Izlaganje dr.sc. Monike Balije u okviru konferencije održane 2020. godine na Fakultetu hrvatskih studija u Zagrebu.
Hrvatski prostor i društvo već se stoljećima suočavaju s intenzivnim migracijama stanovništva, stoga bismo iseljavanje iz Hrvatske mogli promatrati kao povijesnu konstantu obilježenu s nekoliko velikih iseljeničkih valova. Posljednji od njih potaknut je ulaskom Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja 2013. godine, odnosno otvaranjem tržišta rada zemalja članica Unije za hrvatske državljane. Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju do danas, zaključno s posljednjim dostupnim podatcima Državnoga ureda za statistiku za 2021. godinu, iz Hrvatske je iselilo 303.629 osoba. Vrhunac recentnoga iseljeničkoga vala i najveći neto migracijski saldo Republike Hrvatske s inozemstvom pritom je zabilježen 2017. godine kada su iselile čak 47.352 osobe, dok je uselilo njih 15.553. Istovremeno, u razdoblju recentnoga iseljeničkoga vala u Hrvatsku je useljeno 195.341 osoba, pritom najviše njih (133.081) posljednje četiri godine (2018. – 2021.) kada je zabilježen povećani priljev stranaca u Republiku Hrvatsku.
Tradicionalna odredišta koja su hrvatske emigrante privlačila još u prošlom stoljeću, poput Njemačke i Austrije, i u recentnom su iseljeničkom valu najprivlačnije odredišne zemlje hrvatskih iseljenika, dok se među novijim odredištima brojem iseljenih u istu posebno ističe Irska. U potonje tri zemlje prema podatcima Državnoga zavoda za statistiku iseljeno je ukupno 169.790 osoba, točnije 55,9 % ukupnoga kontingenta iseljenih od 2013. do 2021. godine. Od preostalih zemalja brojem iseljenih u iste u razdoblju od 2013. do 2021. godine ističu se Švicarska, Italija, Slovenija, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo, dok je značajan broj iseljenih zabilježen i u Bosnu i Hercegovinu i Srbiju.
Izvor spomenutih kvantitativnih podataka o obujmu iseljavanja iz Hrvatske godišnja su izvješća Državnog zavoda za statistiku o migracijama temeljena na podatcima koje prikuplja MUP. Ista definiciju međunarodnog migranta temelje na konceptu uobičajenog mjesta stanovanja prema kojem se doseljenima iz inozemstva i odseljenima u inozemstvo smatraju osobe koje su promijenile uobičajenu državu stanovanja na razdoblje koje je (ili se očekuje da će biti) dugo najmanje godinu dana. Prikupljanje podataka pritom je temeljeno na zakonskoj obvezi prijave i odjave prebivališta (NN 144/12, 158/13) prema kojoj je svaka osoba koja iseljava iz Hrvatske zbog trajnog nastanjenja u drugoj državi dužna odjaviti prebivalište prije preseljenja, odnosno evidentirati privremeni odlazak dulji od godinu dana. Ipak, mnogi se navedenih propisa ne pridržavaju, bez obzira na propisane novčane kazne. Spomenute metodološke manjkavosti pri prikupljanju podataka o vanjskoj migraciji Hrvatske i nepostojanje registra stanovništva koji bi nam omogućavao primjenu tzv. neposredne metode proučavanja vanjske migracije, stoga nas nužno upućuju na konzultiranje dostupnih statističkih podataka odredišnih zemalja najvećega broja recentno iseljenih stanovnika Hrvatske.
