Jedne večeri stari Indijanac sjedio je pokraj logorske vatre sa svojim sinom.
Pao je mrak, drveće oko njih bacalo je sjene, a vatra je pucketala.
Indijanac je zamišljeno pogledao u plamen. „Zapaljeno svjetlo i tama su kao dva vuka,
koji žive u našim srcima.” Sin ga je upitno pogledao.
Nakon razdoblja šutnje, Indijanac je započeo priču. „Onaj – crni vuk je zao.
Radi sa strahom, ljutnjom, brigom, krivnjom, lažima, ugnjetavanjem, predrasudama, ljubomorom, zavišću, pohlepom, ohološću, arogancijom, neprijateljstvom i mržnjom. On je osvetoljubiv, agresivan i okrutan.
Drugi – bijeli vuk je dobar. Koristi naklonost, povjerenje, iskrenost, otvorenost, ljubav, dobrohotnost, ljubaznost, razumijevanje, suosjećanje, prijateljstvo, mir, obzirnost, spokoj, nadu, velikodušnost, zahvalnost, istinu i radost. Ovaj vuk je pun ljubavi, nježan i suosjećajan. Unutar svakog od nas živi bijeli i crni vuk. Između ta dva vuka se vodi stalna borba.”
Sin je zamišljeno pogledao u plamen užarene vatre. Razmišljao je o očevim riječima i nakon nekog vremena upitao:“Reci oče, koji od vukova pobjeđuje u borbi?”
Indijanac ga je pozorno pogledao i odgovorio:“Vuk kojeg hraniš pobjeđuje!”
Ova priča o dva vuka jasno nam poručuje: Svi doživljavamo negativne i pozitivne emocije. Najbitnije je biti svjestan tih emocija te se upitati kojeg vuka u sebi hranimo.