Kao i svaka druga firma, tako i banka ima jedan cilj; profit. Novac se uz veliko povjerenje donosi u banku, banka ga ulaže, naplaćuje kamate, ponovno iznajmljuje i tako u krug. Ako kojim slučajem koristitelji usluge u više – manje isto vrijeme odluče povući svoj novac, riznica se prazni i likvidnost pada. Upravo to se dogodilo najvećoj švicarskoj banci.
Preko reda ne ide. Nikome. Ne bi drugačije valjalo. U bolnicama rade doktori, u dućanima prodavači, avionom upravljaju piloti, a tko je onda upravljao Credit Suissom? Kormilo je dato pogrešnim ljudima, a santa leda ni ovoga puta se nije mogla zaobići. Poznata švicarska banka potonula je baš kao Titanik. To se obično i dogodi ako se neprilika ne vidi na vrijeme, brzina se ne mijenja i u zadnji čas pokuša smjer putanje promijeniti. Posljedice se trpe, pa kako i ne bi, ni na Titanik nitko ne bi ponovno.
Kao i svaka druga firma, tako i banka ima jedan cilj; profit. Novac se uz veliko povjerenje donosi u banku, banka ga ulaže, naplaćuje kamate, ponovno iznajmljuje i tako u krug. Ako kojim slučajem koristitelji usluge u više manje isto vrijeme odluče povući svoj novac, riznica se prazni i likvidnost pada. Upravo to se dogodilo najvećoj švicarskoj banci. Vrlo jednostavno. Nije bilo filmskih scenarija organiziranih pljački, pranja i printanja novca te ljudi u kombinezonima uz popratne melodije poznate talijanske ljevičarske himne. Loša uprava i loše raspolaganje novcima doveli su do toga da klijenti izgube povjerenje. Banka u ulozi tvrtke, novac investira i nije mogla ljudima vratiti uloženo. Ona jednostavno u tom trenutku toliko puno novca nije imala. Prošle godine se preko stotinu milijardi franaka povuklo iz Credit Suisse, a neto gubitak banke je bio oko sedam milijardi. Prstom se pokušalo upirati, okriviti medije za loš imidž. Hvatalo se za najmanju slamku spasa i tražio krivac. Sedma sila ne nosi sukrivicu, činjenica je da je Credit Suisse godinama loše vođen i da je završio tragično. Velika švicarska banka preživjela je svjetsku financijsku krizu prije petnaestak godina, ali skandalima nije odoljela. Skandalozno ju je preuzeo njen konkurent UBS, uz veliku državnu financijsku injekciju. Drama u zemlji sira. Drama u zemlji financijske sigurnosti.
Credit Suisse, banka stara preko stotinu i šezdeset godina, jedna je od trideset najvažnijih banaka svijeta. Sredinom devetnaestoga stoljeća osnovao ju je švicarski političar i poduzetnik Alfred Escher s ciljem financiranja daljnje industralizacije. Sada se okreće u grobu. Zajedno sa Andrewsom sa Titanika. Moć banke pokazuju i brojne nekretnine na najatraktivnijim švicarskim lokacijama. Krah je s te točke gledišta nemoguć. Santu leda su obični ljudi vidjeli, počeli reagirati i povlačiti novac, ali država i vodstvo donedavno postojeće banke bili su u dubokom snu. Tek nakon buđenja, dobrog doručka i nekoliko šalica kave provjerili su kut plovidbe, ali tada je bilo kasno.
Credit Suisse možda nema scenarij uzbudljivog holivudskog filma, ali skandala mu ne nedostaje. U zadnjih nekoliko godina nizali su se jedan za drugim. Bilo je tu špijunaže, sakrivanja dokumenata traženih od američke vlade, a radilo se o utajama poreza američkih državljana. Osim što je na trenutak destabilizirano svjetsko financijsko tržište (uz prethodan kolaps dvije velike američke banke), narušen je i ugled Švicarske – države kao stabilne i jake financijske svjetske sile.
Povijest se piše, propala je švicarska banka! Uzrok propasti: ljudski faktor koji je doveo do materijalne slabosti. Pogrešna ulaganja, egzodus klijenata i skandali doveli su staru švicarsku banku do kraha. Uostalom, svrha joj je bila podržati industralizaciju. Ona je završena. Poslužila je svrsi i zato bella ciao! I najboljima se događa.
Hvala, i što bi se u Bosni reklo, ne osvrći se kad odlaziš, ne valja.