Za sve vas koji me pratite i koji ste zatražili više informacija predstavljam u članku dio nacionalnog parka Sjevernog Velebita – Zavižan.
Kao osobi čiji su korijeni s Velebita, oduvijek mi je bila želja bolje ga upoznati. Dugi niz godina, kao što je to kod mnogih koji svoj život provode u inozemstvu, godišnji su odmori uvijek bili prekratki da bi mogli obići sve ono što bi željeli. Povratkom u domovinu ukazuje mi se prilika posjetiti sve one krajeve koje do sada nisam upoznala. Moji putopisi namijenjeni su onima koji ne traže zahtjevna putovanja, za one koji žele u prvom redu uživati u ljepotama Domovine.
Do Zavižana koji se nalazi u nacionalnom parku Sjeverni Velebit možete doći s morske strane preko Sv. Jurja ili preko kontinentale – od Otočca, preko Švice i Krasna. Automobilom se može doći do parkirališta ispod planinarskog doma a može se parkirati na ulazu u nacionalni park, kod Babić Siče gdje se kupuje ulaznica. Do Zavižana se od tog mjesta šumskim stazama može doći za dva sata. Ako imate zdravstvenih tegoba, možete automobilom i do samog doma doći, rekao nam je na upit ljubazni gospodin.
Mi smo došle do gornjeg parkirališta te krenule do planinarskog doma koji se nalazi na 1594 m/nm i do kojeg stižete za 15 minuta. Ako vašu grupu najavite, postoji mogućnost da vam pripreme ručak, uz prethodnu rezervaciju imate i mogućnost smještaja. Nakon što smo, uz kavu i, kako je rekao domaćin “piće okrijepe” dobile dovoljno informacija, krenule smo na Veliku Kosu koja je nekih par stotina metara od planinarskog doma udaljena i nalazi se na visini od 1622 m. Prekrasno cvijeće između kojeg se ljepotom ističe proljetni encijan susreće vas tijekom uspinjanja a leptirići prate na svakom koraku ako te došli u proljeće. Pogled koji se pruža s Velike Kose na more i otoke s tog mjesta je veličanstven. Neke otoke ćete odmah prepoznati, ostale potražiti na karti pa ćete znati da su otoci koje ste vidjeli Krk, Rab, Goli otok, Prvić i Sveti Grgur, ako je vrijeme lijepo vidjet ćete i Cres.
Pogled prema unutrašnjosti, uz predivno zelenilo otkriva vam Vučjak, Balinovac i Veliki Zavižan. Nakon što smo se nauživale pogleda, spustile smo se do kapelice sv. Ante Padovanskog koja je izgrađena 2000.g., u koju se može ući i pomoliti. Svake godine, 13. lipnja kod kapelice se održava sv. misa. Nekoliko stotina metara dalje nalazi se Velebitski botanički vrt koji je osnovan 1967. godine, na inicijativu dr. Frana Kušana. Ako želite pogledati sve biljke, možete u vrtu provesti i više od sat vremena. U sredini se nalazi Balinovačka ponikva oko koje vodi kružna kamenita staza duga nekih 600 metara. U vrtu se nalazi oko 300 biljnih vrsta, najveći dio njih su samonikle, a neke su s ostalih dijelova Velebita. Među tm divnim biljkama uočit ćete rijetke velebitske vrste: npr. velebitsku degeniju, velebitski klinčić, hrvatsku gušarku i mnoge druge, predivne biljke. Tko želi uživati u punoj ljepoti botaničkog vrta, preporuča se da ga posjeti u lipnju i srpnju jer tada mnoge biljke cvjetaju.
Kod botaničkog vrta je putokaz koji vas usmjerava prema Premužićevoj stazi koju je projektirao i gradio inženjer šumarstva Ante Premužić. Staza se proteže od Zavižana do Baških Oštarija i duga je 57 km, odlično je uređena i može se preporučiti i onima koji traže lagane planinarske puteve. Taj dan sam kroz šumu, pokraj veličanstvenih stijena prošla nekih 8 km, uživajući u ljepotama ovog divnog kutka naše domovine.
Moj drugi posjet planirala sam tako da sam stigla uživati u zalasku sunca. Osjećaj potpune sreće koji se osjeti u tim trenucima nije moguće opisati. Jedino što u tom savšenstvu ljepote čujete je vjetar.
Na Velebitu bi mogli provesti i cijeli mjesec dana i opet bi nešto nedostajalo. Zavižan je idealan za jednodnevni izlet u bilo koje godišnje doba. Sigurno ću ovaj divan kraj posjetiti i treći posjet a tada će sigurno biti isplanirano i noćenje.
Galerija:
