Ore se cijelim svijetom budnice i himne kao potpora napaćenom ukrajinskom narodu. Doda li se tim tonovima dašak satire, dobiva se maestralno/teatralno djelo Leta 3.
Na pozornicu Liverpoola stigli su dvadeset i peti po redu. Karnevalskim izgledom, u donjem rublju, koreografije dostojne najkreativnijeg dječjeg vrtića, u montipajtonovskom stilu skandirali su za mir u svijetu. Poruka je poslana, nije bilo važno kako, već tko poruku šalje i kome. Podrijetlom iz zemlje mnogih podlih (političkih) psihopata, usudili su se zapjevati o još većem krokodilskom psihopatu. Značenje stihova već i ptice na grani znaju, ali bitno je ipak naglasiti njihovu važnost.
Korumpiranost, diktator na vlasti, psihopatske sklonosti vladajuće elite, i sve to u Europi. Ne, ovaj put ne radi se o Hrvatskoj, ma koliko god se pričinilo. Krokodil, predator, psihopat prijeti cijelom kontinentu već više od godinu dana. Ubija, ruši sve pred sobom, nema skrupula i napada s leđa. Nikome ne gleda u oči, skriva se kao kukavica i igra prljavo. Nitko nije na njegovoj strani (ne računajući jednake male podle, one željne dodvoravanja krvniku), oru se cijelim svijetom budnice i himne kao potpora napaćenom ukrajinskom narodu. Doda li se tim tonovima dašak satire, dobiva se maestralno/teatralno djelo Leta 3. Oni su provokativni, napadni, smetaju, čudni, glasni. Baš kao i ratni vođe. Objašnjena je trenutna politička situacija.
Istarski rokeri poslali su poruku svijetu. Stvari su nazvali pravim imenom i dali podršku onima kojima to treba. Uistinu, svaka čast na hrabrosti. Umjetnica mora biti zdrava, inače ne može pjevati, a mali podli psihopat je krokodil. Ili ipak ne? Nešto su svijetu htjeli poručiti, nekakvu poruku poslati. Umjetnica si ne može priuštiti biti bolesna, a zločesti diktator ubija. No, što bi svijet bez modernih dvorskih luda? Ne bi bilo smijeha ni dvosmislenih pamfleta. Antiratna melodija brkatih dečkiju kritizira kult ličnosti ratnih zločinaca, a psihodelična, na trenutke uznemirujuća glazba dočarava kaos trenutnog europskog stanja. Skidanje u donje rublje samo je svraćanje pažnje na performans. Idem u rat. Rat, koji je kao ta pozornica; konfuzan, zbunjujuć, lud, ljut i smrknut.
Riječki stari dečki ostali su vjerni svom stilu. Zato su i vjerodostojni. Usudili su se uprijeti prstom i avangardom poručili svijetu da jedan mali podli psihopat pravi probleme. Pobjeda nije očekivana, nije računato na nju, i nije bila svrha. Samo se željelo da se čuje što se čuti moralo. I tako je i bilo. U eurovizijskom nastupu predstavnika Lijepe naše, ništa nije bilo slučajno; izbor riječi, koreografija, kostimi, rekviziti. Inteligentno se objasnio apsurd zemaljske kugle kao igraće ploče svjetskih moćnika. Moglo je to i malo suptilnije, nije ni Lennon pozivao na mir u donjem rublju. Stvarno je moglo, ali nije moralo. Kakva tema, takav i melos. Jasno je kako umjetnike (i umjetnice) ne mogu svi razumjeti, oni su neshvaćeni, a shvatiti ih zahtijeva trud. Ali jednom kad se umjetnost uspije razumjeti, otvaraju se vrata novim svjetovima, novim poimanjima i novim zaključcima.
A što bi muškarci bili bez brkova? Tko bi ih ozbiljno shvatio? Još kad se tome doda malo rumenila, postaju neodoljivi predstavnici moderne Hrvatske. Let 3 su sve, samo to ne, oni su desetljećima isti i predstavljaju samo sebe, gluma im u Engleskoj nije trebala. Oni se ne služe jeftinim trikovima (iako se često tako učini), a ljubavna nota mame prema moronu nije tek jedan pjesmuljak, lako huljićki pjevljiv, lako huljićki zaboravljiv.
Na žalost svih morona i psihopata, ŠČ ostaje i slava Ukrajini!
Foto: Screenshot youtube