Najprivlačnije odredište hrvatskih emigranata iseljenih nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju je Njemačka, u koju je prema podatcima Državnoga zavoda za statistiku od 2013. do 2021. godine iselilo čak 137.699 osoba. Najveći je porast iseljenih iz Hrvatske u Njemačku vidljiv u razdoblju 2013. – 2014. godine, dok je najveći broj iseljenih zabilježen u godini vrhunca iseljeničkoga vala iz Hrvatske (2017. godine). Iako već i podatci Državnoga zavoda za statistiku upućuju na zabrinjavajući obujam recentnoga iseljavanja iz Republike Hrvatske, podatci Saveznoga statističkoga ureda Njemačke još su alarmantniji i u razdoblju recentnog iseljeničkog vala (2013. – 2021.) evidentiraju čak 327.344 useljena Hrvata. Najveći je broj Hrvata useljenih u Njemačku pritom zabilježen 2017. godine (56.265). Utjecaj ulaska Hrvatske u Europsku uniju na doseljavanje Hrvata u Njemačku zorno je vidljiv u podatcima Saveznog statističkog ureda Njemačke o broju Hrvata useljenih 2013. (17.683) i 2015. (50.628) godine, odnosno njihovom gotovo utrostručenju, dok se u godinama prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju broj Hrvata doseljenih u Njemačku kretao između 4.000 i 8.000 osoba. S obzirom na obujam i intenzitet recentnoga iseljavanja u Njemačku te znatno manji obujam povratnih tokova iz Njemačke u Hrvatsku ne čudi podatak o čak 434.610 Hrvata u Njemačkoj popisanih na dan 31. prosinca 2021. godine. Istih je 2013. godine u Njemačkoj bilo “tek” 240.543.
Osim Njemačke, među privlačnim odredišnim zemljama recentnih hrvatskih iseljenika ističe se i Austrija u koju je prema podatcima Državnoga zavoda za statistiku od 2013. do 2021. godine iseljeno 22.168 stanovnika Hrvatske. Manjkavosti hrvatske evidencije iseljenika potvrđuje i Središnji ured za statistiku Austrije koji useljenike u Austriju evidentira prema nacionalnosti i zemlji rođenja te u razdoblju od 2013. do 2021. godine bilježi 52.577 useljenih Hrvata, odnosno 33.857 useljenih rođenih u Hrvatskoj. Najveći broj iseljenih iz Hrvatske u Austriju, odnosno useljenih Hrvata i rođenih u Hrvatskoj u Austriju prema službenim statističkim podatcima Hrvatske i Austrije zabilježen je 2021. godine, sukladno otvaranju austrijskoga tržišta rada za hrvatske državljane 1. srpnja 2020. godine.
Osim već tradicionalnih odredišta hrvatskih iseljenika – Njemačke i Austrije, brojem se iseljenih u istu ističe i Irska u koju je prema podatcima Državnoga zavoda za statistiku od 2013. do 2021. godine iseljeno 9.923 stanovnika Hrvatske. Broj useljenih stranaca u Irsku moguće je pratiti putem izdanih PPSN-a (Personal Public Service Numbers), odnosno identifikacijskih brojeva sličnih hrvatskom OIB-u koji se koriste za brojne potrebe, od zapošljavanja do ostvarivanja socijalnih beneficija, a izdaje ga irsko Ministarstvo socijalne zaštite. Od 2013. do 2021. godine Hrvatima u Irskoj tako su izdana 27.863 PPSN-a, a najviše njih (5.312) 2016. godine. Podatci o broju iseljenih u Irsku možda i najbolje uprizoruju u kojoj su mjeri podatci o vanjskoj migraciji hrvatskoga zavoda za statistiku nepouzdani i manjkavi. Primjera radi, 2014. je godine prema podatcima Državnoga zavoda za statistiku Republike Hrvatske u Irsku iseljena 131 osoba, dok je Ured za socijalnu zaštitu Irske iste godine evidentirao 2091 izdani PPS broj useljenim Hrvatima.
Nesrazmjer između broja iseljenih iz Hrvatske i useljenih u spomenute zemlje rezultat je prije svega nepridržavanja obveze o odjavljivanju prebivališta prije iseljenja (NN 144/12, 158/13) te nepostojanja registra stanovništva u Hrvatskoj. Iako službeni statistički podatci Njemačke, Austrije i Irske potvrđuju kako je obujam recentnoga iseljeničkoga vala iz Hrvatske znatno veći od prikazanog u godišnjim izvješćima Državnoga zavoda za statistiku, važno je napomenuti kako se podatci spomenutih odredišnih zemalja ne odnose isključivo na Hrvate doseljene iz Hrvatske, već i na one čije je prethodno mjesto boravišta mogla biti, osim Hrvatske, bilo koja druga država. Pretpostavka je pritom kako je značajan broj istih doselio iz Bosne i Hercegovine. Podatci službenih statistika zemalja primateljica hrvatskoga stanovništva stoga predstavljaju jasniji prikaz obujma iseljavanja iz Hrvatske, međutim i dalje nam ne pružaju podatke o točnom broju iseljenih iz Hrvatske u recentnom iseljeničkom valu.
