Prof. dr. sc. Sanja Vulić Vranković, pročelnica Odsjeka za kroatologiju, svoje je višedesetljetno istraživanje govora hrvatskih manjinskih zajednica zaokružila drugim dijelom dvoknjižja Blago rasutih. Jezik hrvata u dijaspori. Dio II., u nakladi Književnoga kruga Split.
Prva knjiga dvoknjižja odnosila se na očuvanost hrvatskoga jezika u iseljeništvu do kraja 20. stoljeća: u Sjevernoj i Južnoj Americi, u Australiji i Novom Zelandu, u Južnoafričkoj Republici te u zapadnoj Europi (Njemačka, Švicarska, Francuska, Belgija itd.).
U drugoj knjigi analizira hrvatski jezik autohtonih hrvatskih manjinskih zajednica u srednjoj i jugoistočnoj Europi. Ova druga knjiga sastoji se od dva dijela. U prvom, opsežnijem dijelu autorica daje povijesni pregled i jezičnu analizu svih migracijskih manjinskih zajednica koje su nastale do zaključno početka 19. stoljeća (moliški Hrvati, gradišćanski Hrvati, bunjevački Hrvati, šokački Hrvati, različne manje hrvatske skupine u Mađarskoj, zatim karaševski Hrvati, ostali Hrvati u Banatu te Hrvati na Kosovu). U drugom dijelu analizira jezik hrvatskih nemigracijskih zajednica, tj. zajednica koje su postale manjinama kada su se u pojedinim povijesnim razdobljima uspostavljale nove državne granice (djelomice pomurski i podravski Hrvati u Mađarskoj, Hrvati u Boki kotorskoj i Baru u Crnoj Gori, Hrvati u Beloj krajini u Sloveniji te u istočnom Srijemu).