Ako vas put nanese u Osijek ili Vukovar, pođite do Aljmaša, lijepog malog mjesta koje se smjestilo na obali rijeke Dunav. Aljmaš posebno zaživi za Veliku Gospu, kad u svetište dođu hodočasnici iz bliza i daleka.
Za mjesto Aljmaš koje se smjestilo na obali rijeke Dunav mnogi su čuli tijekom Domovinskog rata. Ovo selo u općini Erdut, koje se prvi put spominje 1332. godine poznato je po svetištu Gospe od Utočišta. Nakon što su 1667. godine iz Slavonije protjerani Turci, u mjestu Laško (Lug) Isusovci podižu crkvu u čast BDM, sa željom da to postane Gospino svetište, a 1697 g. donose iz Osijeka Gospin kip. Nakon što su 1704.g. katoličku crkvu u Laškom (Lugu) prisvojili Kalvini, Isusovci spašavaju kip, donose ga u Aljmaš i proglašavaju ga Gospinim svetištem. Već četiri godine kasnije u Aljmašu se gradi veća crkva koju posvećuje biskup Đuro Patačić.
Na brežuljku iznad Aljmaša 1726. godine Isusovci podižu Kalvariju, a 1807. godine Aljmaš postaje župom. Nakon što je 1846. godine u velikom požaru izgorjela crkva s Gospinim kipom, spašena je kopija kipa koja je smještena u udolini, udaljenoj nekoliko stotina metara od svetišta. Tu se nalazi i izvor vode nad kojim je podignuta kapelica i zasađene lipe i to mjesto se zove “Gospa pod Lipom”. Već godinu dana kasnije gradi se na istom mjestu nova crkva koju 1852, godine posvećuje đakovački i srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer. Pet godina kasnije biskup daruje aljmaškom svetištu Gospin kip, izrađen u Beču koji se i danas tamo nalazi.
Tijekom komunističkog režima (1945. -1990.) na dnevnom redu bilo je ometanje hodočasnika i zabrana hodočašća. Već na samom početku Domovinskog rata, 1991. godine srpske paravojne jedinice srušile su aljmašku crkvu i svetište. Pod neobičnim okolnostima 1992. godine u ruševinama crkve nađen je Gospin kip koji je smješten u Osijek. Aljmašani i Gospa iz progonstva se vraćaju 1998. godine, a 2001. godine započinje gradnja crkve i svetišta. Gradnja crkve je završena 2003. godine, posvećena je u povodu proslave tri stoljeća aljmaškog svetišta 2004. godine. Tad je počela izgradnja aljmaške Kalvarije koja je u sklopu cjelovitog projekta aljmaškog svetišta završena 2007. godine.
Malo netipično za ovaj, ravan dio naše domovine, selo je smješteno na obroncima brežuljka Čvorkovca. Na samom ulazu u mjesto, s lijeve strane nalazi se Kalvarija, pogled koji se s Kalvarije pruža na Aljmaš i Dunav vrijedan je bar jednog putovanja u ovo svetište. Crkva Gospe od Utočišta koja se nalazi u srcu Aljmaša pomalo je neobičnog izgleda. Kreacija je to koju su osmislili arhitekti Maja Furlan Zimmermann, Iva Gajšek i Mirko Buvinić.
Iako i nema bogatu gastronomsku ponudu, toplo bih svakom preporučila da posjetite Aljmaš. Ako dođete ljeti, obavezno pođite do “Gospe pod Lipom”. Uz cvrkut ptica u debelom hladu možete se prepustiti molitvi i osvježiti hladnom, izvorskom vodom.
Šetnica uz Dunav pokazat će lijepo uređene okućnice kuća i vila ljudi koji su, po svemu sudeći ovdje pronašli svoj mali kutak raja. Tijekom obilaska u luci je stajao jedan, gle čuda švicarski kruzer. Turisti su pomalo izgubljeno šetali kroz mjesto, i zaista je šteta što je slaba gastronomska ponuda i što im se nigdje ne nude informacije o ovom lijepom mjestu.
Ako navratite u Aljmaš, obratite pažnju na tablu “Susi’s Cake”. O onom što će vam se tamo ponuditi od jedne Njemice koja je prije 18. godina doselila u Aljmaš kojeg zove “moj mali raj” pisat će u jednom zasebnom članku.
