Ono što je zamišljeno i ostvareno u sklopu podrške raseljenima iz Ukrajine potaknulo je nažalost diskusiju ispunjenu ne samo negativnim nego i ružnim komentarima. Je li se govor mržnje ispod objave članka mogao na vrijeme zaustaviti?
Poznato je da su socijalne mreže postale mjesto gdje mnogi ispoljavaju svoje nezadovoljstvo, poznato je također da najveći dio onih koji komentiraju ne pročitaju sadržaj članka nego komentiraju upise ostalih. I tako se zavrti priča koja na kraju sa sadržajem napisanog i nema puno zajedničkog. To se dogodilo prošli tjedan kad je Radio Vrbovec objavio na svojoj facebook stranici članak o novootvorenom frizersko-kozmetičkom salonu u prostorijama Crvenog križa za žene iz Ukrajine. Skupilo se u dva dana više od 300 komentara, najveći dio negativnih.
Jedan od komentara… screenshot fb Radio Vrbovec
Često slušam radio Vrbovec i pratim njihove objave te sam se zapitala čitajući komentare kako se osjećaju one žene koje se u komentarima spominju ako i one to čitaju?
Oko 150 raseljenih osoba iz Ukrajine, u prvom redu žena i djece koji su morali napustiti svoje domove smješteno je u Vrbovcu. S nekima su stigli njihovi roditelji, jedan dio je onih, sretnijih jer su im životni suputnici s njima, zaposleni za tvrtke koje rade u Hrvatskoj, a ima i onih čiji su supruzi ostali u Ukrajni. Profili žena su različiti, došle su s različitim iskustvima i sa različitim znanjem. Budući da su tu već više mjeseci te da među njima ima frizerki i kozmetičarki, međusobno si u svom smještaju, zahvaljujući doniranoj opremi šišaju kosu itd…
Da bi se tim ženama bar donekle olakšala njihova svakodnevica, u sklopu psihosocijalne pomoći, a zahvaljujući velikodušnim donatorima koji su poklonili opremu, GDCK Vrbovec dao je na raspolaganje jednu svoju prostoriju. Prostorija je uređena i žene sad mogu jedna drugoj ošišati kosu, urediti nokte i slično. I to je to! Ili bi to trebalo biti to. Drugačije je mislio veliki dio komentatora koji su osudili ovu akciju, u smislu – što bi se te žene trebale uređivati, zar im nije dovoljno što imaju smještaj i hranu…?
Ravnateljica Jelena Mucak pojasnila nam je situaciju i angažman Crvenog križa kad su u pitanju osobe iz Ukrajine koje su smještene u Vrbovcu: – Od samog dolaska ovih ljudi iz Ukrajine pa do danas postojale su različite inicijative da im se pomogne. Brojni donatori su donosili različite potrepštine, od odjeće i obuće, higijenskih potrepština, bicikla za djecu, igračaka, televizora, računala i drugih stvari. Između ostalog doniran im je pribor za manikuru (tvrtka iz Bjelovara), oprema za šišanje (friziranje), pedikuru… Sva ta oprema službeno je donirana Crvenom križu za potrebe raseljenih osoba iz Ukrajine. Kako u hotelu gdje borave nije bilo uvjeta za pospremanje stvari te su se iste nalazile u sobama, odlučeno je da se oprema pospremi na sigurnije mjesto te da bude dostupna svima za korištenje. Obzirom da je sva oprema donirana osjećali smo potrebu donatorima javno zahvaliti i pokazati im gdje se nalazi te da ju nitko nije odnio svojoj kući. Kao kod svake donacije, poštujemo volju donatora i u tu svrhu donacije i koristimo. Dogovorili smo sa ženama iz Ukrajine da tu opremu mogu koristiti u prostoriji koja im je za to stavljena na raspolaganje. Naglasak stavljam na to da one ne smiju primati vanjske klijente niti usluge naplaćivati. Kad se preselimo u svoju zgradu koja se trenutno gradi, oprema se također seli i koristit će kasnije za kreativne radionice starijih osoba i to opet bez ikakve naknade, pojašnjava ravnateljica. Nakon što je krenulo komentiranje, primila je isti dan više poziva od uznemirenih žena koje su osjetile strah i nesigurnost te su postavile pitanje da li je uopće dobro da se nalaze u novootvorenom salonu.
– U Vrbovcu smo se od samog početka osjećale dobrodošli. Ljudi su srdačni i puni razumijevanja, kaže nam u razgovoru jedna od njih. – Žalosti nas što sad imamo priliku pročitati ovako ružne komentare jer smo se veselile salonu. Tu se možemo uz obavljanje tretmana družiti, razgovarati a to nam olakšava naš život jer slušajući vijesti iz Ukrajine svi strijepimo i nemamo previše lijepih trenutaka.
– Rijetko da koju noć prespavamo, moje roditelje nisam dva dana čula. Teško mi je kao i drugima, govori nam druga sugovornica i postavlja pitanje: – Zašto ljudima smeta ako si kroz salon bar malo želimo uljepšati našu svakodnevicu?
Nakon razgovora s ravnateljicom i te dvije žene koje bi bile najsretnije da svoju Ukrajinu nikada nisu morale napustiti postavlja se pitanje što je točno ponukalo ljude da tako ružno reagiraju? Je li to osobno nezadovoljstvo, jal, ljubomora? Je li to prava slika našeg naroda?
Iako je informacija o otvaranju salona objavljena na više portala, diskusija s upitnim komentarima uočena je samo ispod objave na facebook stranici radija Vrbovec. Nakon određenog vremena oni su objavu i komentare izbrisali i ne znamo kako će se situacija u Vrbovcu dalje odvijati.
Govor mržnje koji se ispod te objave širio trebalo je pravovremeno zaustaviti jer kao takav ne treba niti građanima Vrbovca niti hrvatskom narodu koji je uvijek bio solidaran i spreman pomoći kad je to trebalo.