Ženina pozicija u obitelji izgleda najveći je problem pećinskog dijela Hrvata. Pomislio bi čovjek o svim drugim blagodatima koje stanovništvo uživa, kad ima vremena raspravljati o hijerarhiji plemena.
Klečati pred Bogom ili narodom? Ili klečati na trgu u ime Boga, da narod vidi? Moliti za mir u svijetu, kišu u Africi, za bolesne, gladne, siromašne ili moliti za patrijarhat? Tko je u pravu, a tko nije, pitanje je sada. Složili bi se i Isus, i Buda i Muhamed da moliti treba, ta tiha meditacija čovjeku podari unutarnji mir. Moli se tiho, neprimjetno, molitva je sama po sebi dovoljna, sama ispunjava svoju svrhu. Čemu onda javno klečanje velikih vjernika?
Teške teme, teška doba, kako je Meša Selimović rekao Crno je, u teškom vremenu živimo, a živimo jadno i sramotno. Dalo bi se zbuniti, pa tako pomisliti da je karnevalsko vrijeme. Moglo bi se zastati, pa izgubiti vrijeme čekajući kraj tog performansa. Skoro je nemoguće zamisliti da nije riječ o šali iako je mnogo dvorskih luda na okupu. Klečavi ljudi pokušavaju molitvom natjerati Svevišnjeg da svijet vrati u srednji vijek. Namjera se isprva učini dobrom, pa tko bi sumnjao u molitvu! Samoprozvani Božji predstavnici bacaju se na koljena, u slow motionu uzimaju krunice i skandiraju za domovinu, mir i obraćenje hrvatskog naroda, za muškarce kao duhovne autoritete u obitelji, za život u predbračnoj čistoći, za čednost u odijevanju i ponašanju, za obnovu katoličkih brakova, za prestanak pobačaja i otvorenost bračnih parova životu, za crkvene pastire i nova duhovna zvanja, za duše u čistilištu i za osobne nakane.
Lijepo upakirano, ali bio je i komunizam. Povijest uči kako svaki ekstremizam dovede do eskalacija, pobija slobodu i vraća one iskonske, životinjske nagone. Treba imati u vidu kako klečavcima leđa čuva udruga koja je u Poljskoj lobirala i izlobirala zabranu pobačaja. Upravo se pokušava omogućiti egzodus ljudskih prava i nestanak civiliziranog društva. Naravno, pravo glasa i mišljenja imaju svi, ali postoji način, mjesto i vrijeme. A to je ovdje potpuno promašeno. Ovakva vrsta protesta otvara vrata drugim, jednako opasnim i radikalnim idejama. Tko ne vidi problem, zatvara oči pred opasnosti, bira liniju manjeg otpora.
U zemlji seljaka, na brdovitom Balkanu (kako pjeva TBF) u glavnim gradovima kleči se i moli. Ženina pozicija u obitelji izgleda najveći je problem pećinskog dijela Hrvata. Pomislio bi čovjek o svim drugim blagodatima koje stanovništvo uživa, kad ima vremena raspravljati o hijerarhiji plemena. Inkviziciju su još jednom započeli muškarci, a Boga i krunicu iskoristili kao svoj adut. Plešu oko vatre muškarčine sumnjivog morala i kliču Spali vješticu! Da ne bi bilo zabune, nisu sami, pronađe se i poneka dama koja svoje komplekse želi na silu podijeliti s prolaznicima. Žena u ovom slučaju ženi nije vuk, ona joj je zvijer. No, jedno se mora priznati, dramatičnosti ne nedostaje. Učiniti ženu inferiornom san je svakog muškarca, oni malo mudriji ograniče to na povremene tri minute, dok manje pametniji dio svoju mentalnu impotenciju nadoknađuje šamarima i udarcima. A što je klečanje
na gradskim ulicama, no šamar svakoj ženi? Smiju se Muhamed i Buda dok im Isus priča kako je upravo Marija Magdalena jedna od rijetkih javno klečala pokraj križa. Pogledom sam tražio svakog od njih dvanaest, možda nisam dobro vidio, kaže. Šalu na stranu, tematika je više no ozbiljna. Ukaljana je svetost svetoga, a krunica degradirana tek u jeftin rekvizit najgorih glumaca. Klečavi muškarci sve su samo ne od Boga dani. Oni pokušavaju ženu svesti na objekt, reći gdje joj je mjesto i kako da se oblači. Zaboravili su da ni pametnijima od njih to nije uspjelo. Neće ni njima. Uživali bi apsolutno poštovanje kada bi višak vremena i energije (koje daju klečanju) uložili u dobre svrhe (a popis je dugačak).
Možda je najbolje rješenje ignoriranje. Ali, teško je zanemariti i zaobići nametljive skupove menstrualne frekventnosti u glavnim hrvatskim gradovima. Žene se opet moraju boriti za već dobivene bitke. Ostaje vjera u Svemogućeg, jer i on se sigurno čudi lošoj interpretaciji svojih zakona.
Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete (Mt 6, 7-8). A otac ne odbacuje kćeri, ma koliko to Adamovi potomci htjeli.
