Pjesma “Daljine, daljine daleke” posvećena je svima koji su otišli daleko od svoje domovine, tražeći sreću, nove prilike i mogućnosti.
Daljine nas razdvajaju od onih koje volimo i s kojima želimo biti, ali je važno znati da se uvijek možemo vratiti svom domu i svojim najmilijima koji nas strpljivo čekaju i koji se raduju našem povratku.
DALJINE, DALJINE DALEKE
Daljine me zovu i odvode
u zemlje daleke.
U tuđinu idem
daleko od tebe,
ljubavi moja,
daleko od mog kraja,
daleko od plavog mora
daleko od žitnih polja,
daleko od mog zavičaja.
Ostavljam svoj dom
ostavljam svoje najmilije,
ostavljam drage prijatelje.
Ostavljam ljubavi moja i tebe.
Srce mi se steže,
suza mi u oku.
Rodna grudo, zavičaju moj,
u dalekoj tuđini
nemam nikog svog.
Godine su prolazile,
nanizao im se broj.
Vraćam se dome tebi,
kao lastavica koja leti
svome jatu i vraća se
gnijezdu svom.
Mladost je odavno prošla,
ljubav moja ne postoji više,
zaborav sve briše.
Uzalud tražih
svoju sreću u tuđini,
al’ ne nađoh je.
Daljine, daljine daleke,
stara majka čeka me.
Vraćam se majko tebi
da zagrlim te.
Domovino moja,
zemljo moja mila,
vraćam ti se opet
uvijek si uz mene bila.