovao posebnu komisiju koja će detaljno proučiti pitanja migracije.

Na put oko svijeta hrvatski pustolov Tomo Skalica krenuo je 20. listopada 1851. godine.

Uputio se finskim kitolovcem iz Bremena preko Atlanskog oceana u jugozapadnom smjeru, prema Americi. Skalica je oplovio Ognjenu zemlju, stigao u San Francisco, a zatim preko Havajskog otočja i Tihog oceana uplovio u Petropavlovsk na Kamčatki. Tovar istopljenog ribljeg ulja posada je prodala na japanskom otoku Nagaisaki i onda se, preplovivši uz Aljasku, našla u Australiji te tek onda vratila u Europu.

Putovnica Tome Skalice, prednja strana, Tomo Skalica, Galijom oko svijeta, Muzej Brodskog Posavlja, Sl. Brod 2007.

Bilo kako bilo Skalica je živ i zdrav početkom 1855. stigao u London gdje je, nakon nekoliko mjeseci čekanja, dobio putovnicu te se preko Beča vratio u Slavonski Brod. U Brodu pada u egzistencijalnu krizu, Skalicama je izgorjela obiteljska kuća. Otac Tomo, shrvan gubitkom obiteljske kuće, 3. veljače 1856. naprasno umire i sin Tomo Martin ostaje bez sigurnog životnog oslonca. Novinar, pisac i pjesnik Slavko Mirković navodi kako će se tijekom desetak sljedećih godina još poneki podatak o Tomi i bratu mu Stjepanu i naći u magistratskim i policijskim spisima, no poslije toga se Tomi gubi trag.

Putovnica Tomo Skalica, stražnja strana, Tomo Skalica, Galijom oko svijeta, Muzej Brodskog Posavlja, Sl. Brod 2007.

Skaličini putopisi inače su kontinuirano objavljivani u Nevenu, tjedniku Matice hrvatske, od 13. rujna do 22. prosinca 1855. te opet 1856. godine. Na objavljivanje su ga poticali prijatelji iz dječačkih dana Andrija Torkvat Brlić (svekar Ivane Brlić Mažuranić ) i Matija Mesić. Premda na kraju teksta u zadnjem broju stoji „Dalje sliedi“, Skaličinih putopisa u Nevenu više nije bilo. Tek je dr. Slavko Ježić 1955. uvrstio Skalicu u antologiju hrvatskih putopisaca, a 1957. dr. Ivo Brlić (sin poznate književnice) objavio je u Zborniku zagrebačke Klasične gimnazije kratki životopis Tome Skalice. U tom tekstu Brlić navodi da je staklar Skalica bježeći od ugarskih kontrarevolucionarnih pogroma (Bachov apsolutizam) sasvim slučajno postao istraživač i putopisac koji je o svojim dojmovima napisao zanimljivo i pouzdano štivo. Knjigu Galijom oko svijeta koja sadrži sve Skaličine putopise objavila je Udruga građana Baština u Slavonskom Brodu 2007. godine. Putni list Tome Skalice za povratak iz Londona doma čuva se u Muzeju Brodskog Posavlja i iz njega se može iščitati Skaličina fizionomija. Ne postoji ni jedan Skaličin portret, ali zato postoji ulica Tome Skalice u Slavonskom Brodu. (wikipedia.hr)

POVEZANI ČLANCI

Najnovije