Osim o obujmu i intenzitetu suvremenoga iseljavanja iz Republike Hrvatske, Državni zavod za statistiku i statistički uredi zemalja primateljica hrvatskih iseljenika pružaju nam podatke o dobnoj strukturi iseljenika iz Hrvatske, odnosno useljenika u prethodno spomenute odredišne zemlje. Potonji podatci potvrđuju kako je najveći broj iseljenih nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju u dobi od 20 do 40 godina, odnosno u najaktivnijoj radnoj i reproduktivnoj dobi. Osim toga, isti podatci ukazuju i na značajan udio iseljenoga maloljetnoga stanovništva, potvrđujući tako trend povećanja udjela iseljenika koji iz Hrvatske odlaze motivirani spajanjem obitelji, odnosno trend iseljavanja cijelih obitelji i sve češću namjeru trajnoga odlaska iz Hrvatske.
S obzirom na obujam i intenzitet recentnoga iseljeničkoga vala iz Hrvatske, posljednji bismo iseljenički val najbliže mogli usporediti s iseljavanjem početkom 20. stoljeća i 1960-ih. Ipak, iseljenički val potaknut ulaskom Hrvatske u Europsku uniju zbiva se u nikad nepovoljnijim uvjetima poput procesa starenja ukupnoga stanovništva Republike Hrvatske, stope fertiliteta znatno ispod razine potrebne za obnovu stanovništva, demografski ispražnjenih prostora, nedostatka radne snage u pojedinim sektorima itd., a sukladno njegovom obujmu, intenzitetu, obilježjima i implikacijama na sve javne (nacionalne) sustave mogli bismo ga nazvati egzodusom. Posebice kada podatke o silini iseljavanja Državnoga zavoda za statistiku Republike Hrvatske usporedimo sa službenim statističkim podatcima odredišnih zemalja hrvatskoga iseljeništva. Hrvatskoj stoga predstoji pružanje smislenog i promišljenog rješenja kojim će usporiti iseljavanje stanovništva iz zemlje i potaknuti povratak dijela iseljenika u domovinu.
Dr. sc. Monika Balija rođena je 5. studenoga 1993. godine u Koprivnici. Nakon završetka osnovne i srednje škole, 2012. godine upisala je Integrirani preddiplomski i diplomski studij povijesti i geografije na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Integrirani studij završila je 2017. godine, diplomiravši na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s temom Historijsko-demografski razvoj Koprivnice, i stekla akademsko zvanje magistre edukacije povijesti i geografije (mag. educ. hist. et geogr.). Iste godine, 2017., na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu upisala je poslijediplomski sveučilišni Doktorski studij geografije: prostor, regija, okoliš, pejzaž, gdje je sukladno primarnom području znanstvenoga interesa, demogeografiji, pohađala modul Studiji stanovništva. Vlastiti znanstveni interes u okviru poslijediplomskoga sveučilišnoga doktorskoga studija usmjerila je k migracijama stanovništva, odnosno iseljavanju iz Republike Hrvatske. Doktorski studij završila je 2020. godine obranom disertacije pod naslovom Nova hrvatska iseljenička paradigma te stekla akademski stupanj doktorica znanosti. Od 2021. godine zaposlena je na Odsjeku za demografiju i hrvatsko iseljeništvo Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu gdje sudjeluje u izvođenju više kolegija. Tijekom i nakon poslijediplomskoga studija objavila je više znanstvenih radova, održala izlaganja na domaćim i međunarodnim znanstvenim konferencijama i sudjelovala na projektima usmjerenima k demografskoj, odnosno iseljeničkoj tematici.