Zabilježi u sebi sve ljupkosti, vedrine i dobrote koje te okružuju. Neka te one definiraju. U srcu uvijek nosi čovjekoljubivost i blagost, a ispod ruke dobru knjigu.
Postoje neki drugi svjetovi gdje caruju čudna bića, gdje se zlo porazuje, a dobrim sve svršava. U tim svjetovima upoznat ćeš heroje i junake, pravdu, neobična mjesta i najrazličitija stvorenja. Neće ti biti dosadno, iz svega ćeš nešto i naučiti. Dragi moj jedanaestogodišnjaku, prisjeti se prvih bajki koje sam ti pričala. Sada, u vrtlogu tipkovnica odbijaš te svjetove. Zaboravio si koji su ti mir donosile knjige. I meni, i tebi. To su bili naši mali rituali, ponekad smo čak i kreirali zajedno nove izmišljene svemire. A onda je sve drugo postalo bitnije. Pustila sam te, bila sam uvjerena da nas dvoje nikad nećemo iznevjeriti čaroliju koju smo stvarali. Dala sam ti sebe za primjer, sebe kojoj ništa drugo ne donosi spokoj kao literatura. Odrastaš, ne trebaš me više kao prije, ne trebaš bajke, mitove i legende, na početku si stvaranja svojih priča. I zato, neka moje pero zabilježi poruku majke, jednom milom sinu u nemilom svijetu. Jer, znam koliko će ti trebati introspekcija kroz knjige. Nisi ti jedini, nitko od tvojih vršnjaka ne želi čitati. A kako mislite stajati na vrhu svijeta ako niste izvježbali najvažniji mišić? Srce. Jer knjige hrane dušu, oplemenjuju srce.
Vremena se mijenjaju, shvaćam to. Nikada ti ništa ne bih nametnula, kamoli odlučila što ćeš čitati. Puštam da sam izabereš, ja sam tu, smirena po strani, spremna te saslušati. Nastavi pričati o Aslanovu ormaru, opiši mi sve. Poželi opet biti jak poput tog lava iz Narnije, hrabar poput Edmunda ili Petera. Kaži sestrama da su uz Aslana stajale i dvije odvažne djevojčice. Vidiš i sam; zlo se može pobijediti. Nastavi biti moj mali princ, sjeti se da se novcem ne kupuje sreća, a radost da donosi i najmanji cvijet. A ti si poput cvijeta, donosiš vedrinu gdje god pođeš. Htio si jedno vrijeme biti poput Petra Pana, a onda ste ti i tvoji prijatelji zaključili kako jedva čekate odrasti. Ali kada vas pogledam, vidim iste one mladiće koji baš poput izgubljenih dječaka vrlo dobro znaju koliko je važno vjerovati u sebe. I znam da ćete letjeti neustrašivo i visoko. Promatraš svijet oko sebe kao Huckleberry Finn i prepoznaješ nepravdu. To ne voliš, tvoji instinkti su ti oduvijek govorili da ne budeš nepravičan. Zbog toga ćeš pomicati planine. Često su mi tvoji nestašluci vjetar u leđa, potvrda kako smo nas dvoje na dobrom putu. Jer, pobuna znači emociju, znači da misliš svojom glavom, a ne kako ti drugi kažu. Ti opraštaš i vjeruješ u sve ljude, znaš da se dobro dobrim vraća. Naučismo to nas dvoje od Olivera Twista. Smiješ se kad ti kažem kako ne znaš lagati, pomisliš da ti nos naraste kao u Pinokija. Nisi preočit poput tog drvenog lutka, ja sam jedina na svijetu koja primijeti tvoje obraze kada pokušavaš zaobići istinu. Uostalom, to smo vrlo rano ti i ja riješili, pravi dječaci ne lažu. Juriš za pustolovinama, pružio si ruku svima i često me tvoje društvo podsjeti na Don Quijotea i Sanchoa Panzu. Uhvati me sjeta kad shvatim da ste svi tako različiti, a toliko složni. Sjetim se sebe i gomile djece moje zagrebačke ulice. Proučavajući vas, i ja učim. Ti, tvoje sestre i sva ostala djeca junaci ste svog doba. Predajemo vam štafetu i navijamo za vas. Samo vas molim, zastanite na tren i nikad ne zaboravite udisati punim plućima. Zabilježite u sebi sve ljupkosti, vedrine i dobrote koje vas okružuju. Neka vas one definiraju. U srcima uvijek nosite čovjekoljubivost i blagost, a ispod ruke dobru knjigu. Jer, knjiga će oblikovati um i dati moć djelovanja. Poželjet ćete mijenjati svijet. Znat ćete razumjeti prošlost i planirati budućnost.
Izbjegavaš kontakt očima, kao da mi želiš poručiti da živim u prošlosti. Ti si budućnost, ali pripazi molim te da ostaneš uvijek takav kao sada. Shvaćam kako su klikovi zanimljiviji od listanja papira, ali ti imaš moć u sebi, možeš graditi svjetove. Ne zaboravi gdje leže temelji znanja. Ta čarobna riznica iskustava bogata je likovima koji će ti pomoći da vjeruješ u sebe, da poštuješ druge ljude, da izliječiš slomljeno srce, da postaneš vrstan govornik.. Nemaš vremena. I dok uzimaš svoju loptu i vidno istraumatiziran odlaziš, uhvatila sam tvoj pogled ispod obrva. Odmičem se mirno jer znam da razmišljaš o snijegu u Narniji, o nebeskom letaču u Nigdjezemskoj, o pothvatima na rijeci Mississippi…
I o svojoj majci, kojoj srce iskače iz grudi jer zna kako si postao pravi, hrabri, neustrašivi dječak.
